Sanica, pod Grmečom, u bivšoj Jugoslaviji bila je poznata po seoskom turizmu. Ljudi su dolazili da uživaju u bistrim rijekama, šumama, moćnoj planini. Zadnja je to stanica pred penjanje na plato nekada poznate Grmečke koride. Kažu mi ljudi koje sam sreo da je prije rata ovu etno manifestaciju dnevno pohodilo i do 100 000 ljudi koji su morali proći kroz Sanicu.
Danas je Sanica gotovo prazna, tek nekoliko kući ima i žitelje. U jednoj od njih Adnan Medić, naš čovjek koji živi preko bare, vlasnik ozbiljne firme sa desetinama šlepera u Americi, ulaže svoj novac u konje, sa ozbiljnom ambicijom da Sanica ponovo bude turistička destinacija. Kaže mi da jedva čeka da se u potpunosti vrati, sada je tu bio dva mjeseca, a svake godine produžava svoj boravak. Svakodnevno radi ozbiljno na uređivanju svog ranča, udaljenog nekoliko stotina metara od izvora rijeke Sanice.
Iako živi u jednom od najljepših dijelova Amerike, na Floridi, kaže da mu je Grmeč, koji je kao dječak prelazio sa ocem tjerajući stoku na prodaju u okolne gradove, u srcu i ovdje želi da se vrati i ostari, a firmu u Americi sve više prepušta djeci.
Zahvaljujući kolegi Stanislavu Jakici, imao sam priliku da budem ugošćen od ovih divnih ljudi, velikih ljubitelja konja i da se u cijelodnevnom druženju upoznam sa njihovim planovima, koji su veliki. Dan smo završili uz domaću pastrmku, pjesmu i gitaru. Neshvatljivo je da se pored nas gase prirodne ljepote, da su zapuštene i prepuštene vremenu, i da neko ko ima apsolutno sređen i uspješan život vani treba doći i reći da od ovog nigdje nema bolje.
Naš odnos prema prirodi je sva politika i društvo i najbolji pokazatelj potpunog odsustva odgovornosti za našu sadašnjost i budućnost, koja je ovakvim odnosom prema šumama i rijekama potpuno neizvjesna. Zato su ljudi koji svoja sredstva ulažu u obnovu seoskog turizma, koji se trude da pokrenu selo i stočarstvo, esenac očuvanja onog što mi očigledno ne želimo i ne znamo sačuvati.
U laganom treningu, vlasnici su pred kraj druženja iz štala izveli ove ljepotane ih fotografišem. Uživao sam kao dijete u protrčavanju Vihora, Goluba, Šandora, Bećara i moćnog pešerona Falca, diva od tonu i tristo kilograma koji je nedavno došao iz Slovačke. Jedan predivan dan zabilježio sam u ovih par fotografija. (Više fotografija na FB profilu autora)
