Posljedne dvije godine, širom BiH niču plantaže najbrže rastućeg drveta na svijetu –paulovnije, koga već odavno nazivaju i drvetom budućnosti. Riječ je o listopadnom drvetu, koje je za sječu i eksploataciju spremno svakih osam godina, a njegova cijena se na svjetskom tržištu kreće 300 do 800 dolara po kubnom metru. U BiH jedno stablo zahtijeva 8 maraka početnih ulaganja, a bh. proizvođači bi, nakon sječe drveta, bili zadovoljni sa otkupnom cijenom od 100 eura po kubnom metru.
Pero Nikolić, novinar, pčelar i zaljubljenik u prirodu, prije tri godine zasadio je prvi rasadnik paulovnije u našoj zemlji.
Na ideju je došao prilikom jednog putovanja za Mađarsku, kada je u Subotici, pored puta, zapazio plantažu čudnih i neobičnih biljaka sa ogromnim listovima. Pošto je ušao u Mađarsku, i tamo je na par mjesta vidio iste plantaže. Zainteresovao se, raspitao i ubrzo uvidio sve prednosti i dobre osobine ovoga drveta. Uskoro je pokrenuo i rasadnik „Agroplan“, u naselju Suvo Polje kod Bijeljine.
“Danas ne bi ni bilo uzgoja paulovnije da nije napravljen klon, odnosno hibrid koji je prilagođen našem podneblju i koji je otporan na veliku hladnoću i vrućinu. Takav hibrid se proizvodi isključivo in vitro tehnologijom koja je jedina sigurna proizvodnja. Biljke se na taj način oslobađaju od virusa, a osigurana je i prava stabljika i brz rast. Moram da napomenem da biljke proizvedene in vitro metodom nisu genetski modifikovani organizmi (GMO). Sađenje paulovnije sa sadnim materijalom koji je dobijen iz sjemena je besmisleno, a i u mnogim zemljama zabranjeno, jer su to, uglavnom, invazione vrste koje mogu da ugroze domaću floru. Sjeme nije sposobno da u potpunosti naslijedi genetski materijal”,pojašnjava za Buku Nikolić.
Napominje i da se u posljednje vrijeme kod nas pojavilo dosta prodavaca koji prodaju sadni materijal „na divlje“ i sadni materijal koji je proizveden iz sjemena. Ti prodavci buduće kupce dovode u zabludu o mogućnostima ove biljke, jer takav sadni materijal ne može opravdati uloženu investiciju u plantažu paulovnije.
“Ako drvo paulovnije ne raste brzo i pravo, ne može se nazvati opravdanom investicijom”, kaže Nikolić.
U prvoj godini, paulovnija može da poraste i do 5 metara. U dobrim uslovima, stablo će dostići i do 20 metara visine za 5-7 godina, a biće spremna za industrijsku upotrebu za 8 do 10 godina. Poređenja radi, topola postiže zrelost nakon 15-20 godina, hrast nakon 30-40 godina, a bor nakon 70-75 godina. Nakon sječe, stablo se obnovi iz sopstvenog panja, što nije zanemarljivo u pogledu ukupne investicije. I tako do, čak, 7 ciklusa eksploatacije.
I naš sagovornik kaže da je evidentno da je sadnja paulovnije sve popularnija u BiH, a najviše plantaža niče u Hercegovini i banjalučkoj i gradiškoj regiji.
Jedan od uzgajivača paulovnije je i Saša Tomić iz Gradiške, koji je u jesen 2015. godine zasadio 300 sadnica paulovnije.
“Jedan od razloga sadnje paulovnije je činjenica da sam pčelar. Njeni cvjetovi su veoma bogati nektarom i medonosni, a med paulovnije je jako cijenjen. Nakon sječe drveta planiram prodaju oblovine. Ovo drvo se veoma lako obrađuje, čvrsto je i glatko i zbog tih osobina se koristi u industriji namještaja, muzičkih instrumenata, furnira, u građevinarstvu, pravljenju brvnara, i drugih proizvoda od drveta. Velika kompanija Ikea koristi upravo paulovniju u proizvodnji namještaja. To je naša budućnost i velika šansa koja ne dopušta ni dana čekanja”, ističe Tomić.
Dodaje da ova biljka nije previše zahtjevna i da najveću pažnju zahtijeva u prve dvije godine. Sadnice treba povremeno zalijevati u ljetnom periodu i okopavati da ne zarastu u travu.
Pa iako se sve više ljudi odlučuje za uzgoj ovog drveta, Tomić kaže da je dosta i skeptika. “Još uvijek ima sumnje u kvalitet paulovnije i hoće li se, nakon sječe, uspjeti prodati. Takođe, mnogi su bili zainteresovani za sadnju ovog drveta na našem području, ali su zbog zasada kojima nije pružena dovoljna pažnja, pa su izgledali loše, odustali i prije pokušaja. Ja nastojim da opovrgnem ovakvo razmišljanje, pružajući sve potrebne uslove sadnicama, i za sada u tome uspijevam”, priča nam Tomić.
U našoj zemlji još uvijek ne postoji udruženje proizvođača paulovnije, a do podataka, iskustava i svega ostalog što ih zanima uglavnom dolaze preko interneta ili od proizvođača iz regiona.
I cijena ovog drveta je još uvijek nepoznanica jer ga nema u ponudi, a Tomić kaže da bi bio zadovljan i cijenom od 100 eura po kubiku.
Drvo paulovnije inače ima široku primjenu. Pored izrade namještaja, koristi se i u brodogradnji, avio-industriji, izradi kamp-kućica i svuda gdje je odnos lakoća-čvrstina od velikog značaja. Paulovnija se koristi i kao energetska sirovina i to za proizvodnju peleta i bioetanola. Budući da drvo staro 4 godine svakog sata oslobodi 1,7 kg kiseonika (dovoljno za 64 odrasle osobe) organizacija “Kyoto” ga je svrstala na najviše mjesto, nazivajući ga “rudnikom kiseonika”.
