U Republici Srpskoj u narednom periodu biće novčano kažnjavane osobe koje ne prijave nasilje u porodici. Novim zakonom propisane su kazne pa i do 5.000 KM za zaposlene u organima zaštite, koji dođu do saznanja da je učinjeno, ili da postoji i najmanja sumnja da je učinjeno nasilje u porodici, kao i građane i članove porodice koji ne prijave nasilje u porodici.
Biće kažnjen i policijski službenik koji ne postupi u skladu s obavezama iz ovog zakona, koji će biti razmatran na sjednici Narodne skupštine RS koja je zakazana za sutra.
Omogućeno je i pravo žrtve na pratnju osobe u koje ima povjerenje pri preduzimanju svih radnji u postupcima u kojima ostvaruje svoja prava, odnosno obaveza subjektima zaštite da omoguće prisustvo te osobe. Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici predviđeno je izricanje hitnih mjera zaštite žrtve, a u periodu od 30 dana mogu se izreći (ako za to postoje osnovi) i zaštitne mjere.
Istovremeno, omogućava se primjena zaštitnih mjera kojima se učiniocu pruža pomoć tako što mu se omogućava da nauči nenasilne forme ponašanja u kriznim situacijama i da nauči da kontroliše svoje agresivne porive, te da se izliječi od određenih bolesti ovisnosti - navedeno je u predloženom zakonu.
Uvodi se obaveza svim subjektima zaštite da obavijeste žrtvu, na njoj razumljiv način, o svim pravima koja ima u skladu s ovim i drugim zakonima i o institucijama, organima, pravnim osobama i organizacijama koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu, kao i mjera da se po svakoj prijavi nasilja u porodici, procjenjuje rizik od ponavljanja nasilja i da se, u skladu s ovom procjenom, planira preduzimanje potrebnih radnji i mjera u pravcu sprečavanja učinioca da ponovi nasilje i zaštiti žrtva.
Aleksandra Petrić, izvršna direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka kaže da su u Nacrtu zakona predložena rješenja dobra i da će voditi unaprijeđenju postupanja i odgovora na nasilje u porodici, naročito u kontekstu zaštite osoba koje su preživjele nasilje, što je i primarna svrha ovog Zakona.
„Predložene izmjene su usmjerene na čitav niz pozitivnih promjena koje su u skladu sa međunarodnim standardima propisanim Konvencijom Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici, koju je BiH ratifikovala 2013.g. Nacrt predviđa pojačanu zaštitu kroz hitne mjere i zaštitne mjere koje se neće primjenjivati kao sankcije prema počiniocima nasilja, već bi trebale omogućiti zaštitu bezbjednosti žrtava od ponavljanja nasilja, naročito u periodu nakon prijave nasilja kada su žrtve u najvećoj opasnosti. Počinioci nasilja se u toku postupka pred institucijama nalaze na slobodi i u pravilu vrše pritisak na žrtve nasilja da ne svjedoče ili lažno svjedoče da nasilja nije bilo ili da je bilo manjeg intenziteta, prijete, ucjenjuju i ponavljaju nasilje. Fokus predloženih izmjena jeste da se pojača odgovornost institucija koji su subjekti zaštite od nasilja u porodici da predlažu, izriču i prate primjenu hitnih mjera zaštite žrtve i zaštitnih mjera, kako bi se otklonila opasnost od ponavljanja nasilja i omogućila trenutna bezbjednost žrtava“, rekla je za BUKU Aleksandra Petrić.
Ona dodaje da vjeruje da bi se broj slučajeva nasilja u porodici mogao značajno smanjiti ukoliko bi se predložene izmjene usvojile i dosljedno provodile u praksi rada javnih institucija, prvenstveno policije, centara za socijalni rad, zdravstvenih i obrazovnih ustanova, kao i tužilaštava i sudova.
„Novi zakon reguliše ukidanje prekršajnog kažnjavanja za nasilje u porodici, koje će biti kažnjivo samo kao krivično djelo, što u zakonskom smislu podiže društvenu opasnost ovog oblika nasilja, i samim tim bi trebalo da vodi i strožijem kažnjavanju počinioca. Fondacija Udružene žene i druge organizacije koje pružaju podršku ženama i djeci koji su preživjeli nasilje se godinama zalažu za regulisanje nasilja u porodici samo kao krivičnog djela, institucionalnu odgovornost u kontekstu zaštite i podrške žrtvama nasilja, i strožiju kaznenu politiku za nasilje u porodici. Budući da pratimo sudske postupke u ovoj oblasti već 8 godina, vidljvo je kontinuirano izricanje uslovnih osuda za nasilje u porodici, čak i povratnicima u vršenju nasilja, što je direktno suprotno svrsi kažnjavanja u smislu opšte i specijalne prevencije – odvraćanja građana od vršenja nasilja, i sprečavanje ponavljanja nasilja od strane istog počinioca“, pojašnjava Aleksandra i dodaje da Nacrt Zakona takođe predviđa uvođenje osobe od povjerenja koja bi omogućila podršku žrtvi nasilja od prijave nasilja do okončanja postupka pred institucijama, kao i obavezu institucija da žrtvu informišu o pravima i dostupnoj podršci, čime se značajno unaprijeđuje dostupna pomoć za žrtve nasilja.
„O problemu nasilja u porodici se dugo i javno govori, javno su dostupne sve informacije o načinima prijavljivanja nasilja i mogućnostima podrške za osobe koje su izložene nasilju. Problem je u patrijarhalnim društvenim odnosima i običajima koji ženu i djecu posmatraju kao objekte i koji normalizuju nasilje u porodici, čine ga društveno prihvatljivim i prenose odgovornost za nasilje na one koji ga trpe, jer ga ne prijavljuju, ćute, ne traže pomoć, odbijaju da svjedoče. Ova matrica na žalost postoji i u javnim institucijama koji su subjekti zaštite i profesionalci u institucijama često krive žrtve za neprocesuiranje počinilaca nasilja, čime počinioci nasilja dobijaju poruke da nasilje koje vrše može proći nekažnjeno, da su u pravu što su nasilni jer žrtve to zaslužuju i nasilje se ponavlja, postaje intenzivnije. Istina je da ne postoji razlog zbog kojeg bi bilo ko trebao da trpi nasilje u porodici, da su žene i djeca izloženi često dugotrajnim i javnosti nevidljivim metodama torture, zastrašivanja, manipulacije i izolovanja“, ističe Alesandra.
Dodaje da ukoliko prijave nasilje i ne dobiju pomoć, počinilac nasilja ne bude kažnjen ili bude samo opomenut od strane suda uslovnom osudom, nasilje se u pravilu ponavlja i žrtve oklijevaju da ga ponovo prijave, jer osjećaju da ih niko neće zaštititi.
„Ovaj obrazac mora prestati biti tabu, nešto što se završava u četiri zida, nasilje je javni problem i odgovornost svih institucija koji su subjekti zaštite, kao i građana i građanki koji moraju vršiti pritisak na institucije putem prijavljivanja svih oblika nasilja u porodici koje primjete u svom okruženju“, kaže naša sagovornica.
Nova rješenja u Nacrtu zakona predviđaju prekršajne kazne od 300 KM do 900 KM za sve građane koji ne prijave nasilje u porodici, što je takođe usmjereno na podizanje društvene svijesti o obavezi prijavljivanja nasilja.
Nasilje u porodici nije niti je ikada bilo privatni problem žrtava, naročito žena i djece oba pola koji su najčešće žrtve nasilja. Svi građani i građanke koji ignorišu nasilje u porodici u svom bliskom okruženju moraju biti svjesni da niko nije imun od nasilja, i da se počinioci nasilja mogu pronaći u svakoj porodici, te da da možda sutra i sami mogu doživjeti, te se suočiti sa ćutanjem okoline.
Svi moramo učiniti napore da promjenimo ovakvu društvenu stvarnost, i prijavljivanje nasilja u porodici policiji, centrima za socijalni rad, SOS telefonima 1264 (Republika Srpska) i 1265 (Federacija BiH) je prvi korak društvene odgovornosti svakog pojedinca i pojedinke.
