<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ratko Mladić i Republika Srpska

<p>Hapšenje Ratka Mladića bila je dobra prilika za suočavanjem sa prošlošću te sa svim onim što se dogodilo tokom rata. Sve se čini kako je ta prilika propuštena, jer je prevagnula dominantna matrica, i to ona koja vidi samo svoje žrtve i tuđe zločine i koja osuđene, osumnjičene za ratne zločine slavi kao heroje</p>

02. juni 2011, 12:00

Prošlosedmično hapšenje Ratka Mladića u Srbiji izazvalo je salvu reakcija  iz čitavog svijeta. Dok evropski i  svjetski zvaničnici pozdravljaju angažman Srbije po pitanju hapšenja najtraženijeg haškog bjegunca, zvaničnici Republike Srpske odlučili su se na ćutanje ili štura saopštenja za javnost, u kojima se naglašava važnost hapšenja kao dio međunarodnih obaveza. Rijetko se koji političar odlučio na reakciju uživo.


Tako je u svom saopštenju Predsjednik RS Milorad Dodik ocijenio da “hapšenje Ratka Mladića predstavlja ispunjenje međunarodnih obaveza iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, koje su preuzele sve države u regionu, te da institucije RS-a nikada nisu stajale, niti će stajati u odbrani bilo koga ko je počinio ratne zločine, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost”, te uz obaveznu opasku kako se nada da će “suđenje Mladiću biti pravično”.

“Čini se da po diktatu zapada postoji ta unisono podrška hapšenju generala Mladića.
Kada je riječ o rukovodstvu RS, takođe po pritisku, postoji ta podrška. Na drugoj strani bošnjačka elita misli drugačije, hrvatska misli opet na svoj način”, kaže za BUKU profesor sa banjalučkog univerziteta Miodrag Živanović.

''Stav Vlade Republike Srpske je da svi osumnjičeni za ratne zločine treba da budu izvedeni pred lice pravde i da im se u pravednom sudskom procesu dokaže ili pobije eventualna krivica. U tom kontekstu, uvjeren sam se da će general Ratko Mladić imati priliku da iznese sve argumente u svoju odbranu. Srbija, srpski narod i Republika Srpska ne treba da budu taoci ničijih zločina. Bude li dokazano da su zločini počinjeni, krivica nikada ne može biti kolektivna, već isključivo individualna”, bio je stav Aleksandra Džombića po pitanju hapšenja Ratka Mladića.

Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke smatra kako je “najdalje i najhrabrije otišao upravo premijer Aleksandar Džombić u svojoj reakciji.

"Ostali su vrlo suzdržano, ne licem u lice sa javnošću, podvukli diplomatske floskule o potrebi hapšenja svih osumnjičenih za ratne zločine, neki su odmah tražili da odgovaraju i oni za koje se sumnja da su počinili zločine nad Srbima” dodaje ona.

“Mislim da su političari u Srbiji puno hrabrije i otvorenije iskazali svoj stav, bez obzira na javno mnjenje i posljedice jedne takve odluke”, kaže Topićeva za BUKU.

Novinar Željko Raljić se za naš portal takođe osvrnuo na izjave zvaničnika RS povodom Mladićevog hapšenja, ocijenjujući kako je “većinu političara u RS vijest o Mladićevom hapšenju zatekla nespremne”.

”Rijetki su se odvažili da u javnosti tim povodom iznesu bilo kakve stavove, pa smo od entitetskih zvaničnika mogli vidjeti tek po nekoliko rečenica u formi saopštenja u kojima su pozivali na pravično i fer suđenje i potrebu da se pravdi privedu i optuženi iz redova druga dva naroda. Vidljivo je da je kod njih prisutan strah od reakcija javnosti, ili bolje rečeno biračkog tijela, pa su se poslužili oprobanim receptom izbjegavanja kamera i mikrofona”, mišljenja je Željko Raljić.

Prema mišljenju Dragana Čavića, bivšeg Predsjednika RS, za čijeg mandata je Komisija za Srebrenicu utvrdila broj poginulih u ovom gradu i koji se javnosti RS obratio riječima da je “Srebrenica sramota”, izjave zvaničnika RS su uglavnom očekivane.

“Nije bilo nikakve euforične, niti bilo kakve emotivne reakcije. U osnovi su te reakcije bile u okvirima onog što se očekivalo iz političkih stavova koji su svi politički akteri u RS iznosili proteklih godina. Ne treba zaboraviti da smo mi normativno uredili ovu oblast, dakle obaveznu saradnju sa Haškim tribunalom kroz odgovarajuće zakone, da postoji  kancelarija za saradnju sa ovom institucijom, da su se usvajala razna dokumenta za saradnju sa Haškim tribunalom. Najteži oblik saradnje RS sa Haškim tribunalom - isporučivanje optuženih lica, završen je dobrovoljnim odlaskom 16 osoba, od kojih se nijedna nije zatekla na teritoriji RS”, konstatuje Čavić za BUKU.

Najvatrenije u svojim reakcijama na hapšenje generala Mladića u RS svakako su ekstremističke organizacije, koje su, netom nakon vijesti o hapšenju Ratka Mladića, smjestile ogroman plakat sa njegovim likom na zgradu Hotela Palas, u samom centru Banjaluke, čisto da se zna kako nas general posmatra sa visine.  Istovremeno, u Banjaluci su osvanuli uvredljivi grafiti i plakati kojima se proziva i na najmorbidniji način vrijeđa predsjednik Srbije Boris Tadić.




Pored ovih grupacija, svoj doprinos u osudi hapšenja Ratka Mladića dala je i Boračka organizacija RS ( BORS ) koja organizuje Protest podrške generalu danas (31.maja ) na banjalučkom Trgu Krajine.

"Stav BORS-a je da državni organi Srbije vode kompletnu izdajničku srpsku politiku i zemlju vode pogrešnim kolosijecima”, naglasio je Predsjednik Predsjedništva BORS-a  Dražan Perendija.

Perendija je takođe dodao  kako “mu se ne sviđaju izjave pojedinih političara iz RS koji rad i postupke Haškog tribunala smatraju kao neminovnost”,  te im  poručio da “moraju znati da svoje političke funkcije uživaju zahvaljajući radu i rezultatima Ratka Mladića, Radovana Karadžića i tadašnje političke i vojne garniture RS”.

Najavljeni protesti, te izjave predstavnika Boračke organizacije RS, ponovo su pokrenuli pitanja prošlosti i ratnih dešavanja, ali i zajedničke istine, do koje se najteže dolazi.  Otvoreno je i pitanje političkih i drugih posljedica po Republiku Srpsku, s obzirom na to da se kompletno ratno političko i vojno rukovodstvo ovog entiteta nalazi trenutno u Haagu ili je na putu ka ovom holandskom gradiću..

Gostujući nedavno u programu BN televizije, vojni analitičar beogradske Politike Miroslav Lazanski kazao je kako bi posljedica moglo biti, ali da se istovremeno nada da će rukovodstvo RS reagovati pametno kada je ova stvar u pitanju. Što se tiče odbrane u Hagu, on je za Press kazao kako će Mladić negirati genocid u Srebrenici, te će ovaj zločin pripisati lokalnim snagama “koje su izmakle kontroli”.

“Eventualna presuda generalu Ratku Mladiću ne može imati nikakve implikacije po Republiku Srpsku, bar ne sa stanovišta krivičnog prava, rekao je medijima doktor pravnih nauka i senator RS Miroslav Mikeš . On je rekao da bi bilo nedopustivo da se, u kontekstu odgovornosti Mladića, pokuša derogiranje RS na osnovu želje moćnika naklonjenih bošnjačkoj strani.

Što se tiče same krivične odgovornosti, ona prema Mikešu  može biti samo individualna, jer pravo ne poznaje “kolektivnu odgovornost”.

“RS ne može biti dovedena u pitanje, ni iz razloga što je ona Dejtonskim mirovnim sporazumom međunarodno verifikovana poslije srebreničkih događaja, za koje Tužilaštvo Tribunala u Hagu, u jednoj tački optužnice, tereti Mladića za genocid", rekao je Mikeš.

“Sa stanovišta činjenice da je prema Rezolucija Savjeta Bezbjednosti, kojom je formiran Sud za počinjene ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, to sud koji sudi individualnu krivicu, posljedice ne bi trebalo da postoje – naglašava Dragan Čavić i dodaje kako u institucionalnom smislu ne očekuje nikakve posljedice.

“Međutim, postoje politički aspekti ovakvog procesa koji će, kao i proces protiv Radovana Karadžića, kao i svi ostali procesi koji su se desili, a mnogi su i okončani, biti korišteni da se u političkom establišmentu, prije svega bošnjačkoj političkoj eliti, stvara i razvija priča da se zbog presuda o individualnoj krivici političkog i vojnog rukovodstva RS otvara i pitanje prava na postojanje Republike Srpske. Takva postavka će se pojačavati ukoliko bivši najviši politički i vojni rukovodioci budu presuđeni. Za očekivati je da će i dalje rasti politička temperatura koju će podgrijavati ljudi koji žele graditi tezu  da je dejtonska struktura, odnosno BiH koncipirana na mirovnim rješenjima, neodrživa, “ zaključuje Dragan Čavić u svojoj izjavi za BUKU.

Miodrag Živanović kaže da cijeli ovaj slučaj oko Mladića neće imati neke bitne posljedice po stanje u RS, niti po RS kao instituciju.

”Ništa se tu bitno neće promijeniti . Prisjetimo se i sličnih ranijih događanja – hapšenje Krajišnika, Biljane Plavšić, pa nedavno presuda hrvatskim generalima, pa i sa bošnjačke strane ako uzmemo slične primjere. To se jedno dva tri dana trese gora, a poslije se rodi miš”, kaže Živanović.

Živanović ne vjeruje da će doći ni do kakvih poremećaja, niti unutar Bosne i Hercegovine, niti u regionu.

Ono što profesor Živanović apostrofira jeste pitanje istine.

“Šta je sa istinom ako se suočavamo sa prošlošću?”, pita se on.

”Ovdje je problem što ne postoji odnos prema istini. Mi imamo pet istina. Političke elite, svaka od svog naroda, imaju svoju istinu. Postoji i četvrta istina, istina izbjeglica i raseljenih lica i peta istina – istina međunarodne zajednice. Tih pet istina egzistiraju kao rogovi u vreći. Dok god se javno ne ustanove i obznane pojedini sadržaji tih istina, koje su zajedničke za sve, mi ćemo uvijek imati različit odnos prema budućim događanjima, ali i prema onome što nam se dogodilo”, kaže profesor Živanović.

Prema mišljenju Tanje Topić, “hapšenje Ratka Mladića je bila dobra prilika za otvaranje priče u Republici Srpskoj o suočavanju sa svim onim što se dogodilo, kao i prilika za propitivanjem sopstvene loše strane u proteklom ratu. Međutim, čini mi se da je ta prilika propuštena, jer je prevagnula druga dominantna matrica u ovom društvu, a to je ona koja vidi samo svoje žrtve i tuđe zločine i koja osuđene, osumnjičene za ratne zločine slavi kao heroje, te relativizuje svaki zločin sopstvene strane i nalazi opravdanje za iste”.

Ona dodaje kako je ovo što se događa zapravo “moralno posrnuće jednog društva i loš znak da ono nije spremno postati odgovorno i zrelo društvo, te da u tom pogledu svi snosimo odgovornost”.

Željko Raljić dodaje kako se “ispostavilo da je uvijek lakše napadati drugu stranu, koja takođe svoje optužene diže u rang nacionalnih heroja, dok se o svojim ‘herojima’ kada bivaju lišeni slobode uglavnom ćuti”.

Prije nekoliko dana većina Srba slavila je presude hrvatskim "zločincima", a samo nekoliko nedjelja poslije slavi sopstvene generale, kojima sudi i koje presuđuje taj isti sud. Dok su nedavno u Hrvatskoj oplakivali svoje generale, sada slave “uhićenje velikog krvnika”.

U Srbiji postoji dio javnosti, elite, politički establišment koji je otvoreno progovorio o ulozi Ratka Mladića u proteklom ratu, dok u Republici Srpskoj imamo samo nekolicinu političara tek stidljivo izjavljuje kako je hapšenje Mladića “zapravo ispunjavanje međunarodnih obaveza”.

”I to je licemjerno”, smatra Tanja Topić. “Ako na takvim temeljima nastojite graditi demokratsko i civilizovano društvo, bojim se da od toga nema ništa. Sasvim sigurno da će se sudski proces Mladiću pokušati iskoristiti da se u pitanje dovede Republika Srpska, sa nekih strana. Napominjem da je optužnica protiv Mladića u domenu individualne krivične odgovornosti, pa mislim da će tako i ostati. Presuda Mladiću, bez obzira na sve, bicće presuda njemu. Sve ostalo bi značilo neke nove pukotine i probleme u BiH”, kaže ona.

Profesor sa Univerziteta u Grazu i stručnjak za Balkan Florian Bieber za BUKU kaže da će “posljedice po RS u velikoj mjeri zavisiti od načina na koji vođstvo RS bude tretiralo suđenje i prošlost”.

Prema njegovom mišljenju moguća su dva modela – onaj koji predstavlja stav Dragana Čavića kao predsjednika i tadašnje Vlade, a koji je bio da se prizna odgovornost za zločine, kao što se vidi iz izvještaja o Srebrenici. To može doprinijeti da RS bude percepirana kao različita od one kakva je bila u ratu.

Međutim, ako reakcija bude više ličila na nedavne izjave Predsjednika Dodika, koji je pokušao da umanji zločin u Srebrenici i druge ratne zločine, to će ugroziti RS”, naglašava Bieber za BUKU.

Prema Bieberu, članak koji je Ed Vulliamy napisao za Guardian jasno tvrdi da izostanak priznavanja odgovornosti za ratne zločine samo pokazuje da se malo šta promijenilo.

Zločin i čokolada