<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Seka Sablić za BUKU: Nepravda u Srbiji je na velikoj ceni, iza zlostavljača, nasilnika, vrlo često, ako ne uvek, stoji društvena moć

BUKA INTERVJU

Kod nas je nasilje u realnosti, napolju. U nepravdama i nemoći da se pravda dosegne. To je nasilje.

28. januar 2021, 12:31

 

U Srbiji, ali i regionu, vjerovatno nema glumice koja je domaću publiku više nasmijavala od Jelisavete Seke Sablić. I danas to radi, a njene replike iz filmova, serija, a ponajviše serije “Ljubav, navika, panika”, veoma su popularne na jednoj od najnovijih brzorastućih društvenih mreža Tik-Tok. Znak je to da se dobre uloge ne zaboravljaju, a da su neke replike savremene i decenijama nakon što su izgovorene. Poštovana u pozorištu, na platnu, a voljena i od mlađe publike, Jelisaveta je personifikacija slobodnomislećeg umjetnika koji ne kalkuliše već sabira minuse. Minuse vlasti, minuse društva, doduše neparne. Iako omiljena publici, omražena je od vlasti. Kako i ne bi bila, jer koja to vlast (loša vlast) voli istinu, a istina jeste da "otadžbina nije tamo gdje su sarme, nego tamo gdje je dobro". U kratkom intervjuu za BUKU Jelisaveta Seka Sablić govori o nasilju, silovanju, kulturi.

BUKA: Nakon što je Milena Radulović iznijela svoje svjedočenje o silovanju, svjedočenje o uzimanju ljudskog dostojanstva, brojni komentari su osuđivali žrtvu. U čemu vidite uzroke te kulture linča žrtve i podržavanja nasilnika?

U mnogo većim civilizacijskim sredinama ljudi bi bili podeljeni i ovako bi reagovali. Smatram da je to večita rodna ili polna nepravda, a pogotovo u Srbiji, gde je žena ostala uvek kao niže biće i zato ima toliko ćutanja od žrtava po Srbiji.  U Srbiji je oduvek bilo, ali o tome se uvek ćutalo zaverenički, toliko incesta, divljačkih nasilja u porodici uz ćutanje majke, žene, samo da ne bi izašla bruka na videlo. I da bi porodica ostala zajedno, da bi žena sačuvala muža. Uvek je kriva žena. Smatram da treba da se uključe, pre svega, psiholozi i sociolozi, a zatim pravosuđe. Psiholozi i sociolozi treba da objasne laicima, „kako joj se to desilo“ i najvažnije pitanje „kako to nekoliko  puta da su je silovali“, to su pitanja koja postavljaju ljudi pored mene. Iz mog okruženja, iz tkz. kruga dvojke, izvikani.

Nepravda u Srbiji je na velikoj ceni. Nepravda je dobijala aplauze u najstrašnijim momentima. Jutka je dobijao aplauze od naroda u aferi seksualnog napasnika. Najstrašniji aplauz koji sam ikada čula, snimljen na televiziji, je bio u Krušiku kada su pljeskali moćnicima, direktoru Krušika. I to narod, kolege, prijatelji, pored usamljenih ljudi u crnini koji su izgubili svoje dete, svog sina.

BUKA: U kojoj mjeri “razumijevanje nasilja” ima veze s nasiljem koje vidimo na TV-u,  u novinama, na političkoj sceni?

Nasilje na TV-u je u celom svetu. Savršeno nasilje u konfekcijskim serijama, naprimer noću kad švrljate daljinskim upravljačem po kanalima, bežite s kanala na kanal. Tako da su naše serije i naše nasilje na televiziji ništa prema tome. Kod nas je nasilje u realnosti, napolju. U nepravdama i nemoći da se pravda dosegne. To je nasilje.

BUKA: Svjedočenje Milene Radulović je pokrenulo hiljade žena, ali i muškaraca širom regiona da podijele svoja iskustva zlostavljanja na Facebook grupi "Nisam tražila" koju su pokrenule četiri studentice glume. Mogu li glumci i glumice biti korektiv društva i glas razuma?

Nema od toga ništa ako se ne kontrolišu silovatelji i ne prepoznaju unapred na vrijeme. I osude, i odstrane, na veoma, veoma oštre kazne, ovaj sledeći silovatelj će malo da razmisli. Nisu oni baš bez mozga. I naravno vrlo je važan momenat da iza silovatelja, siledžije uvijek stoji neka društvena moć. Velika društvena moć, neoboriva društvena moć koja u ovim vremenim besprekorno funkcioniše.

BUKA: Često ste izloženi napadima zbog Vaše izjave da je otadžbina tamo gdje je dobro, a ne gdje su sarme. Jeste li očekivali ovakve reakcije vlasti i da li ste se zapitali "što mi je ovo trebalo"?

Nisam se ništa uznemirila na “napade”  posle mog intervjua u Ninu. Mislim da je intervju odličan - iskren, tačan i rutinski. Fotka na prvoj strani odlična i ja sam vrlo zadovoljna. Napade, kao što vidite, ignorišem, a što se tiče podrške, branili su me ljudi koji su branili pravo na drugo mišljenje i pravo na slobodu govora i, naravno, oni koji dele istu sliku sveta kao ja. Iste stavove kao ja.

BUKA: Miješa li se politika u Srbiji u umjetnost i zbog čega bi to radile političke elite koje su u teoriji narodni predstavnici?

Ne meša se politika u kulturu. Njih to ne zanima. Oni su je toliko marginalizovali i skrajnuli da uopšte ne osećaju opasnost. Njima je to verovatno sprdačina. Oni kulturu ostavljaju na miru i ona pripada nevažnoj količini populacije.

BUKA: Umjetnost upozorava, usmjerava, zar je bilo teško naučiti lekciju, prepoznati satiru  iz Nušićevog "Narodnog poslanika"?

Teško u Srbiji, sem da se slatko smeju sebi samima. Što na kraju i pozdravljam, tako i treba. Srbija nije prepoznavala i neće ni prepoznati, ali lepota i kultura, kao i pozorište, neuništiva i velika. Proći će i ovo, i ja ću proći, i ovo će proći, ali to nam je što nam je.