Situacija između BiH i Hrvatske napeta: Opštine u Krajini uvode kućni red za migrante, rastu tenzije, BiH kao da postaje logor za te ljude...

U privremenim migrantskim centrima na području Unsko-sanskog kantona, zbog narušene bezbjednosne situacije, biće uveden kućni red da bi se regulisalo kretanje migranata u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši

Elvir Padalović / 11. Juni 2019

foto BUKA

Također, uslijediće i izmiještanje jednog broja migranata, koji nemaju smještaj, na novu lokaciju na Vučijaku.

Od danas bi na snazi trebao biti uveden kućni red u privremenim prihvatnim centrima, odnosno regulisano kretanje migranata i izbjeglica u Bihaću i Velikoj Kladuši, a ove mjere usvojila je Vlada USK na osnovu predloženih mjera Operativne grupe.

Intenzivno se radi i na pripremi lokacije Vučjak, gdje bi također trebala biti izmještena lica za koje trenutno nema smještajnih kapaciteta u Privremenom centru "Bira".

"Osiguravamo vodu, smještaj i hranu i pružit ćemo ljudima definitivno humanije i bolje uslove od onih kojih imaju ispred Bire i po javnim površinama. Jednostavno, neću više dozvoliti dizanje šatora po gradu. U stalnom sam kontaktu s predstavnicima Evropske unije i pokušat ćemo zajedno naći najbolje rješenje", rekao je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

Premijer USK Mustafa Ružić rekao je da će više informacija o satnici i tačnim uslovima kućnog reda imati kada policija završi sve pripreme, a pojačan je  nadzor iznajmljivanja privatnih smještaja licima bez dokumenata.

Iako nije uvedeno vanredno stanje kao takvo uvedene su restrikcije kada je riječ o kretanju migranata u ovom kantonu.

Nidžara Ahmetašević, novinarka iz Sarajeva, kaže da Zakon o azilu BiH jasno tretira ovu oblast. 

“Stranci koji su iskazali namjeru podnošenja zahtijeva za azil, tražitelji azila, izbjeglice, osobe pod subsidijarnoj zaštitom, uživaju pravo na slobodu kretanja unutar BiH i slobodan izbor mjesta boravka”, stoji u odredbi Zakona o azilu BiH.

"Vrlo je jasno to što stoji u zakonu i mislim da je jasno i da ovo što se dešava u Bihaću, a od oktobra u Ključu, gdje policija skida sa autobusa ljude koji putuju, je kršenje postojećeg zakona, kao i međunarodnih konvencija kojih smo potpisnici. Konvencije, ali i zakon, nalažu i da sve osobe moraju imati pristup humanom i dostojanstvenom smještaju, što je također prekršeno u slučaju BiH", kaže za BUKU Ahmetašević.

Ona naglašava kako kršenja sloboda i prava bude strah i dovode do podizanja tenzija kod ljudi, tačno ono što se dešava već mjesecima kod nas u BiH. 

"Umjesto humanog i dostojanstvenog pristupa, sve što ljudi koji dolaze u BiH vide je kršenje njihovih osnovnih ljudskih prava i potpuna dehumanizacija. Jedina dobra strana svega ovoga su građani i građanke koji i dalje nesebično pomažu na svaki mogući način, često radeći puno više nego što mogu, ali svjesni da nema drugog izbora", ističe naša sagovornica.

Na tešku situaciju u vezi sa migrantima se upozorava duže od godinu dana. Našu sagovornicu pitamo da li ima osjećaj da se išta radilo po ovom pitanju, osim što je ogroman teret pao na lokalne vlasti, koje su skromnih kapaciteta?

"Malo je urađeno, a to što jeste je vrlo problematično. Država, koje ni nema ustvari, uopšte ne zna kako da riješi ovo što se dešava. Isto rade sa problemima građana i građanki BiH. Odavno znamo da ljudi koji su na vlasti ovdje postoje samo zbog sebe i svojih interesa. U ovakvoj državnoj administraciji rade podobni a ne sposobni, a ti podobni znaju samo slušati svoje nalogodavce. Ne znaju raditi niti provoditi zakone. Nezainteresovana država je prebacila dio svoje odgovornosti na međunardone organizacije, koje su vođene drugim interesima i koje nisu voljen osigurati humane i dostojanstvene životne uslove. Ne bih ulazila sada u to čime su vođeni, ali su posljedice vidljive na ulicama gradova i sela širom BiH gdje ljudi spavaju na ulicama, jedu samo ono što im građani i građanke daju… Oni ih vode i doktorima, ne rijetko nalaze i smještaj. Da, veliki je teret na lokalnim vlastima naročito u Krajini. Ipak, to nije opravdanje da neko krši osnovna ljudska prava ljudi koji imaju svako pravo na međunarodnu zaštitu", objašnjava Nidžara Ahmetašević.

Ona dodaje kako međunarodne organizacije u čitavoj situaciji malo pomažu, a često više odmažu. 

"Kao što sam već rekla, ni međunarodne organizacije nisu uložile dovoljno truda i nisu osigurale humane i dostojanstvene životne uslove za ljude koji se nalaze u BiH. Umjesto toga, kreirali su prostore koje nazivaju privremenim tranzitnim centrima, a koji po mnogo čemu (u ovom trenutku naročito) podsjećaju na logore. Građanima i građankama BiH je kreiranje takvih životnih uslova vrlo retraumatizirajuće, i ja shvatam da je dio frustracija koje sada možemo vidjeti posljedica toga. Užasni životni uslove, za koje su odgovorne međunarodne organizacije u BiH, uzrokuju frustracije među ljudima koji su prisiljeni da borave u tim i takvim centrima. Posljedica su tenzije. Ništa drugo ne možemo ni očekivati ", ističe ona.

Svjedoci smo da je u proteklih nekoliko dana dolazilo do fizičkih obračuna među migrantima, ljudi se boje, strah postoji. Kako uopšte ovu situaciju riješiti?

"Ja sam novinarka i teško da mogu dati rješenja", kaže nam Nidžara.  

"Ono što mogu je da budem sigurna da informacije koje plasiram u javnost su istinite, i da ne koristim jezik mržnje. U svom pristupu sam često kritična, jer je i to dio našeg posla, i postavljam puno puno pitanja. Tako se trudim da na najbolji mogući način radim u interesu javnosti. Građani i građanke su ti koji treba da predlažu rješenja, a izabrani zvaničnici treba da rade ono što oni od njih žele. Sudeći po tome koliko i kako građani i građanke pomažu, čini mi se da ne žele ovo što imamo sada", kaže ona.

Vlasti treba da obezbijede integraciju i kreiranje humanih i dostojanstvenih životnih uslova za izbjeglice, što im nalaže i zakon. 

"Ljudi koji su došli u našu zemlji nisu neprijatelji ni na koji način. Oni su krenuli na put, dug i težak, kako bi počeli novi život, nadaju se siguran i sretan. Nekome je Bosna krajnja stanica, neki žele dalje. Ono što mi kao građani i građanke možemo uraditi je da pokažemo razumijevanje i solidarnost. Mi nismo bogati, ali za ljudskost ne treba bogatstvo, nego srce i mozak", zaključuje naša sagovornica.

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.