"U naredne tri godine planirane su investicije do 1,5 milijardi evra", izjavio je nedavno Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i srpski član Predsjedništva BiH.
Nakon toga, on je u nekoliko navrata naglasio da u 2020. godini slijede velike investicije.
Kao prioritete je naveo izgradnju gasovoda, bolnice u Doboju i realizaciju značajnih infrastrukturnih projekata za Srpsku, te istakao da je realan povećani nivo investicija, jer je javni dug Republike Srpske 37 odsto bruto domaćeg proizvoda.
Dodik je ponovio da je prioritet i modernizacija magistralnih puteva, za šta je potrebno izdvojiti 200 miliona KM.
Ovo je samo jedan u nizu primjera u kojima predstavnici vlasti u Republici Srpskoj, ali i FBiH, u svojim izjavama potenciraju priču o investicijama, ekonomskom napretku, razvoju i prosperitetu koji nas očekuje.
Ono što je dobro jeste činjenica da više priče o ekonomiji znači i manje nacionalističkih poruka. Ipak, problem je u onome što se krije iza ovih sveopštih govora u kojima se potenciraju investicije i razvoj, a to je ekonomski populizam u najavi.
Predsjednik Srpske demokratske stranke (RS) Mirko Šarović jedan je od prvih koji je reagovao na najave Dodika o velikom investicionom ulaganju u Republiku Srpsku u naredne tri godine, navodeći da je ovo potpuno nerealan i neostvariv plan, te da je riječ o čistom populizmu i jeftinom kopiranju investicionog plana Srbije.
“To je, u stvari, jeftini pokušaj kopiranja petogodišnjeg plana investiranja Republike Srbije, isključivo zbog priče koju biračima žele plasirati u ovoj, izbornoj godini, bez bilo kavih realnih procjena, utemeljenja i argumenata. Ovako, u korupciji zarobljena Republika Srpska, nažalost danas je nesposobna za iole ozbiljniji investicioni plan. U ovom trenutku, Vlada Republike Srpske se može samo dalje kreditno zaduživati, ali i to zaduživanje ima svoje ograničene limite”, naglašava Šarović.
Da bismo utvrdili da li je ovdje riječ o stvarnim mogućnostima i želji da se krene putem ekonomskog razvoja i investiranja ili samo o jeftinom populizmu, kontaktirali smo urednika poslovnog portala Capital.ba Sinišu Vukelića.
On navodi da je na bazi trenutne situacije i postojećih pretpostavki iluzorno očekivati da bi se uskoro moglo nešto promjeniti po pitanju investicija i razvojnih mogućnosti.
“Sudeći prema Budžetu RS za 2020. godinu, on je socijalni, a ne razvojni, kao i svi što su bili do sada. Sav je baziran na novim zaduživanjima na domaćem tržištu kapitala ili od komercijalnih banaka. Tu nema nekih velikih investicija koje su usmjerene direktno za razvoj privrede. Ako je suditi po dosadašnjem iskustvu kako ova vlast stvara poslovni ambijent, teško je očekivati da će doći do nekih stranih investicija”, rekao je Vukelić za BUKU.
Kako kaže, ovo je samo pokušaj da se uvede neka nova priča o razvoju, koji vjerovatno niko od nas neće dočekati.
“Ovo podsjeća na priču kada je Milorad Dodik najavio veliku borbu protiv kriminalne privatizacije, osnivajući Komisiju za reviziju privatizacije i Specijalno tužilaštvo, koje je doživjelo kolaps. Ovo podsjeća i na podržavljavanje već privatizovanih firmi, u koje smo uložili desetine miliona maraka i koje su sada u većim gubicima nego što su bile kada smo ih kupovali na licitacijama, a sve zarad privatnih interesa. Ne vidim kako uopšte vlast misli da ostvari te investicije o kojima govore. To je samo politizacija i predizborna priča”, kaže Vukelić i dodaje da se ovdje sve radi naopako, pa se tako i razvoj potencira kroz investiranja iz budžeta, a ne stvaranje održivog privrednog sistema koji bi napokon pokrenuo ovu zemlju.
“Ne treba ovdje država da investira pare ili bazira svoj investicioni ciklus na tome što će neka preduzeća u državnom vlasništvu nešto, već se mora stvarati dobar poslovni ambijent. A kakav je taj ambijent najbolje pokazuje činjenica da ovdje imamo sramotno nizak dio stranih investicija u posljednjoj deceniji, da investitori procjenjuju da ovdje nije dobro političko okruženje, da poreska politika i ostali uslovi nisu primamljivi da bi neko uložio ovdje svoj novac. Pričanje ovih priča u ovakvom ambijentu, gdje je društvo okovano korupcijom i kriminalom, stvarno je besmisleno i služi u svrhu zamagljivanja stvarnosti”, poručio je Vukelić.
Inače, već krajem 2019. godine bilo je vidljivo u cijeloj Bosni i Hercegovini da se pojedini političari okreću ekonomskom populizmu i to kroz više primjera.
Zbog toga stručnjaci smatraju da će ovakve politike eksplodirati u izbornoj 2020. godini.
Ekonomski analitičar Admir Čavalić smatra da u 2020. godini neće biti nekih značajnih poremećaja, jer je ovo izborna godina i ona će proteći u političkim problemima, a mnogo manje će se pričati o ekonomiji.
On navodi da će umjesto godine stvarnog razvoja i investicija ovo biti godina ekonomskog populizma.
„To je ekonomski populizam. Posebno ako znamo da je kraj 2019. godine označen kao vrijeme velikog rasta ekonomskog populizma. Imali smo priliku da svjedočimo velikom broju ovakvih populističkih inicijativa poput dizanja stope PDV-a, potencijalna diferencijacija, naglo zakonsko dizanje minimalne plate... Manje se diskutovalo o diranju valutnog odora, ali bilo je i tih priča koje su takođe populizam. Ono što je bitno jeste da se taj ekonomski populizam u sferi politike prenese u 2020. godinu u vidu konkretnih akcija i odluka. Prvenstveno mislim na dizanje stope PDV-a, što bi bilo katastrofalno i smanjilo bi naše mogućnosti za bilo kakav ekonomski rast i učinilo bi mane konkurentnu našu ekonomiju“, rekao je Čavalić za BUKU.
Ekonomista Zoran Pavlović navodi da je evidentno da je ekonomski populizam postao sve prisutniji u BiH.
On navodi da su sve najave koje se tiču razvoja “šuplja priča”, posebno ako pogledamo šta su do sada radili oni koji najavljuju nove ekonomske politike.
“Ono što je potpuno jasno svim pametnim domaćinima, ekonomistima, a nije bilo interesantno i u fokusu političara, jeste da je ekonomski razvoj posao koji traži struku, vještine, znanje i mnogo drugih elemenata koji su potpuno zanemareni u resornim ministarstvima. Možete imati para koliko god hoćete i da sa njima gradite puteve, ali nikakve ekonomske koristi od toga neće imati građani. Ono što se mora uraditi jeste da se najperspektivnijim kompanijama u BiH omogući da povećaju svoje kapacitete. Najlakše je unaprijediti postojeći biznis. Sa druge strane, ta ideja da se investicioni ciklus može razvijati na bazi ulaganja u kapitalne projekte je suluda priča. Mi nemamo razvojne projekte, mi nemamo fondove, mi nemamo subvencije u kupovini nove tehnologije u cilju dizanja produktivnosti… Ovdje pamet nikome ne treba. Ovdje ljudi ne znaju ni kako, ni s kime ni s čim, i sve to služi samo za skupljanje jeftinih političkih poena”, zaključio je Pavlović.
