Znajući da sam ekonomista, mnogo ljudi me izbliza ili izdaleka pitaju za ekonomske posljedice Korona virusa ili možda preciznije, šta će biti sa nama i našim radnim mjestima kada neposredna opasnost od bolesti prođe i „stari“ život se nastavi. Jedno je jasno, svijet više neće biti isto mjesto za život i rad, jer ovakav globalni uticaj na životne i ekonomske tokove se ne pamti. Svojevrsna digitalna revolucija će samo da se ubrza, a i doći će do otpuštanja radnika širom svijeta.
Ako je za utjehu, ovaj proces je već stalan u posljednjih nekoliko godina i više predstavlja konstantu nego iznenađenje za one koji prate ove procese. Najvažnije je sačuvati mirnoću i bližnje u današnjem trenutku, te sa što manje štete dočekati uzbudljivi Korona „after parti“. „Rolerkoster“ će da radi i neke ljude će ozbiljno da uzdrma. Nažalost, mladi ljudi bez puno radnog iskustva će biti prilično poljuljani, bez prevelike šanse da se negdje poslovno „zakače“, ali tu neće moći mnogo toga da se uradi.
Kao trenutna „hot“ tema na svim ekonomskim portalima već uveliko bujaju vijesti o otpuštanjima radnika, „kresanjima“ troškova, restrikcijama, pominju se Juventus i Ronaldo kao primjeri ušteda od 90 miliona evra, pominje se i Mesi kao revolucionar u Barsi, Mirotić u košarkaškoj sekciji kao glas razuma, itd. Smatram da je danas sve to pomalo preuranjeno, jer bogati ljudi neće imati suštinskih problema. Možda će se morati odreći 10, 20 ili 50% svojih primanja, ali ako imate milione ili stotine hiljada evra ili dolara, suštinski nećete izgubiti gotovo ništa. Potencijalnu cijenu, naravno, platiće običan mali čovjek koji živi od svog rada, prodaje svog rada ili usluga, preduzetnik, novinar, radnik, administrativac, trgovac.
Naravno, ni to ne mora da bude tako, jer su ekonomske lekcije koje učimo već godinama sada samo ubrzane i to je najvažnija ekonomska „Korona“ lekcija.
Kao radnik ili preduzetnik, privrednik na Balkanu:
Budi fleksibilan i ne primaj stvari lično. Ništa ne smije da te iznenadi. Radi uvijek na alternativnim poslovnim scenarijima.
Uči i usavršavaj se stalno, ne opuštaj se previše. Nema lakog, a poštenog dinara, kune, marke, evra .. Slobodno promijeni posao, ako ti se ukaže prilika.
Ne čekaj ni od koga ništa, nego kreni prema svemu što ti treba za ostvarenje postavljenih ciljeva.
Nemoj da imaš očekivanja od države i sistema. Ako ti oni nekim slučajem pomognu, super, ali uzdaj se „u se i svoje kljuse“. Ovo je jedna od najvažnijih stvari.
Budi digitalno pismen i koliko je moguće nezavisan. Radi na tome, neprekidno. Današnja tehnologija i nauka nam omogućavaju da sami radimo stvari o kojima naši preci nisu mogli ni da sanjaju. 50-tih i poratnih godina prošlog vijeka, kada su naši roditelji rođeni, većina sela i gradova nije imala ni struju. Mi danas „online i real-time” pišemo, verbalno i vizuelno komuniciramo, gledamo filmove, imamo virtuelne sastanke, pijemo kafu sa prijateljima, kupujemo, igramo igrice, itd.
Normalno je da nekada budeš otpušten, normalno je da te život katkad ekonomski nokautira, normalno je da se plašiš, ali u današnjem kapitalizmu ne postoje garantovana radna mjesta. Sigurnost radnog mjesta je relikt socijalističke prošlosti i što to prije shvatiš, biće ti lakše.
Ako imaš kapital, uposli ga, bez obzira na cijenu, a ako imaš znanje, obogaćuj ga i koristi, da ne zarđa. Ipak se okreće.
Sve dođe i prođe, pa će tako i ova trenutna situacija. Vrijeme u izolaciji je dobro koristiti kao nepredviđeni „tajm aut“ od naših redovnih aktivnosti i rutina koji služi da se malo odmaknemo od samih sebe i razmislimo šta mi to u stvari želimo od svojih života. To sigurno ne škodi, a može da koristi. Nema pogrešnih odgovora.
Nemoj da se brineš unaprijed, nepotrebno je i samo te urušava. Radi sve ovo gore navedeno i bićeš na pravom putu. Kao što kaže osnivač IKEA-e Ingvar Kampard – Sreća nije u dostizanju samog cilja. Sreća je kada si na putu njegovog ostvarenja. -
Ne boj se. U životu mora da se strada od nečega, pa onda makar gledaj da to bude časno i dostojanstveno, te se na to fokusiraj. Niko ne može da predvidi kako će se ovo odraziti na tradicionalnu ekonomiju, administraciju i sl., pa zašto bi onda ti drhtao od straha. Za posao nije mnogo drugačije ni u Švedskoj, Njemačkoj ili Engleskoj, vjeruj mi.
Korona nas je za tili čas sve otrijeznila, pokazala bez čega sve i kako možemo, te će i ekonomski razvoj ići u pravcu „remote“ odnosno „udaljene“ ekonomije, gdje će se znanje i tehnologija prenositi ekranima, softverima, aplikacijama, serverima, dok će se fizički svijet kompenzovati 3D štampačima i sličnim „čarolijama“. Znanje i informacije će, kao i uvijek, biti glavni resursi koji su neophodni za stvaranje dodatne vrijednosti. Nevjerovatan primjer brze transformacije je nastava u cijelom regionu na televiziji, koja je pokazala onu prijeko potrebnu vitalnost života. Sve se može kad se hoće i mora. E tako će se i većina biznisa ubrzano transformisati. Osim efekata globalne recesije, koje ćemo svi osjetiti, kao i globalnih problema u transportnoj industriji i proizvodnoj logistici koja se oslanja na udaljene destinacije (Kina najčešće), stvaraće se i nove poslovne prilike, poput otvaranja lokalnih digitalnih prodavnica domaće hrane, lanaca snabdijevanja, dostave, veće vrijednosti lokalnih prehrambenih proizvoda, digitalnih plaćanja, onlajn kredita, remote kreditnih analitičara ili urednika socijalnih mreža, nove generacije mesnica i mesara, optimizacija i upravljanje lokalno prikupljenim podacima, kao i lokalni supstituti nekih globalnih proizvoda, itd. Krilatica - misli globalno, a djeluj lokalno - će dobiti još više na zamahu.
Ako ste dobar doktor ili dobar novinar, nađite načina da budete još bolji, a onda to i prikažite drugima. Danas alatki za profesionalnu komunikaciju ima napretek. Posla će biti, novca će biti, samo stručnjaka, dobrih majstora i radnika neće. Pitajte „gazde“, ako meni ne vjerujete. U svijetu znanja, koji je već tu, nama nedostaje istog. Nedostaje nam još i života, odnosno mladih ljudi. Novac će se doštampavati, jer je kapitalizam došao do kraja i bolji način za oživljavanje privrede još nisu smislili. Drugim riječima, boljeg društvenog sistema/uređenja još nema, pa će se primijeniti oprobani recepti iz 2008. i još nekih prethodnih kriznih perioda.
Dobre vijesti su da su neke zemlje u regionu fiskalnim i monetarnim mjerama targetirale pomoć ka ugroženim industrijama i profesijama, kao što su turizam, ugostiteljstvo, usluge, mali preduzetnici i itd, te su na sebe preuzele dobar dio tereta koji slijedi. Vjerujem da će i ostale zemlje regiona slično koncipirati paket pomoći ka nosiocima, kakve takve, privredne aktivnosti. Takođe, „after parti“ će pogoditi čitav svijet, tako da se neka dodatna globalna rješenja moraju naći i podržati, jer će u suprotnom nastupiti haos, a tada se, ipak, manje zarađuje.
I konačno, često se desi da nakon što ljudi ponovo okuse slobodu i ponovo osvijeste njenu važnost, dođe do ekonomskog uzleta i preporoda. Čak se i kod nas u Bosni, nakon kraja rata 95-te, u godinama koje su došle, osjetio taj talas. Gdje bi nam kraj bio da su sve te silne milijarde koje su se slile u obnovu zemlje bile iskorištene na korist ljudi koji tu žive, a ne provučene kroz korupcione rešetke domaćih i inostranih privatnih džepova. Vjerujem da će i nakon završetka Korone biti ovakvih primjera.
Da sumiram stvari, makar na Balkanu, Korona će ekonomski da ogoli stvari do kraja. Što je bilo sklono padu, srušiće se. Tako i treba da bude. Onaj biznis koji je jak, žilav, utemeljen, što se ekonomski mijenja i evoluira, prilagođava, preživjeće. Baš kako i treba da bude. Jeste da će sve to neke ljude da natjera na promjene i na pokret, napor, htjeli to ili ne, ali ni u tome ne vidim problem. Možda „zelena ekonomija“, reciklažni procesi i ekologija zauzmu mjesto koje im i pripada, te relaksiraju nepotrebne etničke podjele? Takođe, možda čak postanu lokomotiva ekonomskog razvoja i nova ekonomska paradigma, zajedno sa ozbiljnim uspostavljanjem širokih infrastrukturnih sistema podrške ekonomiji? Biće nam prvo gore, dok ne izgradimo situaciju da nam strukturno bude bolje. I biće žestoko.
Ako ste se ovih godina adekvatno spremali, učili, doškolovavali, vježbali varenje, lemljenje, drvodjelanje, pretvorili hobi u posao, usavršili sviranje nekog instrumenta, naučili projektovati u AUTO CAD-u, nema razloga za brigu. Vaše (ekonomsko) vrijeme tek dolazi! Citiraću i uvaženog dekana Branislava Boričića sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu sa dijelom izjave koju je nedavno dao povodom 83. rođendana EKOF-a:
„Neizvesne dane (boravka u izolaciji – prim.aut.) koji nam slede treba da ispunimo radom i učenjem. Ništa nije delotvornije od toga.“
I na kraju, ljude uvijek i ponovo brine novac i egzistencija. Kako ga zaraditi, steći, kako ga oploditi, sačuvati? Nevjerovatno, ali najbolji odgovor koji ja znam nude stihovi pjesme iz čuvenog filma „Balkan Ekspres“ i fenomenalna Tanja Bošković:
-Nemoj da brigaš, život se stara,
Dok bude ljudi biće i para!-
Ognjen Vlačina
31-03-2020
Stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi stavovi i ne predstavljaju i nisu povezani sa stavovima kompanije u kojoj je zaposlen.
