<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

SevdahBaby objavio “karantinski” album: Epidemija se koristi u političke svrhe, režim sa poslušnim ljekarima utjeruje narodu strah u kosti

DEKAMERON

"Političari u Srbiji brinu samo za svoj rejting.To je ekipa koja ništa u životu ne zna drugo da radi osim predizborne kampanje.Verujem da im je cela ova situacija oko virusa došla kao vlažni san, zamisli, ON spašava celu naciju od kuge, pa gde ćeš dalje!"

28. april 2020, 2:53



“Setio sam se knjige Dekameron i shvatio da je ovo totalno to vreme, da smo izolovani i da je potrebno da nam neko priča makar jednu priču dnevno. I tako je nastao taj koncept deset pesama za deset dana. Odlučio sam se za house žanr, jer mi je to nekako najbazičnija elektronska muzika, prima u sebe sve ostale pravce, sumira i svodi na bazični gruv. Tako da je komponovanje i pisanje tekstova zaista bilo gotovo za deset dana, posle mi je trebalo još otprilike dvadeset dana da tehnički finiširam sve detalje. Zaista sam radio u jednom dahu i mislim da to ljudi čuju i cene”, rekao je Stanković za BUKA magazin.


Vrijeme izolacije i ograničenog kretanja većina umjetnika iskoristila je kreativni rad, a jedan od njih je i muzičar Milan Stanković alias SevdahBaby. Ovaj muzičar, DJ i producent stvorio je album u izolaciji za deset dana kao muzički izazov, a nazvao ga je DEKAMERON po renesansnom književnom djelu Đovanija Bokača, nastalom u doba kuge, koje, kako tvrdi autor, sablasno podsjeća na ova suluda vremena u kojima danas živimo. U razgovoru sa Milanom za BUKA magazin saznali smo više o ovom projektu i autorovom viđenju današnje situacije u kojoj se nalazi gotovo cjelokupno čovječanstvo.

Nisi trošio vrijeme uludo i izolaciju si iskoristio za kreativni rad. Da li je stvaranje išlo spontano i koliko ti je trebalo dana da završiš pjesme za najnoviji album?

Pa sve je počelo nekoliko dana od uvođenja vanrednog stanja, kada sam odlučio da sebi zadam izazov koji sam planirao i pre svega ovoga, ali nikako nisam nalazio vremena i koncentracije, a to je da uradim tipa sedam beat-ova za nedelju dana, ili tako nešto. A onda sam se setio knjige Dekameron i shvatio da je ovo totalno to vreme, da smo izolovani i da je potrebno da nam neko priča makar jednu priču dnevno. I tako je nastao taj koncept deset pesama za deset dana. Odlučio sam se za house žanr, jer mi je to nekako najbazičnija elektronska muzika, prima u sebe sve ostale pravce, sumira i svodi na bazični gruv. Tako da je komponovanje i pisanje tekstova zaista bilo gotovo za deset dana, posle mi je trebalo još otprilike dvadeset dana da tehnički finiširam sve detalje. Zaista sam radio u jednom dahu i mislim da to ljudi čuju i cene.

Da li je to solo projekat ili si radio sa još nekim?

Bazično je solo, kao što već radim poslednjih par godina, ali sam imao petoro vokalnih gostiju: Ivana Vladović, nekud, Princ od Vranje, Maat Bandy i Olivera Popović. Jako sam zadovoljan njihovim doprinosom, jer su učinili da ovaj album bude šareniji, bogatiji. U suštini, cela priča oko SevdahBABY je i počela 2009. kada sam sarađivao sa gomilom ljudi, pa nekako imam osećaj da sam posle duže vremena “back on track”.

Osim što si ga radio u izolaciji, po čemu je još specefičan tvoj novi album? 

Pa mislim da je specifičan po toj retro, patiniranoj atmosferi. Zaista sam se trudio da album ima vajb tih starih house pesama, ali sa malo modernijom produkcijom. Za neke sam zaista baš zagrebao duboko u korene house muzike, početak osamdesetih, Čikago, pogotovo u pesmi Zajedno.

Da li su sve pjesme tematski vezane za ovo vanredno stanje?

U suštini sam se trudio da se bavim univerzalnim temama, čak i kad mi je inspiracija bila iz aktuelnih dešavanja, na primer Policijski čas je direktno naravno vezan za ova događanja, ali sam ga pretvorio u senzualnu priču između dvoje ljubavnika, potpuni obrt.

Kada smo već kod vanrednog stanja, da li si mišljenja da su se građanima morale oduzeti gotovo sve slobode zbog pojave virusa?

Moram da priznam da sam u početku nekako prihvatao ove drakonske mere, jer sam mislio da ne može i ne sme drugačije. A onda kada su lagano počele da stižu informacije iz nekih drugih zemalja tipa Nemačka, Švedska, lagano sam počeo da uviđam da se ova epidemija u našoj državi, naravno, koristi opet za političku kampanju, zastrašivanje građana, kontrolu uma jednom rečju. Jer pripadam ogromnom broju građana koji se od početka odgovorno ponaša prema ovoj epidemiji i uvredljivo i ponižavajuće mi je da nas režim drži u kućnom pritvoru, dok se oni šetkaju po celoj zemlji, borave u velikim grupama i ponašaju se potpuno suprotno svim merama koje pokušavaju da nametnu građanima.

Da li se možda političari koji vode Srbiju isuviše brinu za zdravlje građana?

Mislim da se oni kao i po običaju brinu samo za svoj rejting. To je ekipa koja bukvalno ništa u životu ne zna drugo da radi osim predizborne kampanje. Tako da verujem da im je cela ova situacija oko virusa došla kao vlažni san, zamisli, ON spašava celu naciju od kuge, pa gde ćeš dalje? (smijeh)

Radi li se tu možda o širenju histerije, straha i panike?

Naravno. Neki novinari poput Ane Lalić su hapšeni zbog “širenja panike”, a zapravo je režim sa svojim poslušnim lekarima bio taj koji je uterivao strah u kosti, po mom mišljenju potpuno nepotrebnim tonom, sa sada već uobičajenom dramatikom i patetikom. Mi smo se nažalost malo privikli da političari tako zvuče, ali to jednostavno nije normalno.

Misliš li da će ovo stanje uskoro proći ili će možda potrajati i do kraja ljeta? 

Pa mislim da smo svi sluđeni, toliko je kontradiktornih informacija da je bukvalno rečenica sa kojom završavam svaku temu ovih dana – ne znam.

Hoće li nakon situacije biti promjena i u polju kulture i muzike, promjena svijesti i slično?

Mnogi psiholozi i psihijatri upozoravaju da je nesporna činjenica da će biti mnogo ljudi sa poremećajima posle ove situacije. To znači da će ova epidemija depresije i anksioznosti koja je postojala i pre svega ovoga, pogotovo kod mladih, bojim samo još rasti. Zato smatram svojom misijom da kroz muziku dajem izlaz iz svega toga. Meni pomaže, kapiram da će i ostalima.

Tvoji planovi?

Prilično sam racionalno pristupio ovim događajima. Nisam paničio (još uvek), bez obzira što je svim muzičarima ukinut glavni izvor zarade nastupi. I pitanje je kada će to ponovo biti na onom nivou koji je bio pre Korone. Nekako sam se postavio preduzetnički, evo imamo novi izazov, nova pravila igre, šta sad? I shvatio sam da ću morati mnogo više da se posvetim digitalnim platformama za slušanje muzike, jer one više nisu samo sredstvo promocije i reklame za nastupe, već moraju početi i da donose više novca za umetnike. Između ostalog sam zato odlučio da proizvodim mnogo više muzike nego u prethodnih pet, šest godina, što mi uostalom i prija, jer sam pre mnogo godina i ušao u svet muzike sa idejom da budem studijski lik. Nastupi su, pogotovo u početku bili nužno zlo, način da se zaradi za život, pa sam tek kasnije počeo da uživam u njima. A sada se silom prilika opet vraćam na studijski način rada i komunikacije sa publikom, makar dok opet ne zaživi klupski i koncertni život, a nadam se što pre!