<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Sada o koroni znamo puno više nego na početku pandemije. Evo šta smo mislili pogrešno

PANDEMIJA

KAKO se pandemija covida-19 širi, tako se širi i naše znanje o toj bolesti i virusu koji je uzrokuje.

01. juni 2020, 8:06

 

Danas znamo mnogo više nego prije mjesec dana i neusporedivo više nego u ranim danima pandemije u siječnju. Ipak, još uvijek smo daleko od toga da znamo sve.

Ne tako davno, još sredinom siječnja, govorilo se o misterioznoj upali pluća koja se pojavila u Wuhanu u Kini. U početku se nije pouzdano znalo ni prenosi li se među ljudima, a kamoli kako se prenosi. Nije se znalo ni koliko je zarazna, u kolikom postotku uzrokuje smrtnost, ni može li se širiti asimptomatski, niti koliko teške kliničke slike uzrokuje.

Za znanstvena otkrića treba vremena

No kako se covid-19 širio i prerastao u pandemiju, kako je punio bolnice i uzrokovao velik broj smrti te kako su se brojne regije zatvarale u lockdown, virus je privukao pozornost golemog broja znanstvenika i javnosti bez presedana u povijesti. Stotine timova znanstvenika širom svijeta počele su istraživati virus, bolest koju uzrokuje te moguće lijekove i cjepiva.

U tom procesu nizala su se otkrića, često i mimo uobičajene procedure rigorozne znanstvene provjere neovisnih stručnjaka poznate kao peer review jer je hitnost novih spoznaja bila važnija od velike pouzdanosti. Događalo se da su se rezultati jednog istraživačkog tima razlikovali od nalaza nekog drugog, ponekad i više nego što bi se očekivalo. Mjerilo se i brojilo sve i svašta, a osobito smrtnost, jer su svi htjeli znati jesu li rigorozne mjere društvenog distanciranja baš potrebne i hoće li štete koje će mjere izazvati gospodarstvima svijeta te posredno i neposredno blagostanju i zdravlju ljudi biti veće od same bolesti.

Znanost se može ubrzati, no ne koliko bismo htjeli

Ovdje je važno ponoviti da znanost funkcionira tako da se činjenice o nekom novom fenomenu postupno razotkrivaju kako istraživanja napreduju te da neke rane informacije i koncepcije s vremenom mogu doživjeti značajne izmjene. To osobito vrijedi za nove bolesti. Primjerice, za otkrivanje nekih rjeđih ili manje očiglednih posljedica infekcije treba više vremena nego za otkrivanje najočitijih simptoma i komplikacija.

Osim toga, kada je riječ o bolestima, mnoga istraživanja teško je provesti na najpouzdaniji mogući način jer bi za to trebalo raditi eksperimente na ljudima. Primjerice, bilo bi neetično ljude izlagati raznim dozama virusa samo kako bi se vidjelo koje su koliko opasne.

Nešto manje problematično je isprobavanje postojećih lijekova na tržištu jer se za njih, barem načelno, zna da bi im nuspojave trebale biti manje od mogućih posljedica koje prijete životno ugroženim pacijentima. No ni to nije sigurno. Tako se, primjerice, pokazalo da hidroksiklorokin, antimalarik koji je kao lijek za covid-19 promovirao američki predsjednik Donald Trump, oboljelima uzrokuje više štete nego koristi.

Konačno, neke spoznaje trenutno su još uvijek nemoguće jer za njih treba više vremena. Primjerice, teško je sa sigurnošću reći koliko će dugo trajati imunitet na covid-19 kod onih koji su ga preboljeli.

Ovi i slični problemi olakšali su plasiranje i širenje nebrojenih interpretacija, dezinformacija, politizacija i teorija zavjere o covidu-19.

Eksponencijalno širenje

Covid-19 je zarazniji nego što se mislilo

Još od početka pandemije bilo je očito da se covid-19 širi prilično brzo, no bilo je teško odrediti koliko je točno zarazan, među ostalim i zato što se nije znalo koliko oboljelih ima blage simptome ili ih uopće nema. Danas znamo da je zarazniji nego što su pokazivale neke početne procjene.  

Zaraznost je jedno od najvažnijih svojstava virusa, a izražava se osnovnim reproduktivnim brojem R0 koji govori koliko ljudi jedna zaražena osoba u prosjeku zarazi tijekom bolesti. Ako je bolest jako zarazna, čak i uz relativno malu smrtnost, može odnijeti golem broj života, kao što se to događalo s ospicama prije sustavnog cijepljenja. Osim toga, praćenje R0 važan je indikator za određivanje epidemioloških mjera koje treba poduzeti kako bi se zaustavilo širenje virusa. Kada se R0 smanji ispod 1, širenje jenjava te eventualno staje. Kako smo već pisali u veljači, R0 veći od 1 uzrokovat će eksponencijalno širenje zaraze (grafika gore).

WHO je u veljači procijenio da je zaraznost covida-19 negdje između 1,4 i 2,5. Znanstvenici danas procjenjuju da mu je R0 između 2 i 2,5, no postoje studije prema kojima bi mogao biti i veći. Za usporedbu, najzaraznija poznata bolest su ospice koje imaju R0 između 15 i 18. R0 sezonske gripe u prosjeku je oko 1,4, a španjolske gripe, koja je 1918. i 1919. odnijela između 50 i 100 milijuna života i smatra se najubojitijom pandemijom novijeg doba, procijenjen je na 1,4 do 2,8.

Za očekivati je da će se R0 covida-19 još mijenjati te da neće posvuda biti isti. Naime, R0 nije neko inherentno svojstvo virusa samog po sebi, već je kombinacija svojstava virusa s ljudskim interakcijama. Drugim riječima, na taj broj utjecat će gustoća populacije, koliko se ljudi blisko druže i komuniciraju, koliko se intenzivno kreću i putuju, kakve su društvene i higijenske navike uobičajene u nekom području, koliko ljudi živi u zajedničkim kućanstvima, koliko su ljudi samodisciplinirani itd. Za očekivati je da će R0 u nekom gusto naseljenom području u naciji koja tradicionalno ima navike bliskog kontakta, a ljudi žive u velikim obiteljskim zajednicama, biti viši nego u nekim rijetko naseljenim krajevima ili u nacijama s uvriježenom većom društvenom distancom i malobrojnim obiteljima ili s mnogobrojnim samcima. Zbog toga se R0 za većinu bolesti predstavlja u rasponima od - do, a ne kao precizan, jednoznačan broj.

Znanstvenici se ne slažu u potpunosti čak ni oko R0 za bolesti koje se istražuju već desetljećima, kao što su ospice, a kamoli oko covida-19.

Manje je smrtonosan nego što se mislilo, no mnogo više od gripe

Od početka pandemije najviše pozornosti posvećivalo se smrtnosti od covida-19. U ranim danima širenja znanstvenici su se oslanjali na udio potvrđeno umrlih među potvrđeno oboljelima CFR (case fatality rate). Bolest se potvrđivala PCR testovima koji su otkrivali prisutnost RNA virusa u organizmima oboljelih i njihovih kontakata. Neke zemlje uglavnom su testirale samo osobe s izraženijim simptomima i njihove kontakte. Druge su radile masovnija testiranja. U velikim žarištima nisu se stizali testirati čak ni svi s izraženim simptomima. Tamo gdje se testiranje provodilo šire CFR je bio niži.

No takvom metodom vrlo je teško doći do procjene pouzdanijeg indikatora smrtnosti bolesti, udjela smrtnih ishoda među svima koji su se zarazili što se izražava kao IFR (infection fatality rate). Za to je trebalo razviti pouzdane serološke testove koji mogu prepoznati čak i one koji su već preboljeli covid-19 bez simptoma. Takvi testovi tek posljednjih dana postaju dovoljno pouzdani da bi se njima mogla mjeriti prokuženost populacije. No i vrlo pouzdani testovi imaju veću pogrešku kada je prokuženost manja jer u takvoj populaciji i mali broj lažnih rezultata može značajno izmijeniti ishod. Rezultati su tim bolji što je postotak prokuženih veći. Primjerice, ako je test točan 98%, onda u populaciji u kojoj je prokuženost oko 2% greška može udvostručiti rezultat.

Postoje i drugi načini računanja smrtnosti, kao što je primjerice mjerenje viška smrtnosti od svih uzroka u vrijeme kada bolest vlada (pogledajte tablicu gore), ili udio potvrđeno umrlih od covida-19 u ukupnoj populaciji, što se naziva specifični mortalitet. No takvi izračuni mogu ovisiti o većem broju čimbenika pa nisu tako indikativni kao IFR.

U jednom istraživanju objavljenom 30. ožujka u časopisu The Lancet Infetuous Diseases znanstvenici su pokušali procijeniti i CFR i IFR covida-19. Prema njihovoj studiji, CFR je oko 1,38%, što znači da oko 1,38% od potvrđenih slučajeva završava smrću. IFR je, očekivano, ispao značajno niži, oko 0,66%, no još uvijek je mnogostruko viši od IFR-a gripe koji je manji od 0,1%. Najnovija istraživanja IFR covida-19 uglavnom smještaju negdje između 0,5% i 1%. Jedna studija provedena u Francuskoj pokazala je da je on oko 0,8%.

Za usporedbu, WHO je u ranoj fazi pandemije, na temelju podataka iz Kine, procijenio da je CFR covida-19 oko 3,5%.

Ovdje opet treba istaknuti da i CFR i IFR mogu ovisiti o brojnim čimbenicima, uključujući kvalitetu i kapacitete zdravstvenog sustava, prosječnu starost populacije, kvalitetu testiranja i sl. Dakle, za očekivati je da će se na temu smrtnosti covida-19 još godinama provoditi istraživanja te da ni nakon njih IFR neće postati broj koji će vrijediti uvijek i posvuda.

Jedno je sigurno - covid-19 ne može biti manje smrtonosan od gripe

Do sada je jedno postalo sigurno - da covid-19 ne može biti manje smrtonosan od gripe. Nedvojbeni dokaz u prilog tome je što je specifični mortalitet od covida-19 u New Yorku veći od 0,15%, a specifični mortalitet je, kao što smo već naveli, udio potvrđeno umrlih od covida-19 u ukupnoj populaciji, a ne među zaraženima. Broj zaraženih uglavnom je uvijek značajno manji od ukupne populacije. Preliminarni rezultati masovnog serološkog testiranja u New Yorku pokazali su da je tek oko 12,3% stanovnika New Yorka preboljelo covid-19.

Kako ne bismo miješali kruške i jabuke, podsjetimo još jednom da WHO, kada govori o procjeni prema kojoj u svijetu od sezonske gripe godišnje umre između 290.000 i 650.000 ljudi, koristi bitno drugačiju metodologiju od mjerenja CFR-a koje ne uzima u obzir samo prijavljene smrti već radi procjene koje dijelom uzimaju u obzir povećanje, odnosno višak smrtnosti koju u sezoni uzrokuje gripa, a koja se može pripisati toj bolesti. Uočimo da je već sada broj potvrđeno umrlih od covida-19 (preko 370.000) veći od donje procjene broja smrti za sezonsku gripu, a još uvijek nije završio ni prvi val pandemije. Naprotiv, Latinska Amerika upravo postaje novo veliko žarište s najbržim rastom oboljelih i umrlih. Procjene poput navedene WHO-ove uglavnom su za red veličine veće od broja potvrđenih smrti.

Porast smrtnosti u New Yorku tijekom covida-19

Razlike u težini bolesti i smrtnosti po dobima i spolu

Još za širenja covida-19 u Kini bilo je jasno da ta bolest ne napada jednako teško oba spola. U toj ranoj fazi bilo je raznih spekulacija o mogućim uzrocima, a među ostalim navodila se činjenica da u Kini puši mnogo više muškaraca nego žena.

No slična razlika kasnije je zabilježena i u Europi i u SAD-u. U New Yorku je broj muškaraca koji su umrli gotovo dvostruko veći nego žena.

Razlozi za ovu razliku još uvijek nisu sasvim jasni, međutim postoje neke plauzibilne pretpostavke. Primjerice, znanstvenici ističu da su bolesti srca i jetre te viši krvni tlak, koji značajno pridonose lošem ishodu covida-19, češći među starijim muškarcima nego među ženama iste dobi. Žene također imaju jači obrambeni sustav jer imaju po dvije kopije kromosoma X na kojima se nalaze neki geni ključni za imunitet. Osim toga, jedna studija objavljena 10. svibnja pokazala je da muškarci u krvi imaju više razine enzima ACE2 koji je inače važan za regulaciju krvnog tlaka, ali omogućuje virusu da zarazi stanice.

Stariji ugroženiji, ali ni mladi nisu sasvim sigurni

Covid-19 također ne pogađa sve dobne skupine jednako. Stariji u značajno većem postotku teže obolijevaju i umiru nego mladi.

No to ne znači da za mlade ne postoji nikakva opasnost da će razviti teške simptome. Do 16. ožujka američki CDC zabilježio je da je među hospitaliziranima oko 20% bilo u dobi između 20. i 44. godine.

Covid-19 posebno je opasan za oboljele s podliježućim bolestima - za osobe s bolestima dišnog sustava kao što su astma i kronične bolesti pluća, za one s bolestima krvožilnog sustava, s dijabetesom, za pretile, imunokompromitirane (primjerice za one koji su na kemoterapiji ili im je presađen organ), za bubrežne bolesnike na dijalizi, ljude s bolestima jetre i sl.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stručnjaci smatraju da je za starije ljude opasniji zbog toga što je imunološki sustav u starosti slabiji, ali i zato što su navedene podliježuće bolesti češće kod starijih.

Težina oboljenja i vrste bolesti

U početku pandemije nije bilo jasno širi li se virus bez simptoma. Danas je potvrđeno da se to događa te da ljudi s blagim simptomima, poput grlobolje i glavobolje, ili čak bez njih, mogu zaraziti mnoštvo ljudi.

>>Covid-19 nije samo respiratorna bolest, pogađa cijelo tijelo

S druge strane covid-19 može uzrokovati cijeli niz teških kliničkih slika. On prije svega napada pluća i to relativno često donje dijelove. Uzrokuje upale pluća te eventualno čak respiratorni zastoj - prestanak izmjene plinova u plućima. Jedno istraživanje objavljeno u časopisu The New England Journal of Medicine otkrilo je da uzrokuje oštećenja na unutarnjim ovojnicama krvnih žila u plućima. Rezultat je da se blokira izdvajanje CO2 iz krvi koja prenosi kisik u kapilarama pluća, što u konačnici uzrokuje otežano disanje. Oštećenja krvnih žila nadalje uzrokuju druga oboljenja, među kojima i moždani udar i Kawasakijevu bolest kod djece. Covid-19 može također uzrokovati svrab po cijelom tijelu, podljeve na prstima koji su dobili naziv covid prsti te zgrušavanje krvi. Također može dovesti do zatajenja vitalnih organa poput bubrega i jetre te do septičnog šoka.

Konačno, pokazalo se da izaziva cijeli niz neuroloških problema, kao što su gubitak mirisa i okusa. Istraživanje provedeno na 417 hospitaliziranih pacijenata u više europskih zemalja pokazalo je da je oko 86% njih doživjelo promjene u osjetu mirisa te oko 89% u osjetu okusa. Kod dijela pacijenata uzrokuje i teže neurološke simptome i posljedice kao što su nesvjestica, nekontrolirane kretnje, napadaji, encefalitis, moždani udari i oštećenja mozga. Sve više istraživanja ukazuju na to da virus ulazi izravno u mozak u kojem napada neurone.

Covid se prenosi kapljično, preko površina, a možda i aerosolom

Relativno rano tijekom pandemije postalo je jasno da se virus širi kapljično kao i brojne druge respiratorne bolesti. Te kapljice pune virusa ljudi mogu izbaciti u zrak kašljanjem, kihanjem ili glasnim govorenjem. Netko drugi može ih udahnuti i zaraziti se. No one ne mogu dugo lebdjeti u zraku već padaju na tlo i na površine predmeta.

Viruse koji su završili na površinama ljudi mogu rukama prenijeti u usta, nos ili oči. Smatra se da SARS-CoV-2 na čvrstim, glatkim površinama može preživjeti oko tri dana, a na hrapavim, kao što je karton, oko jedan dan. U jednoj fazi pandemije ljudi su stoga sve što su donijeli iz trgovina prali ili stavljali u svojevrsne karantene, čak i voće i povrće.

Međutim, istraživanja su pokazala da sposobnost novog koronavirusa da zarazi ljude u takvom načinu prijenosa naglo opada s vremenom, osobito ljeti kada je u zraku više vlage koja se nakuplja na kapljicama i povećava im težinu, a posebno na sunčevim ultraljubičastim zrakama koje uništavaju viruse. Stoga CDC smatra da prijenos preko površina nije ključan način infekcije.

No znanstvenici se još ne mogu složiti oko toga može li se covid-19 prenositi tzv. aerosolom u malenim česticama, osušenim jezgrama kapljica, koje mogu dulje lebdjeti u zraku, koje se mogu izbaciti u zrak čak i disanjem, a mogle bi se prenositi i kroz ventilacijske sustave. Neka istraživanja pokazala su da postoji takva mogućnost, no čini se da je vjerojatnost zaraze takvim putem ipak mala.

Prema CDC-u i WHO-u glavni put prijenosa covida-19 je kapljični te smo prilično sigurni ako se od zaražene osobe držimo na udaljenosti većoj od dva metra. Aerosol, koji se može stvarati čak i disanjem, najvjerojatnije je problem samo u zatvorenim prostorima napučenim ljudima, osobito u bolnicama u kojima se liječe oboljeli od covida-19. Zato se za zatvorene prostorije snažno preporučuje nošenje maski.

Imunitet na SARS-CoV-2 mogao bi biti kratkog vijeka

Jedna od velikih nepoznanica također je i trajanje imuniteta na virus SARS-CoV-2. Za izravne spoznaje još uvijek nije prošlo dovoljno vremena od početka pandemije. Naime, nemoguće je znati hoće li imunitet trajati šest mjeseci, dvije godine ili duže kad je virus s nama tek pet mjeseci.

Znanstvenici stoga odgovor na to pitanje nastoje pronaći neizravno - istraživanjem trajnosti razina protutijela te analizom bolesti koje uzrokuju drugi koronavirusi.

Nova istraživanja predstavljena 14. svibnja u časopisu Science pokazala su da inficirani ljudi imaju T stanice koje napadaju virus i mogu im pomoći da se oporave. Posebno je zanimljivo da su studije također otkrile da neki ljudi koji nikada nisu bili zaraženi virusom SARS-CoV-2 imaju slične stanične obrane, najvjerojatnije zato što su prethodno bili zaraženi drugim koronavirusima. To ohrabruje, a možda bi moglo objasniti zašto veliki postotak ljudi prolazi s blagim simptomima.

Ima li se smisla oslanjati na kolektivni imunitet?

No s druge strane istraživanja znanstvenika sa Sveučilišta u Amsterdamu pokazuju da imunitet na druge koronaviruse nije naročito trajan.

Studija je pratila 10 muškaraca starijih od 35 godina kako bi utvrdila razine antitijela nakon infekcije bilo kojim od četiri sezonska ljudska koronavirusa. Ti muškarci, u dobi od 27 do 40 godina, testirani su u intervalima od tri ili šest mjeseci.

Istraživači su otkrili da je trajanje zaštitnog imuniteta na koronaviruse bilo zabrinjavajuće kratko. Zabilježili su da su ponovne infekcije u 12 mjeseci od prve bile česte te da su razine antitijela šest mjeseci nakon infekcija bile značajno smanjenje.

Autori ističu da su četiri soja ljudskog koronavirusa biološki različita te da imaju malo zajedničkog, osim što uzrokuju prehladu.

"Ipak, čini se da svi oni induciraju kratkotrajan imunitet uz brz gubitak protutijela. Ovo može biti opći zajednički nazivnik ljudskih koronavirusa", poručuju autori.

To pak baca sumnju na praktičnost strategije oslanjanja na razvoj kolektivnog imuniteta i uvođenja „imunitetnih putovnica“ koje neke vlade planiraju izdati osobama koje su preboljele covid-19 pod pretpostavkom da se ne mogu ponovno zaraziti.

Stvarna snimka napada koronavirusa u citoplazmi

Klimatske okolnosti utječu, ali slabo

Od početka pandemije spekuliralo se o mogućnosti da bi covid-19 mogao imati svojstva sezonalnosti. No stručnjaci su upozoravali da toplina i vlaga vjerojatno neće značajnije utjecati na njegovo širenje jer je nov u populaciji pa ga čak i nepovoljne klimatske prilike ne mogu same po sebi osujetiti u prijenosu. Gripe i prehlade imaju izraženija sezonalna svojstva jer je mnoštvo ljudi razvilo barem neku rezistenciju na njih, a mnogi se i cijepe.

Činjenica da se covid-19 proširio po cijelom planetu potvrdila je početne pretpostavke, baš kao i velika studija predstavljena u časopisu Canadian Medical Association Journal koja je pokrila 144 geopolitička područja s 375.609 potvrđenih slučajeva covida-19. Ona je otkrila da širenje SARS-CoV-2 u razdoblju od 21. do 27. ožujka 2020. nije bilo povezano sa zemljopisnom širinom, ni s temperaturom. Ono je utvrdilo da postoji tek neki utjecaj vlažnosti zraka, no on nije bio jako izražen.

Ovaj nalaz, zajedno s činjenicom da se covid-19 trenutno snažno širi središnjom i Latinskom Amerikom, te da se u zemljama poput Njemačke i Južne Koreje nakon popuštanja epidemioloških mjera ponovno javljaju nova žarišta, ukazuje da je za očekivati da bi se prije ili kasnije mogao očekivati drugi val pandemije te da ne treba računati na neku sigurnu zaštitu ljeta.

Ovisnost SARS-CoV-19 o temperaturi

Mutira li SARS-CoV-2 u slabiji soj?

Virus SARS-CoV-2 stalno mutira. Većina tih mutacija nepovoljna je za njega, međutim, neke ga mogu učiniti uspješnijim pa se zahvaljujući njima može više proširiti. Većina virusa s vremenom mutira tako da postanu manje opasni za svoje domaćine. Za očekivati je da će se to dogoditi s virusom SARS-CoV-2, osobito zato što će se osobe s blažim simptomima slobodnije ponašati i kretati, a teže oboljeli povlačiti i izolirati. To će dati veću priliku slabijem soju da se raširi. No za to nema garancije, a za sada nema ni znanstvenih studija koje bi potvrdile da je neki slabiji soj počeo dominirati. U slučaju španjolske gripe evolucija je išla obratno jer su vojnici s blažim simptomima ostajali izolirani na fronti, dok su teže oboljeli transportirani u bolnice u pozadini. Stoga je drugi val bio mnogo smrtonosniji od prvoga.

Nova istraživanja nedavno provedena u Italiji otkrila su da ondje postoji soj virusa koji je značajno slabiji od onih koji su uzrokovali stotine tisuća smrti širom svijeta.

Covid-19 bi se mogao pretvoriti u još jednu prehladu

Predsjednik Talijanskog virološkog društva Arnaldo Caruso, profesor na Sveučilištu Brescia, i njegovi kolege nedavno su u Lombardiji izolirali novi soj kojem treba čak šest dana da počne napadati stanice u uzorcima ljudskih tkiva za razliku od prije otkrivenih koji su ih uništavali već kroz dva do tri dana.

„Još uvijek ne znamo postoji li i koliko ta varijanta cirkulira, ni je li genetski različita od ostalih. Međutim, možemo reći da se nešto događa“, rekao je Arnaldo Carsuo u intervjuu za Corriere Della Sera.

Drugim riječima možemo se, uz određeni oprez i zadrške, nadati da će taj soj s vremenom prevladati. No, budući da se opasniji soj za sada uspješno širi svijetom, malo je nade da će se to uskoro dogoditi. Vjerojatno ćemo prije otkriti cjepiva.

 

Index