<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Šestnaest godina Dejtona: Još nema mira u BiH

<p><strong>U BiH se obilježava šestnaesta godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma. Da li je u našoj zemlji stvarno izgrađen mir?</strong></p>

21. novembar 2011, 12:00

Da li je u BiH izgrađen stvarni mir ? - ovo pitanje smo uputili neke od naših sagovornika u proteklom periodu i donosimo njihove odgovore....


Nadežda Savjak, klinički psiholog, Banjaluka


„Ako mir definišemo  kao odsustvo rata, odgovor je potvrdan. Ali ako koristimo zahtjevnije kriterije mira koji uključuju harmonične odnose među ljudima, nenasilno rješavanje neizbježnih konflikata i prisustvo pravde, jasno je da smo još daleko od pretpostavki za ovakve odnose. Pojedinci  i grupacije koji nose unutrašnji nemir, nepomireni sa sobom, fragmentisani zbog neprežaljenih i od drugih  nepriznatih gubitaka, ispunjeni fantazijama osvete, iscrpljeni poslijeratnim frustracijama teško mogu racionalno procjenjivati, uvažavati potrebe i prava drugog i uzdržati se od konflikta, tražeći strpljivo adekvatna rješenja.“

Enes Osmančević, profesor na Univerzitetu u Tuzli

“Nije. U Bosni i Herceregovini je nakon Dejtona nastavljen rat, samo drugim sredstvima: Vladavinom strahom od novih sukoba, raspirivanjem međunacionalne mržnje, paktiranjem ideologija i kriminala protiv drugih ideoligija i kriminala, terorom neznalica, diktaturom politikanata i totalitarizmom vlasti na svim nivoima.
Na djelu je masovno kršenje ljudskih prava prognanih i raseljenih lica, povratnika, radnika, stradalnika rata, osoba sa povišenim potrebama, učenika, studenata, slobodnomislećih pojedinaca. Zapravo, na djelu je rat kolektiviteta protiv pojedinaca u poretku koji je mješavina diktature i kleptokracije, odnosno vladavine najgorih.”

Ivan Šijaković, profesor sociologije, Univerzitet u Banjaluci

“Izgrađen je elementarni mir, što se tiče neposrednog masovnog oružanog sukoba, postoji međunarodna kontrola, oružje je dobrim dijelom uklonjeno i slično. Medjutim, nisu izgrađene institucije koje bi sprečavale pretnje, incidente, stalnu usmerenost jednih na druge, sada verbalnu, ali to uvijek može prerasti u oružane obračune malih razmjera. Nije izgrađeno povjerenje i puna sloboda u društvu. Dakle, mir je prividan i teško se ukorjenjuje u sve pore društva.”

Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku, Doboj

“Nedovoljno, ili bolje reći, nisu izgrađeni potrebni mehanizmi za zaštitu mira, kao najveće vrijednosti. BiH nije uspostavljena kao demokratska  zajednica, sva tri naroda su nezadovoljna postojećim uređenjem i postoje velike razlike, brojna otvorena pitanja i visok stepen zavisnosti od međunarodne zajednice. Dosadašnje istorijsko iskustvo pokazuje da je mir u BiH bio uvijek ugrožen kada je za to postojao vanjski uticaj ili interes.”

Tanja Topić, politička analitičarka, Banjaluka

“U BiH je zaustavljen rat i uspostavljen mir. Ali da je mir izgrađen u pravom smislu te riječi, jako je teško reći da jeste. Još uvijek svjedočimo razračunavanjima, napadima, liječenju ratnih frustracija, pucanjima rafalnom verbalnom paljbom po "neprijateljima". Još uvijek smo jasno na granicama "Naši" i “Njihovi”. Rekla bih da je riječ o krhkom miru, koji neodgovorna politika dnevno ugrožava verbalnim ispadima, na koje se dobar dio stanovništva hvata kao na lijepak. Ali to ne znači da smatram da je moguć neki intenzivniji sukob na ovim prostorima, u smislu oružanog, koji potpuno isključujem. U stanju mrcvarenja možemo još dugo ovako ostati. Za to stanje političkog mrcvarenja, koje zvecka oružjem i "ugrožava" krhki mir, smatram odgovornim isključivo političke elite, ako u ovoj zemlji postoji nešto takvo.”

Miodrag Živanović, profesor filozofije na Univerzitetu u Banjaluci


“Odgovor bi, svakako, morao biti negativan. Naime, BiH - kao poseban slučaj izokrenutih sfera realiteta - i ovdje je specifična. Klasična teza o tome da je rat nastavak politike drugim sredstvima, ovdje glasi ovako: mir je nastavak rata drugim sredstvima. Jer, upravo u godinama mira (posljednjih petnaestak godina) u našoj zemlji vidimo da se svakodnevno povećavaju međuetničke distance, svijest o ugroženosti ili strahovi Jednih od Drugih duboko su instalirani u ljudima, tri jednopartijska sistema zasnovana na etničkoj matrici, vrlo efikasno su realizovala i realizuju pomenuto instaliranje, dakako, uz zdušnu pomoć vjerskih zajednica. I to svagda sa tragičnim posljedicama kako u ekonomiji, tako i u obrazovanju i drugim područjima življenja. Kao da se rat još uvijek vodi, svuda i na svakom mjestu, na ulici, u školi, na poslu.Ove dijagnoze su, naravno poznate.”

Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS

“Očigledno je da već 15 godina imamo prividan mir, koji održava prisustvo međunarodne zajednice. Ono što me zabrinjava je visok stepen međuetničke i međureligijske netolerancije, potpuno odsustvo političkog dijaloga, jedan visok stepen nepovjerenja, straha pa čak i mržnje. Razlog možemo naći u tome što u posljednjih petnaest godina zvanična politika u BiH ne samo da nije uradila ništa po pitanju izgradnje mira, suočavanja sa prošlošću, prihvatanja zločina koji su se desili, nego nas je ta zvanična politika još više udaljavala potencirajući etničku i vjersku pripadnost. Međunarodna zajednica takođe nije na odgovarajući način podržala civilno društvo koje je moglo da ponese jedan veliki teret u izgradnji mira.  Danas je Bosna i Hercegovina veoma daleko od zemlje u kojoj ljudi žive normalno, opušteno i veoma smo daleko od nečega što se može nazvati mir kako ga vide ljudi u razvijenim demokratskim društvima.”

Svetlana Cenić,ekonomska analitičarka

Ne! Rat se vodi drugim sredstvima. U ovoj vrsti rata svakog dana siromašni tiho umiru, odumire i ono mozga što je ostalo, apatija je sveprisutna, a imamo i ratne profitere koji na tome grade lično blagostanje.

Tekst iz Arhive BUKE