Otisak nedjelje! - OPOZICIJA JE PREDIZBORNU KAMPANJU SPREMILA KAMPANJSKI, NEZNAJUĆI DA IMA POSLA SA ŠTREBERSKIM NARODOM KOJI VOLI DA PONAVLJA GRADIVO.
Izbori su prošli – čarolije su nekome prestale, a nekome tek počele. Zavisi ko je na kojoj strani i iz koje se perspektive percipira. Pobjednici slave, gubitnici kmeče i prijete kojekakvim sudovima. Zaigrali su se, polupali lončiće, pa im sada novi sudovi trebaju? Naravno, pravi gubitnik jeste demos, puk, iliti narod. Ali naš je narod čudnovata voćka, te ne pušta suzu za svaku budalu koja nije uspjela u životu.
Sada kada je sve svršeno i kad smo došli do konačnice, skontao sam po sto hiljaditi put da se izborima najmanje bave i interesuju oni kojima su izbori namijenjeni i koji treba da odlučuju o ishodu istih. Euforični i opčinjeni veličanstvenim događajem bili su jedino političke partije i novinari koji su pomno pratili kampanju, te pokoji «nadobudni kolumnista» kome je cijela ta pizdarija služila da otčepi misleće dizne i da se isprazni, kako bi bio manje frustriran kada se proglasi pobjednik. A pobjednik se znao i prije no što je trka počela, jer je imao sjajnog sponzora koji ih je častio novcem i šakom i kapom - a sponzorisala ih je država lično!
U toku kampanje je bilo i onih savjesnih građana, aktivista, koji su vikali na sav glas da NE DAJEMO SVAKOME, bodreći nas da se IZBORIMO za svoju budućnost. Ali gledano očima javnosti, oni su samo skupina «egzibicionista» čija riječ vrijedi koliko zrno pijeska u pustinji. Dobronamjerne poruke i apeli su zapravo bačeni u vjetar jer građanstvu ovog puta nije bilo ni do čega, te se oglušilo, zagledano u egzistencijalne probleme.
Oni koji su bili u direktnoj borbi da prigrabe vlast, opozicione garde, u sprezi s vladajućom strukturom oplele su po praznoj retorici, domoljublju i patriotizmu, krijući od naroda činjenicu da su CRVENE brigade od njih otkupile autorska prava na nacionalizam. Nova krv koja je trebala da upliva na političku scenu nije imala dovoljno snage ili motiva da se uhvati u koštac sa onima na vrhu. To se vidjelo i po tome što nisu imali zrelog i zdravoga kadra koji bi se kandidovao za neku «ozbiljniju» funkciju. Na sve strane kandidati za narodne poslanike. Ako ćemo pravo, narodni poslanik i ne mora biti neka jaka faca da bi se ugurao u poslaničku klupu. Fudbalerskim rječnikom kazano, pozicija je igrala Ligu šampiona sa drugoligašima!
Bile NAŠE ili VAŠE stranke i partije, iz ovog ili onog kantona ili entiteta, KOKUZNE ili sa orasima u džepovima, niko od njih nije uspio da privuče ozbiljno glasačko tijelo, ali će sada ti isti, žigosani neuspjehom, galamiti na narod da je on kriv i da ne želi promjene. Izgleda da je u ovoj zemlji do promjena samo onima koji se žele domoći političke moći i što je ta volja veća, veći su i uspjesi da do nje dođeš. Naravno, bilo je tu i kojekakvih protukandidata iz novonastalih stranaka, koje su zapravo radile u korist «favorizovane opcije», tj. pozicije, kradući glasove «poštenoj» političkoj konkurenciji.
Bilo kako bilo, buduća BH vlast neće biti onakva kakav je narod zato što mi zaslužujemo mnogo kvalitetniji kadar, a ako ima potrebe za samokritikom, prije ćemo reći da je OPOZICIJA onakva kakav je narod. Uostalom, narod i jeste u svakoj državi najmnogoljudnija opozicija. Bezveze je tvrditi da je izabrana vlast vlast naroda. Tu se radi o oligarsima koji ne bi bili to što jesu da ne drže državni kapital u svojim rukama. Valjda će jednom svima postati jasno da ovom državom vlada desetak porodica koje upravljaju ekonomijom, pravosuđem, medijima i politikom. Zato ih i jeste teško slomiti i skinuti s vrhova koje su zaposjeli ponašajući se kao bogovi s Olimpa.
I ovaj put su strani posmatrači svojim buljavim očima promatrali svaki naš korak i, gle čuda, došli su do zaključka da je Bosna i Hercegovina položila ispit demokratske zrelosti. Naravno da u tim grmovima leže crveni zečevi i da nisu uzalud plaćene velikim novcem sve te silne reklame i bildbordi. «Socijaldemokratija» je pobijedila na izborima, a to je ono što Evropskoj uniji treba, pa makar samo kao mrtvo slovo na papiru, jer u ovoj zemlji ima socijaldemokratije koliko ima demokratije, uopšte. Dakle, nimalo! Uostalom, ako i postoji, onda od nje nećemo imati velike vajde jer su „antiprotivne“ svojoj ideologiji, to jest, zaražene su virusom nacionalizma. Najava socijaldemokratskih snaga podijeljenih u entitetske tabore da ne žele da konstituišu zajedničku vlast na nivou države govori o tome koliko je našim «socijaldemokratama» stalo do građana, te koliko u njihovom političkom planu i programu ima zajedničke socijaldemokratije (čemu se čuditi kada su današnje najuticajnije socijaldemokrate nekadašnji članovi radikalne stranke Vojislava Šešelja).
Bosna i Hercegovina je valjda jedina država u kojoj postoje ljevičarske i desničarske socijaldemokrate, mada bi u svom izvornom obliku trebali da budu politička snaga centra. Ali, ko u Bosni može da pogodi u centar! Kada bi ih morali stavljati u neke kategorije, onda bi socijaldemokrate koji vuku ka desnici prije trebali zvati ne desničari, nego ONANIČARI, a one koji vuku na lijevo LEVATI.
Ono što je najsmješnije, ali i zabrinjavajuće, je da nakon ovih izbora imamo za pravo sebi postaviti banalno pitanje: «Da li u Bosni ima Bosanaca?», ili još banalnije pitanje: «Ima li Bosne, uopšte?!»
Izgledno je da će Bosna i Hercegovina i dalje biti zemlja bez svojih građana, degradirana i posvađana - načinjena od narodnih torova. Pa kojim ćemo mi to onda putem krenuti i gdje ćemo stići u ove predstojeće 4. godine? Putem plemenskih saveza i gorštačkih voždova, ili putem ujedinjene Evrope i boljega života!?
