PASIVNO-agresivni izdrk o kopanju krumpira koji se pojavio ispod vijesti o izjavi Nine Badrić, koja se drznula požaliti na pandemiju koja je uništila koncertnu godinu, očekivano je postao viralni hit na društvenim mrežama i posljednjih ste ga dana vjerojatno imali prilike vidjeti barem nekoliko puta.
Naravno, riječ je o zajebanciji od koje ne treba raditi pretjeranu senzaciju jer, na kraju dana, nitko nije napisao ništa skandalozno niti su glazbenici neka uzvišena kasta na čiji se račun ne bi smjelo šaliti.
U isto vrijeme, riječ je o zajebanciji koja savršeno opisuje situaciju u kojoj je većina glazbenika prisiljena stvarati i preživljavati.
Ako voliš to što radiš - jebi se
Da, nekim ljudima glazba je posao i koliko god to bilo nezamislivo onima koji smatraju da se poslom može nazivati samo odlazak u rudnik gdje ćete za minimalac sa strepnjom promatrati kanarinca sve dok ptičji pjev ne utihne i zvuk kašlja postane jedini soundtrack vašeg čemernog puta na ovom svijetu, u Hrvatskoj unatoč zatucanim stavovima većine i svim preprekama s kojima se glazbenici svakodnevno susreću, postoji mala i sretna skupina ljudi koji su od ljubavi prema glazbi uspjeli stvoriti karijere.
Jasno, činjenica da se netko bavi poslom koji voli prokleto je iritantna pa će neki "ako voliš to što radiš..." nastaviti s "nećeš raditi ni dan u životu", a drugi s "jebi se". Drugim riječima, sve ovisi o vašoj poziciji i ponekad je teško razumjeti ljude koji se žale, a bolje im je nego vama.
Uglavnom, ta ljubav prema poslu je ujedno i bitan razloga zašto će glazbenici, pogotovo oni kojima je to posao, učiniti sve kako bi na bilo koji način privukli pažnju na ono što im ugrožava egzistenciju. U tome zaista ne postoji ništa loše ili neobjašnjivo. I potpuno je razumljivo da se neki od vas svim silama i istim žarom neće boriti da se nastave baviti kopanjem krumpira ili vašim osobnim ekvivalentom kopanja krumpira jer kad sve zbrojite i oduzmete, vi prezirete svoj posao i potpuno je svejedno hoćete li danas-sutra prezirati kopanje krumpira ili kopanje šećerne repice. Koliko god vam to išlo na jetra, oni svoj posao vole i naravno da ga žele nastaviti raditi.
A s obzirom na okolnosti, to je prilično zajeban posao, ne samo za glazbenike koji su u fokusu javnosti nego i za sve one "nevidljive" ljude koji su neizostavni dio te industrije i o kojima je Nina, na kraju krajeva, u svom videu i pričala.
I da, ako se ovo nastavi i sve propadne uz gromoglasni tresak, neki od tih glazbenika bit će prisiljeni kopati krumpire. U tom zaista ne postoji ništa loše ni ispod časti i svi ćemo mi raditi sve i svašta kako bismo prehranili obitelji. Na kraju krajeva, velika većina glazbenika već je ionako prisiljena raditi nešto drugo, čak i bez krize, pa ovo s krumpirima i nije bogznakakav savjet jer Hrvatska nije Amerika, gdje napravite jedan hit koji će vas osigurati do kraja života. Ako ide, super, a ako ne, radit će nešto drugo.
Očito je da nam do bilo kojeg vida kulture nije stalo pa ćemo na polja slati bilo koga tko ne može opstati na tržištu, ali još je očitije da ljudi masovno nemaju pojma da ovo nije posao koji će vam u 99 od 100 slučajeva osigurati "život na visokoj nozi". Neki vas možda žele uvjeriti da je tako, ali nije.
Unatoč svemu, čak i ako je sama autorica komentara kopanje krumpira prikazala kao božju kaznu za oholost, glazbenici će kao i svi ostali prihvatiti taj ili bilo koji drugi posao. U isto vrijeme, normalno je i to da će prije nego što sve propadne pokušati učiniti sve da se to ne dogodi. Čak i ako im je to samo hobi kojim popunjavaju budžet.
Ha ha... Ha?
Iako je odgovor možda kristalno jasan, morate se zapitati zašto neke od tih nabrušenih likova tuđa propast toliko raduje. Pogotovo zato što su upravo oni prvi koji će završiti u najvećim govnima jer ovo nije kriza Nine Badrić, Severine ili Tonyja Cetinskog, ovo je kriza.
Vjeruju li neki od njih zaista u to da će Nina Badrić danas-sutra iskopavati krumpir dok oni stoje sa strane i naslađuju se činjenicom da je pravda zadovoljena onog trena kada apsolutno svi završe u toj zajedničkoj kaljuži jala gdje do kraja života plivamo kraul neopisive tuge? Naravno da neće. Ovo nije potpisivanje kapitulacije, nego primjer javne osobe koja platformu koristi kako bi upozorila na probleme s kojima se svi u industriji suočavaju i pokušala usporiti ili ublažiti posljedice novonastale situacije na živote ljudi s kojima surađuje i karijeru koju je gradila barem 30 godina.
Neki platformu koriste kako bi ukazali na probleme u nadi da će nešto promijeniti, a neki da bi lansirali komentar o krumpirima.
I da stvar bude gora, u tim svojim dozlaboga prozirnim proserima koje neuspješno prikazuju kao plemenitu borbu za solidarnost u nesreći potpuno zanemaruju činjenicu da ovo nije bio video u kojem Nina apelira da se država pobrine da njezin ormar dizajnerskih krpica ne zjapi prazan, nego poziv da se preciziraju mjere pod kojima bi glazbenici i svi povezani s njima mogli nastaviti baviti se svojim poslom. Dakle, ovo je u prvom redu priča o tim "nevidljivim" ljudima, a ne o njoj ili njezinim dizajnerskim krpicama na koje su svi toliko koncentrirani. Da se netko obrecnuo na zvijezde koje na ovaj ili onaj način godinama zakidaju ljude s kojima surađuju pa krizu koriste kako bi se prikazale kao "borci za prava malog čovjeka", to bi bio drugi par rukavica, ali ovo nije ta priča.
Očekivano, ta bolesna želja da joj krepa krava natjerala je neke da ishitreno zaključe da je Nina dekintirana ili da je u ovih šest mjeseci svu ušteđevinu potrošila na šubare od krzna mladunčadi pande i trke pasa pa sad u financijskoj uzjebici žica od države da joj udijeli neku kintu da pozlati pipe u kupaonici. Naravno, to se nije dogodilo nigdje osim u njihovim glavama, ali to ih nije spriječilo da se naslađuju iako su sami možda u daleko lošijoj poziciji.
Kao da gledate brodolomce koji u oceanu prepunom morskih pasa plutaju na komadu drveta i grohotom se smiju Nini čiji je motorni čamac ostao bez goriva.
