Drugim riječima, ako odlučite da tražite posao u Austriji, Njemačkoj i Švedskoj, imajte na umu da bi vam te zemlje mogle dovesti u pitanje validnost diplome jer ste fakultet završiti na univerzitetu koji nije akreditovala državna Agencija za visoko obrazovanje.
Po drugi put u pet godina, bosanskohercegovačkim studentima prijeti opasnost da ostanu bez Erasmus+ programa, koji im godinama omogućava da potpuno besplatno studiraju na najboljim europskim univerzitetima. Ovoga puta, na kocki nije samo naše članstvo u Erasmus+ programu, već i validnost naših univerzitetskih diploma u Europskoj uniji. Razlozi zbog čega bi bh. univerziteti mogli biti izbačeni iz Erasmus+ programa, a naše diplome obezvrijeđene su nacionalne i političke prirode.
Ovoga puta, izvor nesuglasica je desetočani Upravni odbor Agencije za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta u BiH, institucije zadužene za akreditaciju visokoškolskih ustanova u BiH. Akreditacija visokoškolskih ustanova u BiH je njihov preduslov za učešće u međunarodnim akademskim programima kakav je Erasmus+. Međutim, zahvaljujući etničkim previranjima unutar Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje, ova ustanova je od 2016. godine blokirana u provedbi procesa institucionalne akreditacije studijskih programa visokoškolskih ustanova u BiH. To znači da niti jedna visokoškolska ustanova trenutno ne može biti reakreditovana od strane Agencije.
Ko blokira rad Upravnog odbora?
Upravni odbor čine po tri člana iz sva tri konstitutivna naroda i jedan član iz reda Ostalih, a bira ih Parlamentarna skupština BiH na mandat od tri godine s mogućnošću reizbora. Iz reda srpskog naroda, u Upravnom odboru sjede prof. dr. Branko Krsmanović, rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, prof. dr. Momčilo Poljić sa Ekonomskog fakultetg u Brčkom i prof. dr. Stevan Trbojević sa Medicinskog fakultet u Foči.
Članovi Upravnog odbora iz reda bošnjačkog naroda su prof. dr. Dževad Zečić, bivši rektor Univerziteta u Zenici, zatim prof. dr sc. Sanjin Kodrić sa Filozofskog fakulteta UNSA, kao i doc. dr. Nedžma Džananović-Mirašćija sa Fakulteta političkih nauka UNSA.
Iz reda hrvatskog naroda, u Upravnom odboru Agencije su prof. dr. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Sanja Bijakšić, prorektorica za međunarodnu saradnju Sveučilišta u Mostaru, te doc. dr. Marinko Jurilj, glavni tajnik Sveučilišta u Mostaru. Prof. dr. Zlata Kundurović, penzionisana profesorica Medicinskog fakulteta UNSA je članica Upravnog odbora iz reda „Ostalih“.
Ovaj Upravni odbor je 22. septembra 2016. glasao o „Odluci o normamama kojima se određuju minimalni standardi u visokom obrazovanju u BiH“, što je zapravo ključni akt koji definiše reakreditaciju visokoškolskih ustanova BiH. Tada, prije dvije i po godine tri člana iz reda srpskog naroda u Upravnom odboru Agencije su glasala protiv ove Odluke. Po riječima direktora Agencije prof. dr. Envera Halilovića, članovi Upravnog odbora iz reda srpskog naroda su glasali „protiv“ postupajući po odredbi Vlade Republike Srpske. Takav čin predstavlja flagrantno kršenje Okvirnog zakona o visokom obrazovanju BiH, po kojem su svi članovi Upravnog odbora, uključujući i troje iz reda srpskog naroda, izabrani u to tijelo. Članovi Upravnog odbora Agencije ne predstavljaju kantone, entitete ili distrikt, već isključivo konstitutivne narode BiH. Kao objašnjenje za svoju odluku, članovi iz reda srpskog naroda su naveli kako je došlo do pokušaja prenosa nadležnosti sa entitetskog na državni nivo. Po tumačenju članova Upravnog odbora iz reda srpskog naroda, postupak akreditacije je u isključivoj nadležnosti obrazovnih vlasti, što je u slučaju Republike Srpske entitet, a u slučaju Federacije BiH kantoni. Ovakvo mišljenje je u direktnoj suprotnosti sa dosadašnjim radom Agencije zasnovanim na Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u BiH.
Inače, potreba za donošenjem nove Odluke o normama se pojavila krajem 2015. godine zbog promjene Evropskih standarda za osiguranje kvaliteta u europskom prostoru visokog obrazovanja, koji obavezuje Agenciju za visoko obrazovanje u BiH da definira pravila akreditacije i da ih objavi.
Šta to znači za univerzitete u BiH?
Ukupno šest univerziteta je prošle godine ostalo bez akreditacije, koja im zahvaljujući blokadi rada Agencije još nikad nije produžena. Radi se o Unievrzitetu u Zenici, Univerzitetu u Banja Luci, Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Univerzitetu za poslovne studije u Banja Luci, Visokoj školi „Banja Luka College“ i Nezavisnom univerzitetu u Banja Luci. Delegacija EU u BiH je Agenciji za visoko obrazovanje BiH dala rok da do 31. marta 2019. godine spomenutim visokoškolskim ustanovama produži akreditaciju, što je po Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju BiH i dužna da napravi. Ako se to do 31. marta ne desi, ovih šest univerziteta će biti izbačeni iz Erasmus+ programa, a njihove diplome bi vremenom mogle postati nevažeće u EU.
Izolacija iz Erasmus+ programa znači da studenti i studentice tih univerziteta neće moći ići na akademske razmjene na najbolje europske univerzitete. Osim toga, profesori i profesorice sa tih univerziteta neće moći raditi istraživanje i predavati na stranim univerzitetima, niti će moći implementirati EU projekte na svojim univerzitetima, što je od krucijalnog značaja za cirkulaciju akademskog znanja i prenos dobre akademske prakse iz EU u BiH.
Ovo bi mogao biti tek početak krize akademske zajednice u BiH jer u drugoj polovini ove godine, akreditacija ističe za još 12 visokoškolskih ustanova u BiH, među kojima su i Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Sveučilište u Mostaru, Sarajevo School of Science and Technology, Internacionalni univerzitet u Sarajevu i Internacionalni Burch univerzitet.
Politički uticaji i sukob interesa članova Upravnog odbora
Poštivanje Europskih standarda za osiguranje kvaliteta u europskom prostoru visokog obrazovanja je ključno za našu zemlju kako bi njene visokoškolske ustanove ostale aktivnim sudionikom europskog prostora visokog obrazovanja, gdje bi bez prepreka mogle učestvovati u Erasmus+, Tempus, Horizon i drugim akademskim programima. Bez ispunjenja ovog preduslova, Agencija za visoko obrazovanje BiH ne može postati članicom Europske asocijacije za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA).
Još u septembru 2017. godine, Agencija za visoko obrazovanje je dobila odbijenicu za članstvo u ENQA-i. U istom pismu koje je ENQA uputia Agenciji, izražena je zabrinutost zbog nedostatka političke nezavisnosti Agencije, činjenice da kriteriji akreditacije nisu jednaki za sve visokoškolske ustanove, kao i očiglednog nedostatka kadrova u Upravnom odboru koji dolaze izvan sektora visokog obrazovanja. Posebna kritika ENQA-e tiče se imenovanja zvaničnika visokoškolskih ustanova u Upravni odbor Agencije. U Upravnom odboru Agencije trenutno sjede rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rektor Sveučilišta u Mostaru, prorektorica za međunarodnu saradnju Sveučilišta u Mostaru, te glavni tajnik Sveuličišta u Mostaru. Prema mišljenju ENQA-e, spomenute osobe su u sukobu interesa jer akreditaciju uime Agencije ne mogu potvrđivati iste osobe koje su na tim univerzitetima odgovorne za vođenje akreditacije. U vrijeme kad je ENQA poslala svoje preporuke, prof. dr. Dževad Zečić je obnašao funkciju rektora Univerziteta u Zenici, koju je u međuvremenu napustio. ENQA je tog septembra 2017. godine Agenciji za visoko obrazovanje BiH dala rok od dvije godine da usvoji i implementira preporuke, pa tek onda da ponovo apliciraju za članstvo u ovoj Asocijaciji. Kako stvari stoje, niti su preporuke usvojene, niti će Agencija zbog nacionalnih i političkih sukoba u skorom periodu postati članicom ENQA-e.
Status diploma doveden u pitanje
Prve žrtve političkog mešetarenja unutar Upravnog odbora Agencije će biti studentice, studenti, ali i profesorice i profesori iz BiH. Kad nas budu blokirali iz Erasmus+ programa, EU neće gledati koji je univerzitet u kojem entitetu. Da stvar bude bizarnija, blokada koju su po nezakonitom diktatu Vlade RS uzrokovali srpski članovi unutar Upravnog odbora Agencije će u prvom valu najviše pogoditi baš univerzitete u RS-u. Nakon 31. marta, dva velika javna univerziteta u tom bh. entitetu, Univerzitet u Banja Luci i Univerzitet u Istočnom Sarajevu, bi mogli ostati bez EU fondova, a njihovi studenti i akademski radnici bez prilike da studiraju i rade na najboljim europskim univerzitetima.
Kolegice i kolege, što prije izvršimo pritisak na političke strukture i Upravni odbor Agencije da svoje djelovanje usmjeri isključivo kroz Okvirni zakon o visokom obrazovanju u BiH, ova će agonija prije završiti. Svaki pokušaj suprotnog, nezakonitog djelovanja će nas isključiti iz Erasmus+ programa. Trenutno svjesno plovimo ka santi leda, ali je političku odluku srpskih članova Upravnog odbora moguće promijeniti. Prije pet godina smo imali sličan problem na nivoima entitetskih ministarstava obrazovanja, zbog čega nam je bio blokiran ulazak u Erasmus+ program. Kao što smo zahvaljujući protestima, javnom zagovaranju i lobiranju uspjeli uticati na taj problem, možemo i na ovaj. Međutim, moramo reagovati odmah!
Posljedice su dalekosežne. Ukoliko ne reagujemo, ne samo da ćemo biti izbačeni iz Erasmus+ programa, već bi i diplome onih koji ove godine završavaju fakultet mogle postati nevažeće u EU. Drugim riječima, ako odlučite da tražite posao u Austriji, Njemačkoj i Švedskoj, imajte na umu da bi vam te zemlje mogle dovesti u pitanje validnost diplome jer ste fakultet završiti na univerzitetu koji nije akreditovala državna Agencija za visoko obrazovanje.
Trenutni Erasmus+ program sa budžetom od 14,7 milijardi eura će 2021. godine biti zamijenjen novim programom „teškim“ 30 milijardi eura. Ukoliko se rad Agencije ne vrati u zakonske okvire, ne samo da ćemo biti izbačeni iz trenutnog Erasmus+ programa, već nećemo imati pristup ni rekordnom budžetu programa koji će naslijediti Erasmus+. Zbog toga ne smijemo dopustiti da politički interesi unakaze našu akademsku karijeru, a potencijalno i rad u inostranstvu. Pišite svojim studentskim predstavnicima, profesoricama i profesorima, ali i političkim predstavnicima. Organizujmo se! Svoju akademsku karijeru uzmimo u svoje ruke. Ne dopustimo da nas toksična sprega akademije i politike izolira iz međunarodnih akademskih tokova. Vremena je malo, ali dovoljno za promjenu.
*Autor teksta je dvostruki stipendista Erasmus+ programa na univerzitetima u Berlinu i Rimu. Kao stipendista Konrad Adenauer Fondacije, trenutno završava magistarski studij u sklopu Erasmus Mundus Joint Master Degree Programa na Univerzitetu u Beču i Univerzitetu u Leipzigu.
