Stručnjak u oblasti socijalnog rada Željko Papić istaknao je da je najveći izazov socijalnih radnika kako savladati siromaštvo.
Država kaže jednostavno nema odgovornosti u ovome što se zove socijalna politika, a entiteti je vode sa zajedničkom negativnom karakteristikom jer ovu oblast vode ministarstva finansija, koji socijalna davanja razumiju isključivo kao trošak.
On je dodao da je reforma u BiH neophodna kako bi se stvorila socijalna stabilnost, omogućio bar minimum normalnih uslova za korisnike koji su u stanju potrebe te da se pokrene radna aktivacija korisnika.
"Ništa bolje ne prolaze ni zaposleni radnici. Naša računica je pokazala da 25 posto zaposlenih radnika svojim familijama ne može obezbjediti izlazak iz apsolutnog siromaštva", naglasio je Papić.
Poražavajuće podatke je pokazao i Izvještaj o razvoju BiH u 2016. godini koji je objavila Direkcija za ekonomsko planiranje BiH (DEP BIH). Prema njemu u BiH je siromašno svako šesto domaćinstvo Postojeći sistem socijalne zaštite, navedeno je, ne doprinosi smanjenju siromaštva u BiH, pa stoga ne čudi da je proces emigracije postao jedan od najvažnijih društvenoekonomskih izazova sa kojima se suočava BiH.
Breme siromaštva, nadalje se navodi, naročito pogađa mlade koji pripadaju marginalizovanim grupama: izbjeglice, raseljene, osobe sa invaliditetom, mlade romske nacionalnosti, te nezaposlene, mnogočlane porodice, djecu i samohrane roditelje. Mlade žene su češće izložene opasnosti od siromaštva, posebno one koje su izložene nasilju i samohrane majke. Siromaštvo je rasprostranjenije među ruralnim stanovništvom.
“Stopa siromaštva najveća je kod domaćinstava s troje i više djece i iznosi 19,7 posto, dok je 24,5 posto, stopa siromaštva kod bračnih parova koji žive s djecom i drugim srodnicima u istom domaćinstvu, te 20,4 posto kod samohranih roditelja sa drugim srodnicima” navode iz DEP-a.
.
