Ipak, postoji nekolicina privilegovanih ljudi u BiH koji će u narednom periodu dobiti povećanje plate za 4,5 odsto, odnosno 315 KM.
A to su državni poslanici čija sadašnja plata iznosi 7.000 KM, a prema najavljenim povećanjima biće veća za tih 4,5 odsto koliko će u ovoj godini iznositi povećanje plata u državnim institucijama.
Kako su obrazložili ministri i ostali državni funkcioneri, odluka o ovom povećanju prati povećanje troškova života i ono će obuhvatiti sve zaposlene u državnim institucijama.
Tako je ministar finansija Bosne i Hercegovine Vjekoslav Bevanda rekao da nema razloga da se javnost buni zbog ove odluke.
“Koliko vidim, javnost se buni zbog povećanja plata funkcionerima, a njih je oko 100, jer tu spadaju ministri, poslanici, članovi Predsjedništva, direktori… Ako zbog stotinjak ljudi koji su dobro plaćeni ne treba povećati plate vojnicima i policajcima onda – u redu”, rekao je Bevanda.
Ali ministar Bevanda i sam zna da ovakvo kolektivno povećanje plata neće promijeniti kvalitet življenja među onim zaposlenicima u državnim institucijama kojima je trenutna plata od 700 pa do 1200 KM i koji će dobiti tek dodatnih od 30 do 50 KM.
Određen pomak u poboljšanju kvaliteta života i pokušaj usklađivanja plata sa troškovima života podrazumijevao bi povećanje najmanjih plata bar za tih 300-tinjak maraka koje će dobiti samo pojedini poslanici.
Ovako se samo dodatno opterećuje budžet ne bi li se počastili funkcioneri koji ionako ne znaju šta će sa platom, jer im je plaćeno sve, od smještaja do telefona.
Možda najiskreniji komentar u vezi sa najavljenim povećanjima plata imao je predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
„Zašto bismo, jedino iz nekih politikantskih rezona, nešto se pravili skromni. Ja mislim da je toga dosta!“
I tu je bio u potpunosti u pravu. Dosta je lažne skromnosti od strane funkcionera čije su plate ubjedljivo najveće u regionu. Istih onih koji mijenjaju zakone da bi mogli odsijedati u hotelima sa pet zvjezdica ili da bi se vozili biznis klasom. Takođe, zašto i kako bi neko od njih izigravao nekog skromnog čovjeka ako svakodnevno troši u najskupljim restoranima stotine maraka na hranu i piće, do kojih se vozi službenim automobilom od 100.000 KM. I da, sve to na teret države.
Svaki pokušaj prodavanja narodu priče o skromnosti bilo bi izrugivanje zdravom razumu građana BIH, od kojih najveći dio samo preživljava. Za većinu stanovnika plata služi za podmirivanje mjesečnih obaveza poput struje, vode, grijanja...
Ali to mnogo i ne zanima one koji bi trebalo da brinu o tome. A i kako bi, jer život naših predstavnika u parlamentima, ministara i ostalih funkcionera ne prepoznaje probleme običnog čovjeka.
Ne može neko kome je 4,5 odsto plate 315 KM razumjeti kako porodica preživljava mjesec dana sa tek duplo više novca.
Ili, kako neko sa platom od 5, 6 ili 7 hiljada maraka može da razumije kako izgleda puluživot? Jer, upravo građani BiH, njih više od 70 odsto, svojom platom ne mogu da obezbijede ni pola potrošačke korpe.
Da je tako potvrđuje i Murisa Marić iz Udruženja građana “Don”, koja kaže da ljudi koji dobijaju ovolike plate ne mogu da znaju kako žive obični građani i da ta manjina živi totalnu suprotnost od onoga što je realan život u BiH.
“Političari ovdje mjesečno dobiju godišnju prosječnu platu jednog običnog građanina. Sa druge strane, građani rijetko upoređuju te cifre i malo ko postavlja pitanje da li su naši parlamentarci preplaćeni za svoj nerad. Zbog čega mi imamo toliko ljudi koji ništa ne rade i koje toliko plaćamo dok zemlja nazaduje? Malo ko postavlja ta pitanja, pa zato još uvijek i jeste takva situacija. Po svim istraživanjima, mi smo na zadnjem mjestu i to u skoro svim relevantnim oblastima. Zamislite samo tog ludila u kojem veliki broj građana živi od minimalnih primanja i još od toga odvaja za tamo nekoga ko je trebao nešto da uradi za njega, a to ne čini”, kaže Marić za BUKU.
E upravo to ludilo o kojem priča naša sagovornica zove se Bosna i Hercegovina, u kojoj građani gladuju i nikako da nahrane svoje nenormalno preplaćene izabrane predstavnike.
