Jučer, u četri iza ponoći, kad većina svijeta spava, prije godinu dana, na Alipašinom Polju, naselju koje je oduvijek bilo poznato po svojoj sigurnosti, nije spavala automafija, državna, moglo bi se reći, i dva čovjeka na dužnosti, koja su vršeći svoju dužnost, valjda ne znajući, vođeni svojom časti i zakletvi koju su položili, da se ta dužnost po dobijenom pravilu ne treba obavljati, kad su u pitanju ovakve gradske i državne transakcije, bila meta poznate sarajevske automafije, bila meta poznatih sarajevskih kabadahija, guzonjinih sinova, bogatuna sa tek uvezenim novim BMW-ovima i beskičmenjaka na vlasti ove posrane države.
I jučer, u četri iza ponoći, kad većina svijeta spava, nije spavala ona ista automafija, nisu spavali oni isti guzonjini sinovi što se vraćaju iz diskoteke na Jahorini u tek uvezenim novim BMW-ovima, kojim policija neće ništa, nisu spavali i oni beskičmenjaci na vlasti, komesari i činovnici koji su valjda, cijelu noć pripremali spomen-obilježje koje će otvoriti na godišnjicu njihove smrti, kao što su vjerovatno pripremali i turnir, valjda, cijelu noć birajući grupe i parove, i nisu spavale porodice ubijenih, ni jučer, ni danas, ni zadnjih godinu dana, niti zbog ubijenih života, ubijenih muževa, roditelja, sinova, daidža i amidža, niti zbog ubijene i do sad ne oživljene pravde u ovoj posranoj državi.
Godinu dana od ubistva dvojice policajaca, policija još uvijek nije pronašla ubice. Sunce ti jebem, da je pet dana puno je, a kamoli godinu dana. Ali, dobro, barem "Čeznu za tim da ubice budu identifikovane", kako kaže ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Admir Katica. Kao što i Predsjednik Upravnog odbora Sindikata policije, Sadik Ećo, valjda, izvođeći početni udarac na utakmici između ekipe "MUP-a" i prijateljske ekipe "Automafije", kaže: "Kako je i njemu, ali i njegovim kolegama teško što ubice još uvijek nisu pronađene." Da sam ja, eto, kojim slučajem ministar, inspektor, komesar, ili neka, šta ti ja znam, čivija, ja bih istog trenutka dao ostavku. Dao bih ostavku, već nakon pet dana, ako počinitelji već ne bi bili uhapšeni. I po nekom pravilu, valjda, čuvajući svoj obraz i čast, to su trebali uraditi i svi oni koji su odgovorni za to što počinitelji još uvijek nisu pronađeni. Ali, mi kao da ne znamo da smo u jednom ogromnom deficitu što se obraza i časti tiče, a bogami i pravde.
Da smo mi, eto, kojim slučajem, kakva država, da smo mi, eto, kojim slučajem, kakav narod, već prije godinu dana, čitav grad bi bio zablokiran, svi mogući MUP-ovi, ministarstva, parlamenti, sindikati i sve institucije, omče bi pripremili za sve one koji su nadležni, ako se u roku od pet dana slučaj ne riješi. Ali, kao što znate, da mi nismo niti kakva država, niti kakav narod, već jedan šupak svijeta, sa jednim divljim plemenom, pardon, sa tri divlja plemena i ponekim gostom iz reda ostalih, pa tako i godinu dana poslije, počinitelji i dalje nisu pronađeni, počinitelji i dalje obavljaju transakcije, počinitelji i dalje uživaju u slobodi. Pa i kad se uhapse, poznavajući prilike u BiH, proces će trajati jedno pet godina, nakon čega će ubice biti osuđene na neke minimalne kazne, u koje će naravno biti uračunato i vrijeme suđenja, malo odležati u hotelu sa tri zvijezdice, fino se ponašati, na kraju nešto malo doplatiti, izaći i ponovo po starom.
Zato su jučer, u ovom slučaju, komesari, inspektori, predsjednici upravnih odbora, ministri, političari, jednom riječju, plačikurci, otkrivali spomen-obilježje, igrali lopte, davali svoju podršku porodicama ubijenih, tražili pravdu, jednom riječju, mazali divljim plemenima oči, a već sutra će svojim političarskim i mafijaškim šefovima lizati guzove i tražiti svoj dio kolača.
A divlja plemena i dalje neka otkrivaju spomen-obilježja, neka igraju memorijalne turnire, neka podržavaju "svoje" poltrone i kurtone, neka plaćaju tuđe račune i preko društvenih mreža oplakuju svaku nesreću, nepravdu i jebumater svim političarima i neka sanjaju o Njemačkoj.
A najveća podrška njihovim porodicama bila bi, nećete vjerovati, da konačno pronađete počinitelje i dovedete ih pred lice pravde. Pa da i njihove porodice možda pokušaju konačno mirno zaspati.
