Na predsjedničkim izborima 2008. godine, Barack Obama porazio je Johna McCaina za devet i po miliona glasova i postao prvi afroamerički predsjednik SAD-a. U 2016. godini, Donald Trump, otvoreni rasista, dobio je tri miliona glasova manje, ali je zahvaljujući prastarim pravilima koja još uvijek upravljaju američkim izbornim sistemom, naslijedio Obamu u ovalnoj kancelariji. Kroz Trumpa kao predsjednika Amerike, rasizam pokazuje svoju tvrdokornost, piše David Remnick u listu The New Yorker.
Zanimljivo je koliko mnogo ljudi odbija da vidi Trumpov rasizam, njegovu lukavu eksploataciju mržnje i podjela radi političke prednosti. Trump nije čovjek koji suptilno prikriva svoju pravu prirodu. Njegovo neprijateljstvo prema manjinama i njegova sposobnost da prenese to neprijateljstvo i na druge nikada nije bilo tajna. Ta osobina je centralna u njegovoj politici i njegovoj privlačnosti, piše Remnick.
Biografija je jednostavna, piše on. Kao građevinski preduzetnici, Trump i njegov otac učinili su sve što su mogli da ljude druge rase drže podalje od svojih zgrada u Brooklynu i Queensu. Njihove ljigave strategije privukle su pažnju Ministarstva pravde. Kao tabloidni brbljivac, rad da pojača svoj osebujni brend nečuvenog selebritija, Trump je platio za reklamu u njujorškim novinama tražeći smrtnu kaznu za “petorku” iz Central Parka. Dugo nakon što je ispravljena nepravda i uručena im nadoknada od 41 milion dolara, Trump je odbio da se izvini ili predomisli.
Trump je uvijek isticao kako je sklopio “prijateljstvo” sa Donom Kingom, Mikeom Tysonom, i nekoliko drugih crnih selebritija, ali obmana je bila očigledna. Kao što je Kip Brown, vozač koji je radio u jednom od Trumpovih kazina u Atlantic City, rekao Nicku Paumgartenu u The New Yorker, “Kada bi Donald i Ivana došli u kazino, šefovi bi naredili svim crncima da se sklone. . . .Bio sam tinejdžer, ali sjećam se toga: sve bi nas stavili u zadnji dio”, navodi se dalje u listu The New Yorker.
Prvobitni cilj Trumpove političke karijere nije bila poreska politika ili nuklearni sporazum sa Iranom: bila je to promocija teorije zavjere da je Obama lagao o svom državljanstvu i mjestu porijekla. Poslije izbora, zabrana ulaska muslimanskim imigrantima bila je među Trumpovim prioritetima. Njegova okrutnost prema muškarcima, ženama i djeci na južnoj granici je čisti pokušaj da utjera strah potencijalnim migrantima širom Meksika i Centralne Amerike i da izmami odobrenje od bijelih glasača. Predsjednikova razmišljanja su jasna - crni sportisti koji se usuđuju da protestuju protiv policijskog nasilja su “kučkini sinovi”; afričke zemlje su "shitholes"; a bilo je i nekih “finih ljudi” među šovinističkim ološem koji je nosio baklje i pjevao “krv it lo” i “Jevreji nas neće zamijeniti” u Charlottesville, piše ovaj list.
Prošle sedmice, predsjednik je pozvao u Bjielu kuću vodeće članove krajnje desničarske grupe na društvenim mrežama. Na sastanku je izrazio svoju upoznatost sa činjenicom da su mu mržnja i rasizam koji su raspirivani na društvenim mrežama pomogli da pobijedi na izborima. Počastvovao je grupu pozivom u Bijelu kuću u nadi da će biti uz njega i 2020. godine. “Sranje koje vi smišljate je nevjerovatno!”, rekao im je sa divljenjem. To su bili njegovi ljudi, piše Remnick
Tokom vikenda, Trump je kazao svojim šezdeset miliona pratilaca na Twiteru da četiri članice Kongresa—Ilhan Omar, Ayanna Pressley, Alexandria Ocasio-Cortez, i Rashida Tlaib—četiri demokrate lijeve orijentacije, četiri obojene žene, treba da se vrate u zemlje iz kojih su došle ako planiraju nastaviti da ga kritikuju.
To je bila najružnija prijetnja, a izgovorio ju je predsjednik SAD-a. Na pres konferenciji u ponedeljak, Ocasio-Cortez je rekla da, kada je posjetila Washington, kao djevojčica, njen otac joj je pokazao Kapitol, jezero, Linkolnov memorijal i druge simbole američke demokratije i rekao joj, “Ovo pripada svima nama.”
“Ovog vikenda sama ta ideja je dovedena u pitanje,” kazala je Ocasio-Cortez. To je upravo bila poenta: Trump je kazao da ove četiri žene druge rase tu ne pripadaju. Nikada ne bi rekao ništa slično prijeteće svom kritičaru koji je bijelac.
Upitan od strane novinara da li je njegova poruka bila rasistička, Trump se naravno nije izvinio, niti ju je povukao. Naglasio je svoju poruku. “Ako niste sretni ovdje, onda možete otići,” rekao je. “Što se mene tiče, ako mrzite svoju zemlju, ako niste sretni ovdje, možete otići. I to je ono što ja sve vrijeme govorim.”
“To sam rekao u tvitu, koji pretpostavljam neki ljudi smatraju kontroverznim – ali mnogim ljudima se sviđa,” nastavio je. “Mnogim ljudima se sviđa. Ali ako niste sretni u SAD-u ako se žalite sve vrijeme, vrlo jednostavno, možete otići odmah. Možete otići odmah. Vratite se ako želite. Nemojte se vratiti. To je takođe u redu. Ali ako niste sretni, možete otići.”
Mnogim ljudima se sviđa. To bi mogao biti Trumpov slogan za kampanju, jer Trump teško da može voditi novu izbornu kampanju na političkim uspjesima, navodi se dalje u članku. Rezultati anketa pokazuju da zaostaje za 4 vodeće demokrate: Joe Biden, Bernie Sanders, Elizabeth Warren, i Kamala Harris. On će izbaciti što je moguće više prljavštine i nadati se da će njegova baza izaći u dovoljnom broju. To je ono što on zna kako se radi. Ovaj put će galamiti o socijalizmu i “možete otići.” Praviće ružne karikature četiri člana Kongresa koji je targetirao ovog vikenda, navodi se u tekstu.
Na njihovoj pres konferenciji, Ocasio-Cortez, Tlaib, Omar, i Pressley su sve izdigle iznad toga, tražeći od publike da se ne uhvati Trumpov rasistički mamac i da se fokusiraju na problem, od klimatske krize do ekonomske nejednakonsti, ističe Remnick.
Oni koji su glasali za Trumpa 2016. godine na kraju će se ipak morati zapitati da li je moguće nastaviti dalje vjerujući da je on čovjek dostojan predsjedničke funkcije. Moraće se zapitati šta znači zažmiriti na njegov rasizam i šta to govori o njima samima. Istorija je u rukama članova Kongresa koji imaju opciju da podrže ili opozovu predsjednika i u rukama građana koji mogu glasati ili ostati kod kuće, piše Remnick.
"U 1989. godini živjeli smo u iluziji nezaustavljivog demokratskog progresa. Demokratske vrijednosti od tada su oslabile. U 2008. godini smo uživali u iluziji rasnog napretka. Danas je Donald Trump u Bijeloj kući", piše David Remnick.
Za Buku prevela i priredila Milica Plavšić
