Melodija potiče od Crvene armije u Sibiru iz razdoblja Ruskog građanskog rata.
Ruska verzija, poznata pod nazivom Po dolinama i gorama (rus. По долинам и по взгорьям) je 1929. proglašena za Partizansku himnu. Popularnost ove pjesme se vremenom proširila izvan granica Sovjetskog Saveza.
Tokom Španskog građanskog rata nastala je verzija na španskom jeziku.
Tokom Drugog svjetskog rata pjesma je doživjela novu popularnost kako među pripadnicima Crvene armije, tako i među pripadnicima oslobodilačkih pokreta širom Evrope, pa tako nastaju verzije na francuskom, njemačkom, grčkom i drugim jezicima.
Posebnu popularnost je stekla verzija na srpskohrvatskom jeziku koja je postala nezvanična himna jugoslovenskih partizana.
Tekst za poznatu partizansku pjesmu „Po šumama i gorama” je napisao Banjalučanin Mirko Kovačević, koji je živio u banjalučkom naselju Mejdan/ Obilićevo.
“Autor ove partizanske pjesme Mirko Kovačević i njegova sestra Zora živjeli su u ovom dijelu grada, a 1941. godine poši su u revoluciju i junački poginuli za slobodu” piše na spomen ploči na kući u ovom banjalučkom naselju.
Tekst pjesme:
Po šumama i gorama
Po šumama i gorama
naše zemlje ponosne
idu čete partizana,
Slavu borbe pronose!
Neka čuje dušman kleti
Krvavi se vodi rat,
Prije ćemo mi umrijeti
Nego svoje zemlje dat’!
Kaznićemo izdajice,
Oslobodit narod svoj,
Kazaćemo cijelom sv'jetu
Da se bije ljuti boj!
Crne horde nas ne plaše,
Krv herojska u nas vri,
Mi ne damo zemlje naše
Da je gaze fašisti!