Stupidisimusi, preci i potomci

Naše su pretke još za rimskog doba zvali pogrdnim imenom „stupidisimusi“ ili glupani. Tako su ih vabili i lako pridobijali u vojsku, u smrt. Kako li naši domaći i međunarodni protektori nas nazivaju na raskošnim sjedaljkama, kad im pođahkad naletimo k'o tema razgovora?

Rusmir Pobrić / 22. August 2016

Novi lokalni Izbori su blizu, ostalo je još četrdesetak dana. Kao i pred svake izbore u našoj zemlji, ponovo se zvecka oružjem, istina, svaki put sve uvjerljivije.

Zakazan je referendum o danu Republike Srpske 25. septembra. 7 dana pred Izbore.

Bošnjački član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je povodom najavljenog referenduma rekao da su predsjednik RS Milorad Dodik i njegov avanturizam najveća sigurnosna prijetnja za BiH i region, te pozvao sve probosanske snage da mu se suprotstave i da međusobna neslaganja ostave po strani.

Nakon toga je imao sastanak s Dodikom, svaki sa svojom pratnjom, na kojem su nas uz sofru zajednički dodatno zadužili više od milijardu KM. Kratko poslije tog „predaha“, nastavili su s javnim verbalnim naguravanjem.

Dodik je izjavio da „onaj ko pokušava da bezbednosno ugrozi Republiku Srpsku, imaće adekvatan odgovor“ a Izetbegović da je „Referendum probni balon za otcjepljenje Republike Srpske i da će rušenje mirovnog sporazuma voditi rušenju mira u našoj državi i u ovom dijelu Evrope“. Prije dan-dva dodao je da Referendum o Danu RS-a nije samo predizborna priča, te da je za rat i svađu dovoljan jedan.

Bio posrijedi dogovoreni scenariji ili stvarni hazarderski politički potezi, u kontekstu mogućih sigurnosnih, ekonomskih ili društvenih posljedica gotovo da nije ni važno.

Uvjerljive izjave o političkom ratu i najave mogućnosti novih ozbiljnijih sukoba većinu publike ne ostavlja ravnodušnom. Strah je probuđen, tenzije su podignute. Dio javnosti je uvjeren da je riječ o još jednom predizbornom političkom cirkusu, dio javnosti kaže da „treba bježat na vrijeme“, a dio priželjkuje „da se već jednom konačno razračunamo“.

Najveći dio šuti, ko zna šta dumajući. Iako su sličnim receptima naši politički izabranici i ranije pred izbore uspijevali napraviti željeni ambijent straha i homogenizacije glasačkog tijela – bilo bi lijepo prisjetiti se svih predizbornih dešavanja u zadnjih 20-ak godina, od zapaljenih bogomolja, napada na povratnike, vjerskih simbola jednih na vidnim mjestima drugima, preko hapšenja pa puštanja politički zanimljivih ličnosti, postrojavanja veterana i podmladaka, do srdačnih dočeka presuđenih zločinaca i td. – hajd im znaj gdje se zaustavljaju i kad povlače ručnu. Do koje su granice spremni ići sa svojom „uvjerljivosti“.

Političke kampanje nigdje u svijetu ne biraju sredstva i što im ljudi manje vjeruju, one se trude biti sve uvjerljivije. Možemo primijetiti da su u razvijenom demokratskom svijetu tematski uvijek različite, prate se aktuelne zanimljivosti, teroristi, migranti, recesija, gay-brakovi, vanjska politika, socijalna briga, zdravstvo, ispituje se javnost i prepoznaju trenutne zanimacije stanovništva.

 

Međutim, zbog naših ratnih rana s kojih se redovno različitim metodama skidaju kraste da bi uvijek bile svježe, tema je uvijek ista. Novi rat. Znaju glavari da priča o ratu uspijeva i nju podgrijavaju. Što se stare rane više hlade, podgrijavanje je sve jače.

Teško je procijeniti do kada će takav pristup glasačima trajati i hoće li preći crvenu liniju. Povijesne čijenice i ne idu nam baš u prilog, i to ne samo one iz bliže historije.

Evo jedan posve kratak izvadak iz jednog zanimljivog predavanja  historičara Salmedina Mesihovića, koje je studentskoj populaciji u Sarajevu održao prije dvije-tri godine, u okviru projekta Vaša(r) ideja:

„Rimljani su zapadne balkance, naše pretke, smatrali najglupljim narodom na svijetu. Zvali su ih stupidisimusi. Zašto stupidisimusi? Zato što su ih lako regrutovali u vojsku. Na kraju je 50% kompletne rimske armije dolazilo s područja današnje Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Srbije, Hrvatske. I ratovali su tamo od Tigrisa do Škotske.


Ginuli su, zato su bili stupidisimusi, jer su ih lako pretvarali u vojnike.“

Snimak ovog predavanja dostupan je na Youtube-u i ima manje od 1000 pregleda (https://www.youtube.com/watch?v=Toy6rdlB4tU ). Jedan od viceva pučkog humoriste Ramiza Zmaja ima 1.178.104 pregleda. Vjerovatno i nije kakav primjer i kvalitetno poređenje, s obzirom da su razonodni sadržaji uvijek mnogo popularniji, al' eto, bode oči činjenica da nije zanimljivo saznanje, čak ni kao vijest novinarima, da su nam preci stotinama ili hiljadama godina prije ratovali u Iraku i Siriji, a s druge strane, čovjek nekako priželjkuje ne bi li više glava pogledalo predavanje pa možebit demantovalo prof. Mesihovića.

Ne zato što profesor nije u pravu, niti samo zbog stida što su nam preci bili stupidisimusi, već zbog saznanja da nam ahmakluk u kući toliko dugo traje u kontinuitetu, da smo lakovjerne ishitrene budale s pedigreom.


 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.