<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Sanja Jokić iz Banjaluke - Nesreća mi je iz korijena promijenila život, ali odustajanje nije bila opcija

ŽIVOT

Sanja kaže da je spoznaja o invaliditetu bila jako bolna, ali ističe da bol i patnja nekad mogu imati katarzičan efekat, mogu nas naučiti važnim životnim lekcijama, da shvatimo šta želimo i šta su prioriteti.

12. mart 2017, 12:00

Sanja Jokić iz Banjaluke prije tri godine doživjela je tešku saobraćajnu nesreću, koja joj je iz korijena i zauvijek promijenila život. Nakon perioda rehabilitacije, mjeseci borbe, nadanja i iščekivanja, svi rezultati su uporno pokazivali – nema aktivnih pokreta u donjim ekstremitetima.

Kaže da je spoznaja o invaliditetu bila jako bolna, ali ističe da bol i patnja nekad mogu imati katarzičan efekat, mogu nas naučiti važnim životnim lekcijama, da shvatimo šta želimo i šta su prioriteti.

“Odustajanje nije bila opcija jer bi to značilo odustajanje od meni najdragocjenijih osoba. Suočavanje s okolinom u (n)ovom stanju  bilo je puno izazova, kad se uzme u obzir činjenica da naše društvo ne gleda blagonaklono na sve što nosi predznak ‘drugačijeg’”, priča Sanja Jokić za BUKU.

Ona ističe da se osobe sa invaliditetom u BiH susreću sa predrasudama, diskriminacijom, stereotipima, a to je mogla osjetiti i na svojoj koži. Socijalna isljučenost, marginalizacija, ”etiketiranje”, potom nezaposlenost, arhitektonske barijere, nabavka i održavanje ortopedskih pomagala “samo” su neki od gorućih problema ove populacije.

Foto: Privatna arhiva

Arhitektonske barijere su čest problem osobama sa invaliditetom koje su korisnici kolica, a situacija u Banjaluci se popravlja u odnosu na ranije godine.

“Kad je riječ o uklanjanju arhitektonskih barijera, stanje u Banjaluci je koliko – toliko zadovoljavajuće u odnosu na druge, manje razvijene dijelove Srpske. Da ne bude zabune, i u Banjaluci se još mnogo toga mora arhitektonski prilagoditi za OSI. Još uvijek pojedine javne institucije  u ovom kontekstu nisu mislile o nama, pa smo tako primorani da ostanemo ispred”, kaže Sanja.

AKTIVNO TRAŽI ZAPOSLENJE

Sanja je profesorica filozofije i sociologije, ali je trenutno nezaposlena, a zbog nesreće koja joj se desila i posljedica sa kojima se suočava, kaže da joj je teško naći zaposlenje.

Ipak ističe da je nakon velikih životnih promjena odlučila da nastavi sa edukacijom, te trenutno pohađa  Master studije Sociologije na banjalučkom Fakultetu političkih nauka i nada se da će stalnim usavršavanjem i upornošću   doći do zaposlenja.

Sanja je trenutno  dio kampanje koju zajednički realizuju Agencija za bezbjednost u saobraćaju Republike Srpske i AMS RS. Kampanja obuhvata ciklus predavanja po srednjim školama širom Srpske, gdje sa učenicima budućim vozačima razgovaraju o potencijalno rizičnom ponašanju u saobraćaju.

Kada je riječ o zapošljavanju osoba sa invaliditetom, Sanja kaže da se ova populacija suočava sa predrasudama, praznim obećanjima  i nepoštivanjem zakonom definisanih propisa.

Foto: Privatna arhiva

Ona poslodavcima poručuje da pruže priliku osobama s invaliditetom!

“Mi ne želimo i ne tražimo milosrđe, već ravnopravnost i šansu da pokažemo šta znamo. U pokretu OSI upoznala sam nevjerovatne, kreativne, vrijedne, obrazovane osobe, čije znanje ne smije propadati samo zato što društvo ne prepoznaje potencijal.  S druge strane, oni koji traže posao moraju biti uporni na tom putu, da vjeruju u sebe  ali i da se informišu o svojim pravima iz oblasti rada i zapošljavanja”, ističe naša sagovornica.

“U SEKUNDI SVE MOŽEMO IZGUBITI”

Sanja Jokić je autorka filma „Život poslije Života“, koji je prije nekoliko godina nastao u okviru Kratkofila Plus iz Banjaluke.

“Dokumentarni film ‘Život poslije Života’ nastao je u okviru Kratkofil Punch International koncepta. Zahvaljujući fantastičnom Kratkofil timu, izabrani polaznici dobili su priliku da se uče osnovama produkcije  društveno angažovanih dokumentarnih filmova, kao i  da produciramo svoju aktivističku priču uz superviziju dokumentariste Branka Lazića. ’Život poslije Života’ upozorava, govori o nepredvidljivosti života,  te kako sve možemo izgubiti za nekoliko sekundi u nepovrat”, kaže Sanja.

Ona dodaje da ova filmska priča govori o borbi, patnji, neodustajanju kada se čini da je “sve protiv tebe”, snovima, nadi…

Film je do sada bio prikazan na nekoliko evropskih filmskih festivala, Sarajevo Film Festivalu, Omladinskom filmskom festivalu (Sarajevo), banjalučkom Petom Filmskom festivalu o osobama sa invaliditetom, Kratkofilu…

Sanja se ovom prilikom zahvaljuje svojim prijateljima Dušici Lipovac (koautoru filma), Slobodanki Škobić, Ivi Matoševiću i Bojanu Lugonji na podršci.
Sanja je uključena u još jednu zanimljivu priču, a riječ je o terapeutskom ronjenju osoba sa invaliditetom.

Specijalista pulmologije i baromedicine Snežana Kutlešić Stević, u saradnji s banjalučkim ronilačkim klubom “BUK” i kolegom Brankom Ravnakom iz  Slovenskih Konjica (Sovenija), pokrenula je značajan projekat terapeutskog ronjenja za osobe s invaliditetom. Ronjenje se, između ostalog, pokazalo izuzetno uspješnim za ublažavanje spazma mišića.

Sanja Jokić i njena prijateljica Marija Bilčar su prve žene s invaliditetom u Republici Srpskoj koje će roniti sa SCUBA aparatom. U slobodno vrijeme Sanja se bavi dekupažom i trenira stoni tenis za osobe s invaliditetom, a velika joj je ljubav fotografija.

PRIGRLIMO ŽIVOT

Na kraju naša sagovornica kaže da cijenimo i prigrlimo ŽIVOT, jer već sutra može biti prekasno.

“Kao i svi, imam mnogo želja, ali ako su tu volja i snaga, sve će se to lijepo ‘posložiti’. Ne odustajte od sebe i svojih snova, pa čak i kad vam drugi govore da je to nemoguće i neostvarivo. Možda je baš u tome draž, zar ne”, rekla je Sanja Jokić u razgovoru za BUKU.

Tekst nastao u saradnji sa partnerskim portalom diskriminacija.ba