Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja i socijalne zaštite u Vladi RS, a sadašnji Rektor Medicinskog fakulteta u Banjaluci, podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH 8.2.2019. godine protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci od 27. novembra 2018. godine. Apelant je 13. februara 2020. godine dopunio apelaciju kojom je osporio i Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske od 7. novembra 2019. godine.
Presudom Osnovnog suda od 10. jula 2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da mu je tuženi nanio klevetu tako što je svjesno iznio i prenio neistine u tekstu pod naslovom „Škrbić posjetio gradilište“ objavljenom 18. februara 2015. godine na zvaničnoj internet stranici Bn Televizije , da se obaveže tuženi da mu nadoknadi štetu izazvanu iznošenjem klevete, da se obaveže tuženi da sporni tekst ukloni sa svoje zvanične internet stranice, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom obavezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove postupka.
Novom presudom Okružnog suda od 16. novembra 2017. godine apelantova žalba je uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Okružni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud, zbog pogrešnog pravnog stanovišta da tuženi nije izdavač predmetnog izražavanja i da nije pasivno legitimisan u predmetnoj pravnoj stvari, propustio dati ocjenu ostalih izvedenih dokaza. Slijedom navedenog, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud postupio suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku, što je bilo od uticaja na pravilnost i zakonitost prvostepene odluke.
U ponovljenom postupku, Osnovni sud je donio novu Presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i utvrđeno da je tuženi nanio klevetu Ranku Škrbići tako što je svjesno iznio i prenio neistine u spornom tekstu, te je obavezan da apelantu na ime naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, isplati iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da sporni tekst ukloni sa internet stranice www.rtvbn.com u roku od 15 dana od prijema presude.
Zbog čega se sude
Ranko Škrbić je 5. marta 2015. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv BN Televizije radi zaštite od klevete, navodeći da je da je tuženi 18. februara 2015. godine na svojoj zvaničnoj internet stranici www.rtvbn.com objavio sporni tekst nepoznatog autora koji sadrži tekst:
"Bivši ministar RS [apelant Ranko Škrbić] nadgleda poslove rekonstrukcije Kliničkog centra na Paprikovcu, iako je formalno napustio zdravstvo u martu 2013. Ovo je dokaz da je on i dalje siva eminencija zdravstvenog sistema RS kojeg je doveo na ivicu propasti nakon dva ministarska mandata. Čovjek koga bije glas da je sahranio zdravstvo Republike Srpske, viđen je u utorak, 17. februara kako obilazi gradilište Južnog krila Kliničkog centra, koje je u završnoj fazi. Upravo nabavka ove opreme preko austrijske kompanije „Varned“ smatra se posljednjim velikim poslom u kojem je učestvovao [Ranko Škrbić], uz blagoslov predsjednika RS Milorada Dodika. Prema saznanjima koje je novinar - istraživač Slobodan Vasković 30. septembra prošle godine objavio na svom blogu, u ovom poslu [apelant Ranko Škrbić] i Dodik biće „dobri“ oko 30 miliona KM. [Apelant Ranko Škrbić], kako saznajemo ne samo što uzurpira prostorije UB-KC Banja Luka za, samo njemu znane potrebe, već nadgleda ovaj posao, što potvrđuju fotografije koje su načinjene na ovom gradilištu. Kratko se zadržao na sastanku u jednom od kontejnera, a potom se udaljio u svom novom Hyundaiu. Iako vlast tvrdi da je ovaj projekt povoljan jer neće biti finansiran sredstvima zdravstvenog sistema RS, već iz kreditnih sredstava, to ne umanjuje razmjere još jedne pljačke koja je napravljena u režiji bivšeg ministra zdravija RS"
Ranko Škrbić je u tužbi naveo da su u pomenutom tekstu objavljene neistine, uvrede i kleveta koju je objavio tuženi na svojoj zvaničnoj internet stranici, da je tekst bio dostupan građanima RS i na taj način iznošenjem neistina nanesena je šteta njegovom ugledu.
U svojoj ponovnoj presudi Osnovni sud je obrazložio da je temelju provedenih dokaza, utvrdio da je na internetskoj stanici BN televizije objavljen sporni tekst, kojim su o apelantu Ranku Škrbiću iznesene neistinite činjenice što predstavlja radnju klevete kojom mu je nanesena šteta, te da zbog toga postoji osnov za apelantovo obeštećenje temeljem odredaba Zakona o zaštiti od klevete RS. Sud je dalje ustvrdio da da je "u tom tekstu na jedan nepristojan i ružan način opisan njegov dolazak na Klinički centar Banja Luka, s ciljem diskreditacije njegove ličnosti, da on to nadzire i kontroliše iz ličnih razloga tvrdeći kako je to dio kriminalne radnje". Stoga, Osnovni sud je zaključio da sporni tekst, koji je objavljen na internet stranici www.rtvbn.com koju je kontrolisao tuženi, predstavlja djelo klevete kojom je nanesena šteta
apelantu.
Prema ocjeni Osnovnog suda, u konkretnom slučaju sporna izražavanja sadrže činjenične navode za koje tuženi nije prethodno učinio razumne napore da ih provjeri i za koje u postupku pred sudom nije pružio dokaze, da je sporni tekst istinit. Osnovni sud je prema svojoj ocjeni, cijeneći sve okolnosti pod kojima je šteta nastala, apelantu dosudio iznos od 5.000,00 KM, jer se tačna visina iznosa nije mogla utvrditi ili bi se mogla utvrditi sa nesrazmjernim teškoćama.
Novo suđenje odvija se na Okružnom sudu tokom 2018. godine a novo presudom od 27. novembra 2018. godine uvažena je žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtjev Ranka Škrbića kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu zbog klevete naknadi štetu u određenom novčanom iznosu.
Okružni sud je ocijenio da tuženi žalbom osnovano ukazuje da nije jasno kojim to riječima je apelantu (očiglednom greškom je navedeno tuženom) umanjen ugled, da to nije moguće zaključiti niti iz izreke, niti iz obrazloženja presude i da nije jasno šta je sporno u tekstu da je apelant došao da vidi gradilište i kako je to njemu moglo da uruši ugled, te da nema dokaza da je došlo do povrede apelantovog ugleda objavljivanjem spornog teksta. U vezi s tim Okružni sud se pozvao i citirao odredbe člana 1. stav 1. tačka v, te čl. 5. i 6. ZZK-a, naglasivši da u konkretnom slučaju sporno izražavanje koje se odnosi na sporni tekst kojeg je tuženi objavio pod naslovom: „Škrbić posjetio gradilište“, kojeg je citirao, predstavlja vrijednosne sudove, odnosno mišljenje tuženog i prenošenje mišljenja novinara - istraživača Slobodana Vaskovića koje je objavljeno na blogu ovog novinara 30. septembra 2014. godine i ne sadrži bilo kakve činjenice i navode čija bi se istinitost, ili neistinitost mogla dokazati.
Dakle,objavljeno izražavanje tuženog nema karakter činjenica koje su podobne za dokazivanje, pa samim tim nema ni karakter klevete kako to definiše odredba člana 5. ZZK koja bi uzrokovala štetu ugledu i dostojanstvu apelanta koju bi tuženi morao da nadoknadi. Okružni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o subjektivnoj procjeni događaja oko izgradnje južnog krila Kliničkog Centra u Banja Luci, a ne o činjenicama kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud, tako da ovo izražavanje nema elemente klevetničkog izražavanja kako to definiše odredba člana 5. stav 1. ZZK
Okružni sud je naveo da kod utvrđivanja postojanja klevete, treba imati u vidu cilj ZZK, dakle napraviti granicu između skupa činjenica, koje predstavljaju neistinitu informaciju i koje činjenice se moraju u postupku dokazati da su iste dovele do povrede ugleda određenog lica, da bi sud mogao svojom odlukom sankcionisati takvu informaciju, i vrijednosnih sudova, jer vrijednosni sudovi predstavljaju vrednovanje nečijeg postupka, i u tom vrednovanju nije sadržana tvrdnja o nekom događaju ili stanju, jer oni ne sadrže minimum činjenica koje bi se mogle provjeriti objektivnim dokazima.
Okružni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o subjektivnoj procjeni i mišljenju autora izražavanja (kojeg je prenio tuženi) vezano za pojavu apelanta kao bivšeg ministra zdravstva na lokalitetu gdje se izvode radovi na izgradnji južnog krila Kliničkog Centra u Banja Luci, izražavanju mišljenja o apelantovom radu dok je bio ministar zdravstva, prenošenju mišljenja nezavisnog novinara - istraživača Slobodana Vaskovića da će apelant zbog učestvovanja u poslu
nabavke opreme preko austrijske kompanije „Vamed“ zajedno sa Dodikom biti „dobar“ za oko 30 miliona KM.
Pri tome, Okružni sud je ocijenio da izražavanje tuženog nema karakter činjenica podobnih za dokazivanje, kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud, zbog čega navedeno izražavanje nema elemente klevetničkog izražavanja kako to definiše odredba člana 5. stav 1. ZZK, na šta je žalba tuženog osnovano ukazala.
Nakon ove presude Okružnog suda Ranko Škrbić ulaže Apelciju Ustanvom sudu BiH, tvrdeći kako i da pogrešno zauzeti stav Okružnog suda, da sporni tekstovi nisu kleveta, već da se radi o subjektivnoj procjeni tuženog, nema nikakvo uporište u činjenicama i dokazima izvedenim u toku postupka. U konkretnom slučaju klevete plasirane od strane tuženog su se mogla vrlo lako dokazati jer predstavljaju neistinu, a ne vrijednosni sud.
Nadalje, u Apelaciji se ističe da nije vršio nadzor nad radovima UB-KC Banja Luka, da nikada nije primio 30 miliona, niti je učinio bilo šta na štetu države i zdravstvenog sistema RS. Pored toga, istaknuo je da protiv njega nikada nije vođeni nikakav postupak za koruptivna djela koja mu se predmetnim klevetama stavljaju na teret, čime je jasno da je konačna namjera tuženog bila da kod čitalaca stvori lažno ubjeđenje da se apelant bavi nezakonitim radnjama i poslovima.
Ustavni sud zapaža da se sporni tekst u bavio kritikom i postupanjima apelanta u pogledu izgradnje južnog krila Kliničkog Centra u Banja Luci. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz činjenica konkretnog predmeta proizilazi da je apelant bio ministar zdravlja i socijalne zaštite u Vladi Republike Srpske do 2013. godine, ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji tokom 2014. i 2015. godine, nakon čega je izabran za dekana Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci. Ustavni sud prihvata da je pitanje ponašanja apelanta u toku obavljanja navedenih javnih funkcija predstavljalo „temu“ od općeg interesa, te da se sporni tekst koji se bavio pitanjem zloupotrebe njegovih funkcija, kao takav, predstavljao doprinos „temi“ odnosno debati od opšteg interesa.
Pri tome, Ustavni sud je ponavio da ne samo da štampa ima zadatak saopštavati informacije o svim pitanjima od javnog interesa, već i da javnost ima pravo dobivati ih, dok su javne ličnosti neizbježno i svjesno izložene pomnom ispitivanju svake svoje riječi i djela kako od novinara, tako i od najšire javnosti, te stoga moraju pokazati i veći stepen tolerancije u odnosu na druge osobe. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da član 10. Evropske konvencije prihvata ograničenja slobode izražavanja da bi se održali dostojanstvo i autoritet suda.
"Imajući u vidu sve navedeno, posebno sadržaj spornog izražavanja, ponašanje apelanta i tuženog, te vrijeme i način izražavanja Ustavni sud smatra da je Okružni sud u okolnostima konkretnog slučaja u dovoljnoj mjeri sagledao sve relevantne okolnosti konkretnog slučaju zaključivši da se u konkretnom slučaju ne radi o kleveti, u smislu ZZK-a, niti o odgovornosti tuženog. Ustavni sud smatra da je Okružni sud prilikom odlučenja u dovoljnoj mjeri izbalansirao pravo apelanta, kao javne ličnosti, na zaštitu njegovog ugleda, u smislu člana 8. Evropske konvencije i prava tuženog na slobodu izražavanja, u smislu člana 10. Evropske konvencije dajući u relevantnim okolnostima prednost pravu tuženog na slobodu izražavanja" navodi se u Odluci UStavnog suda BiH.
Ustavni sud BiH je utvrdio da nije došlo ni do kršenja prava na pravično suđenje, kao ni kršenja prava na imovinu
Podsjećamo da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće.
