Na konferenciji su predstavljeni rezultati analize 30 portala u aprilu 2019. godine, kao i rezultati ankete koja je obuhvatila 518 ispitanika u junu. Analizom su obuhvaćeni sadržaji objavljeni isključivo na portalima i u obzir nisu uzete društvene mreže. U skladu s tim, rezultati pokazuju da je na čak 11 portala uočen govor mržnje, a najviše ih je na portalu Klix.ba. Na ovom portalu zabilježen je govor mržnje svih 30 dana praćenja. Ipak, ono što je važno naglasiti jeste kako govor mržnje nije zabilježen niti u jednom slučaju u medijskom sadržaju, već u komentarima na portalima.
Najveći broj komentara koji su sadržavali govor mržnje odnosio se na etničke grupe, migrante i pripadnike LGBTI populacije. Ono što je alarmantno kod određenih medija jeste to što se prilikom prenošenja statusa sa društvenih mreža nisu ograđivali od istih, što je u određenim situacijama dovodilo do toga da se direktno prenosio govor mržnje.
Stavovi ispitanika pokazuju da čak 85% ispitanih zapaža govor mržnje u online medijima, ali ga rijetko prijavljuje, jer ne vjeruje u rad institucija.
Podaci su također pokazali da veći angažman prilikom prijave govora mržnje imaju stariji, nego mladi ljudi, iako su mladi većinom oni koji učestvuju u kreiranju takvog sadržaja. U uvodnom panelu prisutnima se obratio prof.dr Slavo Kukić, koji je naglasio:
„Trebamo se zapitati jesu li ti koji komentarišu sami ili su angažirani? Ja vjerujem da su angažirani i da se generatori govora mržnje kriju u političkoj moći. Veliki broj portala nema impressuma, a nema ni kontrole na portalima sa domenom van BiH. Sve su to uzroci zbog koji govor mržnje postoji“.
Kukić je dodao i kako bi takvih komentara bilo znatno manje ukoliko bi portali odobravali komentare tek ako su potpisani punim imenom i prezimenom. Rješenje problema kako dodaje ne vidi u brisanju takvih komentara, već u odgovaranju na iste, na što su reagovali iz Vijeća za štampu rekavši da je takva opcija nemoguća. Naime ukoliko se sadržaj ne ukloni, portal snosi krivičnu odgovornost, što pokazuje da je jedini način njihovo brisanje.
Tokom istog panela obratio se i prof.dr Aleksandar Bogdanić, koji je izjavio: „Sloboda govora omogućuje govor mržnje. Godinama smo sistemski ućutkivani pa se iz neznanja i straha dogodila eksplozija tamo gdje je to moguće, a to je u anonimnom komentarisanju“.
Bogdanić je još jednom skrenuo pažnju na uređivačku politiku u kojoj se kako vjeruje krije ključ rješavanja problema govora mržnje.
O ovoj temi u istom panelu govorio je i prof. dr Ljubomir Zuber, koji je poručio:
„Niko ne govori o uzroku, već o posljedicama. Djeca rastu kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci i opterećeni su time više nego mi onda. O internetu govorimo tek na četvrtoj godini fakulteta, a trebali bismo već u osnovnoj školi. Medijska pismenost bi trebala biti obavezna za sve, a ne samo za novinare!“
Zuber je dodao i kako se nalazimo u šizofrenoj priči gdje su određeni novinari jedni na poslu, a drugi privatno. Ali i da je nemoguće biti objektivan, imati svoj stav i raditi u redakciji, jer se novinari kako dodaje ipak usklađuju sa stavovima redakcije.
Svi panelisti su se složili u jednom, a to je da se problem govora mržnje rješava sistemski, od najranijeg uzrasta. Ipak, neminovno je primijetiti da u sistemu u kojem živimo, a koji je prepun manjkavosti, takva klima odgovara onima koji je stvaraju. Lanac poslušnosti obuhvata mnoštvo karika pa novinar tako radi egzistencije često ne smije reći šta misli, a poslodavac isti problem radi politike i tako u krug. „Krupne ribe jedu male“ i sve na kraju budu pojedene, reklo bi se. Ali čak i da smo u uslovno rečeno idealnom sistemu, ostaje potpuno neobrađeno područje, koje ima veću moć od većine medija, a to su društvene mreže. Ako jedna osoba od javnog značaja postavlja na privatnom profilu sadržaje koji su „dobro upakovana huškanja“ to nije ni govor mržnje, a osoba sama ni medij. Ipak, ako osoba ima uticaj na ljude, oni podsvjesno grade mišljenje o targetiranoj skupini na temelju čega može doći i do fizičkog oblika nasilja.
Na koncu ostaje posljedica, kojoj je teško otkriti uzrok, jer svjedoci smo da u državi BiH i potraga za počiniteljima ima cijenu. Koja je nekada toliko visoka da je bolje odustati od istine, zarad komfora laži. I kao što je prof.dr Slavo Kukić zaključio:
„Narod ima vlast kakvu zaslužuje“.
