U sklopu izložbe su prikazane 152 originalne table iz ranog perioda (1969–1975), kada je na izradi stripa radio prepoznatljivi italijanski autorski dvojac Magnus-Bunker, kao i tri naslovna crteža Paola Pifarerija.
Prvi broj Alana Forda izašao je u maju 1969. godine, a osmislili su ga Lučano Seki – Maks Bunker, kao scenarista, i crtač Roberto Raviola Magnus. Godinu dana kasnije ovaj strip je pridobio naklonost publike širom Jugoslavije, zahvaljujući sjajnim prevodima Nenada Briksija, koji je transkeirao, odnosno presađivao urnebesne dijaloge hvatajući interne gegove i fazone u jugoslavenski kontekst i zajednički jezik, kako kaže autor izložbe Rok Glavan, ljubljanski antikvar i kulturolog. Osim o izložbi i Alan Forudu, sa Rokom smo razgovarali o godišnjici smrti Predraga Lucića i Feral Tribuneu, kulturi otpora, stanju u kojem se trenutno nalazi ljubljanski Radio Študent i zajedničkom kulturnom prostoru.
Otkud ideja za ovu izložbu?
Ako su nekad ratnici prepoznavali svoje prijatelje po bojama na licu, ja prepoznajem svoje po nekoliko rečenica iz Alana Forda. Ako kažeš halo Bing, i neko ti uzvrati sa kako brat, odmah znaš koga imaš preko puta sebe i kakav mu je smisao za humor. Vodeći se time, lako smo sve organizovali. Alanfordovci znaju tu spiku i odmah im oči zasvijetle na pomen Alana Forda.
Zašto Alan Ford trči počasni krug? Postoji li neka referenca na Maratonce?
Maratonci su u toj priči dosta značajni. U jednom od posljednjih izdanja knjige Cvjećarnica u Kući cveća, Lazar Džamić je imao intervju sa Slobodanom Šijanom, koji je priznao da mu je Alan Ford bio medij i osnova da napravi Maratonce. Ako pogledate sliku Topalovića i sliku grupe TNT, samo fale Klodovik i Nosonja. Alan Ford je priča nekoliko generacija. Njemu smo se smijali, tješio nas je i dao nam je rješenja kako prevazići glupe situacije koje su stalno oko nas. Još ga slušamo i prorok je. Sve ovo što nam se sada dešava možete naći i u Alanu Fordu. Sve su autori predvidjeli prije 52 godine i zbog toga što je ostao sa nama, on je pobjednik svog vremena i ima čast i dužnost da optrči počasni krug.
Odlična je referenca da je izložba sada u Muzeju Jugoslavije koji je pokraj Kuće cveća, jer cvjećarnica je došla do Kuće cveća.
Zašto je Alan Ford bio toliko važan, da opstaje do danas?
Alan Ford je nama bio nešto blisko. To su tri gradska prasca, tri gradska oca koji su lik mnogih naših vođa bili i ostali, to su podmitljivi političari i korumpirani privrednici. Ovaj strip je kao Molijerove komedije, na jednostavniji i probavljiviji način. Molijer se bavi karakterima ljudi, kao i Alan Ford. Zbog toga smo voljeli da ga čitamo. Fraze i fazoni koje je Briksi transkreirao, bile su toliko smiješne da su im se smijali i sami Hrvati. Dijalozi su ispisani baroknim hrvatskim, kojeg ni Hrvati ne govore, nego ga samo koriste akademici kad predstavljaju neki naučni rad. Postoji anegdota iz tog vremena; večera je u Srbiji, porodica sjedi za stolom i na TV-u idu hrvatske vijesti, a klinac gleda i kaže ocu kako tamo pričaju alanfordovski.
Je li Alan Ford ikada cenzurisan u Jugoslaviji?
U Mladini je u prvoj polovini 1989. izlazila epizoda Bunker, sa likovima i frejmovima Alana Forda. Sve je bilo toliko vjerodostojno, da su svi smatrali da je to epizoda koja je bila cenzurisana u Jugoslaviji i nije se smjela vidjeti. Budući da je to štampala Mladina, zaključak je bio da su samo oni imali hrabrosti to objaviti. Radi se o epizodi u kojoj se Broj Jedan pojavio uz Tita i još ga ucjenjuje, jer Tito čuva sakrivenog njemačkog naučnika koji mu je pomogao za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dakle, epizoda koja bi u Jugoslaviji sigurno bila zvanično zabranjena. No, ništa od toga, to je za Mladinu nacrtao Andrej Brčić Flumiani, toliko vjerodostojno slikovno i jezički vješto da smo svi mislili da je to zvanični Alan Ford, koji nije došao do nas.
