Šta to pada? Pada mlada Vlada

<p><strong>Burleska „Ministar na jedan dan“ je doživjela svoju premijeru u petak, 28.10.2011. Tom prilikom je sedamnaest mladih ljudi iz RS zauzelo fotelje prijatelja njihovih roditelja i ukazalo na probleme u državi, između ostalih, gorući problem slabe primjene Zakona o omladinskom organizovanju...</strong></p>

Bojan Vlajić / 06. Novembar 2011

 

 

 

„Ministar na jedan dan“ je projekat Omladinskog savjeta RS, organizacije uspostavljene po Zakonu o omladinskom obrazovanju, gdje su mladi ljudi od 15 do 30 godina putem javnog konkursa dobili priliku da pogledaju svijet kroz plava stakla Tornja moći RS. Nije bilo nekih posebnih uslova, za konkurs je bilo potrebno da kandidati ispune prijavu i uz nju predaju biografiju, motivaciono pismo kao i pismeni sastav na temu „Gdje vidim sebe za pet godina“. I, da, eventualno je uslov bio da se bude neki faktor u OSRS, kao npr. predsjednik istog. Tako je Bojan Grebenar, predsjednik OSRS, postao premijer na jedan dan. Da ne znam bolje, rekao bih da je projekat pravio sam za sebe. Ali, kratak je put od egoizma do altruizma. I obratno.

Konkurs je objavljen u „Glasu Srpske“ kao i na internet stranici OSRS kojoj se, u ovom trenutku, iz nekog razloga ne može pristupiti. No, moglo je kad je bilo potrebno, pristupiti, preuzeti prijavni obrazac i uputiti se na ad hoc otvoren konkursni gmail nalog. Takođe, bilo je naznačeno kad se očekuju rezultati, izabrani su još početkom oktobra obaviješteni putem elektronske pošte.

I eto, izabrani su izabrani, kaže moj imenjak, ne po stranačkoj pripadnosti. Tu se sasvim slučajno našao sin SNSD poslanika u skupštini. Isto tako, među izabranim nije bilo nikoga osim Srba jer se niko iz druga dva konstitutivna naroda nije prijavio. Zanimljivo, zar ne? Ministar porodice, omladine i sporta RS Nada Tešanović je rekla da su kandidati izabrani na osnovu postignutih rezultata u uspjehu u obrazovanju tokom srednje škole i fakulteta (to posebno važi za ove od 15 godina), rezultata u vannastavnim aktivnostima, angažmana u omladinskom sektoru (to posebno važi za ove što su u OSRS), doprinosa poboljšanju položaja mladih i drugih uslova (to posebno važi za sve koji su konkurisali a nisu bili predviđeni da budu izabrani). Nakon izbora, mladi ministri su imali visinske pripreme na Bardači, zarad aklimatizacije na brutalne uslove života i rada u zgradi sa plavim staklima. Dakle, spremali su se oni kao Roki Balboa u četvrtom dijelu, da bi na Dan D po njih došle crne limuzine koje će ih odvesti na radno mjesto. U skladu sa posebnim programom, održali su sjednicu a zatim je svako otišao na svoju stranu da bi se pobliže upoznao sa tipskim primjerom resornog problema (vjerovatno ne i sa metodama rješavanja istog). Tako je, primjera radi, mlada ministarka pravde, Sara Kraljević, u pratnji svog starijeg kolege Dž. Selmana posjetila Kazneno-popravni zavod Banjaluka. Nema sumnje da je njena posjeta bila pun pogodak, posebno po moral zatvorenika.

Po završetku predstave, uz ovacije, uslijedio je bis: konferencija za štampu mladih ministara. Nakon iste, jednoglasna ocjena prisutnih je bila da su se mladi jako dobro snašli u svojim novim ulogama te da nisu štedili riječi kritike za sve ono što smatraju da tišti omladinu. Simpatično, zar ne? S obzirom na nivo manifestacije, replika na to se desila u vidu konferencija za štampu omladinskih odbora opozicionih stranaka (SDS, PDP, SNS). Opozicija je složna u ocjeni kako je izbor sproveden na krajnje netransparentan način, kao i sama konkursna procedura, gdje je informacije o konkursu trebalo dostaviti širem krugu organizacija i ljudi. Takođe, ostaje upitan način same podjele resora. Digresija: isti problem dijeli ona Vlada koja nije mlada, gdje imamo pravnika na čelu Ministarstva prosvjete. Nego, korak dalje u kritikovanju projekta je učinio predstavnik mladih naprednjaka koji je upozorio na opasnost privatizacije NVO sektora od strane Vlade RS. Intrigantno zapažanje, u najmanju ruku.

Dakle, opozicija je, kao i obično, nezadovoljna. Možda bi bila zadovoljna da je bila zastupljena u mladoj vladi proporcionalno svom učešću u jednako neozbiljnom projektu pod imenom Vlada RS. Ali nije, ni blizu. Da li je ovaj projekat bio tračak vizije mračne budućnosti koja se već sad nadvija nad nama, povampirenog jednopartijskog sistema? Vrijeme će reći...

I tako, kao što vidimo, jedni u klin, drugi u ploču. A ja, briga ničija? Nezaposlen nediplomirani postdiplomac, član nijedne stranke, omladinski neorganizovan na isteku mladosti, i ja sam bio konkurisao. Nisam se bio prijavio da bih zadovoljio svoj nastrani fetiš skupljanja odbijenica, ne. Imao sam časne namjere, iako imam samo negativna iskustva sa javnom konkurencijom, posebno onom na najvišem nivou. Ovog ljeta sam, u jeku zabrane primanja državnih službenika, konkurisao u jednom ministarstvu da bih saznao da je primljen neko ko je već prethodno bio izabran i primljen. Ipak, u ovom sam slučaju bio optimista, nisam očekivao da su uloge i u jeftinoj matine predstavi unaprijed podijeljene. (O, kakva greška!) Tako, npr. pretragom pojma „Sara Kraljević“ brzo saznamo da je ona potpredsjednica Mreže savjeta učenika RS. Vjerovatno je i ostatak izabranih iz redova strateški postavljenih omladinskih funkcionera. Ne bih da kopam dalje po imenima jer je već tu jasan poražavajući princip koji je ustanovila aktuelna vlast: organizuješ manifestaciju a onda sam pokupuješ sve karte da događaj ne propadne...

Ali dobro, časno sam poražen na konkursu, priznajem. Međutim, sad me zanima čime sam poražen. Valjda nisam eliminisan zbog nedostatka titule ili „drugih uslova“. Šta li su to mladi ministri naveli u svom motivacionom pismu odnosno napisali na temu „Gdje vidim sebe za pet godina“? Zanima me njihovo juče, danas, sutra, posebno njihova vizija za budućnost. Jer, kao što vidimo, oni već sad imaju aktivne uloge u borbi za poboljšavanje statusa omladine. Koliko su te uloge stvarno aktivne, to je drugo pitanje. A što se same omladine tiče i njenog statusa, to je bolna tema...

Bilo kako bilo, dužnost OSRS-a je da objavi rang listu kandidata na ovom konkursu, a bilo bi jako lijepo da objave i pismene sastave odnosno motivaciona pisma pobjednika na konkursu, da vidimo zašto su izabrani izabrani. Dakle, da se upriliči jedna mala izložba odlikaša, kao primjer nama ostalima za neke naredne konkurse. Ne moraju pri tom da troše novac za zakup neke galerije, dovoljno bi bilo da to objave na njihovoj internet stranici... kad im stranica proradi.

 

 

 

 

 

 


Buka preporuka

Politika

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.