Kada govorimo o odlasku mladih ljudi iz BiH, obično pronalazimo zajedničku nit svim ljudima koji odu, a to je potreba da se ostvari nešto više, živi bolji život. Podigne i otisne u neke veće i bolje životne prilike. Ipak, oni koji ostaju nastoje iskoristiti maksimum u postojećoj situaciji, svjesni toga da je život često onakav kakvim ga mi samo skrojimo. Jedan od njih je Sandro Nuhanović, samouki novinar, koji je prije pet godina sa kolegom pokrenuo lokalni portal Jajce online, koji danas prati više ljudi nego što sam grad Jajce ima stanovnika. Kako se odvažio na taj korak i u čemu su najveći izazovi, donosim u priči.
Kako si došao na ideju da pokreneš lokalni portal?
U Jajcu je u to vrijeme 2014. godine vladala medijska praznina. Razvojem turizma, počele su se održavati brojne manifestacije, radi čega sam pomislio da bi bilo dobro pokrenuti jedan nezavisni portal koji bi obuhvatao sve te informacije. Portal je prema mom mišljenju bio najpotrebniji jajačkoj dijaspori, koja ujedno i čini najveći broj posjetilaca portala. Krenuli smo veoma skromno bez velikih ambicija i očekivanja, ali sve se s vremenom pretvorilo u veliku priču, koja se i dalje razvija. Neočekivano brzo i dobro.
Koliko danas ljudi prati stranicu?
Portal ima 31 000 pratilaca što nadmašuje broj stanovnika Jajca. Dnevne posjete variraju između 8 000 i 15 000, a u 2018. godini prvi put portal je posjetilo više od 2 miliona korisnika.
Šta su zapravo bili najveći izazovi sa kojima si se suočavao? Jesi li nekad pomislio da možda odustaneš?
Nisam nikad pomislio da trebam raditi nešto drugo, a najveći izazovi su mi bili ostvariti poznanstva i kontakte. U početku je bilo teže ostvariti ih. Danas ljudi pak sami šalju informacije i Jajce online je prva stranica kojoj se obraćaju kada imaju bilo kakav problem. Kasnije se sve samo po sebi razvijalo.
S ozbirom na to da djeluješ na lokalnom nivou, a ipak si svjedok sve masovnijeg odlaska mladih ljudi, šta je ono što tebe drži ovdje i je li tvoj dugoročni plan ostati?
Želim ostati u Jajcu. A zašto, to je već teško pitanje, jer nekad sam sebi postavim to pitanje i da li je to ispravna odluka i odgovor uvijek ipak bude JESTE. Situacija naravno nije idealna, kao ni u ostatku zemlje, međutim mišljenja sam da se uz dovoljno truda i rada može uspjeti. Ipak, ne osuđujem ljude koji su otišli i razumijem da se mnogi nisu snašli, kao i da žele više. Ali važno je naglasiti da stvar kod odlaska mladih nije samo u finansijskom dijelu, već je stvar opšte političke situacije i tog pritiska, gdje se čak i iz medija stvara pretjerano negativna slika. Građani se konstantno drže u nekoj neizvjesnosti kao da će se sutra zapucati.
Ljudi jednostavno žele sigurnost i žele da obezbjede bolje sutra, tako da s te strane ne osuđujem one koji odlaze. Ja sam sebe pronašao ovdje i trenutno sam zadovoljan. Šta će biti u budućnosti teško je reći. Ali sam jednostavno optimista u tom pogledu i mislim da će tako ostati.
Koja bi tvoja poruka bila za one koji bi se okušali u nečemu sličnom, generalno koliko je danas isplativo i održivo pokrenuti nešto svoje, naročito na lokalnom nivou?
Mišljenja sam da je danas lakše uspjeti na lokalnom nivou. Ranije sam imao ideja da se pokrene neki regionalni portal, a čak sam razmišljao i o Ex -Yu, ali sam shvatio da je to prevelik zalogaj. Na medijskoj sceni su već veliki portali koje je teško sustići. Lokalni portali mogu uspjeti uz dovoljno rada i truda. Manje je ulaganja, manji su troškovi, a čini mi se da je i lakše ostvariti saradnju na lokalnom nivou, jer sve funkcioniše lakše. Ipak, važno je naglasiti onima koji žele da se okušaju da ne očekuju čuda preko noći.
Koliko je vama u skladu s tim trebalo da ostvarite konkretne rezultate?
Prve dvije godine otprilike nije bilo nikakve zarade, ali sam bio spreman na to kada sam ulazio u tu priču. Bili smo čak i u minusu ispočetka. Naravno s vremenom se rezultati počnu ostvarivati i to daje dodatnu motivaciju, tako da mislim da su otprilike dvije godine optimalan period da portal ozbiljnije zarađuje.
Zanimljivo je to da nijedan od vas dvojice nije završio novinarstvo niti ste se time planirali baviti. Koliko vam je to bilo izazovno te koliko vam je to olakšalo ili otežalo pristup izvještavanju?
Sjećam se da je bilo specifično to što nas je profesor u srednjoj školi pitao šta planiramo nakon završetka studija, ja sam odgovorio žurnalistiku. Ne znajući uopšte čime ću se baviti. Naravno nisam je upisao, ali život me odveo u tom smjeru tako da sam tada dao pravi odgovor. Rekao bih da nije bila previše otežavajuća okolnost pošto se dobro snalazimo u novinarstvu te smo ostvarili dobre kontakte. Vjerujem da diploma nije prevashodna da bi se bavili ovim poslom.
Time pokazuješ da je talenat važniji od diplome.
Tako je. Može se i ovako, na teži, ali ipak uspješan način.
Šta je ono što vaš portal na lokalnom ali i višem nivou izdvaja?
Nije to ništa novo što se sadržaja tiče, ali Jajce online je „narodni portal“. Otvoreni smo prema svima, imamo tu komunikaciju sa građanima, na sve odgovaramo i mislim da to čitaoci cijene jer nam se mogu obratiti za bilo šta. Svi Jajčani doživljavaju ovaj portal kao svoj, jer nije jednonacionalan.
Zašto je baš Jajce izbor za mladu osobu? Šta tvoj život ovdje čini dovoljno vrijednim ostajanja?
Prvenstveno bih rekao da je Jajce pitom gradić. Mislim da je to mišljenje svih nas , kao i posjetilaca, jer smo dobri domaćini. Jajce kao takvo u najmanju ruku vrijedi doživjeti, a oni koji su tu duže definitivno će poželjeti i ostati.
Tekst je nastao kao dio serijala Sare Velaga “Oni koji ostaju” podržanog od strane IMEP-a
