Iz bosanskohercegovačkih sela decenijama su odlazili mladi u potrazi za boljim životom, ali su ona, uprkos tome, sve do ratnih godina vrvjela od života, i činila se postojanim. Međutim, od 90-tih naovamo slika bh sela se dramatično izmijenila, pa ih danas na stotine zjapi potpuno prazno ili u njima živi tek poneki stariji stanovnik.
Potvrdili su to i podaci s popisa po kojima čak 300 bh. sela nema ni jednog stanovnika, a u 1.486 živi manje od deset stanovnika!
Šta se to desilo sa našim selima?
Za ovakvu situaciju možemo “kriviti” veći broj faktora. Tu je naravno rat, migracije selo-grad, a posljednjih par godina i pravi egzodus radno sposobnog stanovništva iz sela u zemlje EU. Zašto? Većina će vam reći da se na selu jednostavno nije isplatilo raditi - nema nikakve agrarne strategije ili podsticajne politike, premija pa mala poljoprivredna gazdinstva nisu sposobna biti konkurenta i ostvariti profit. Reći će vam i da su sela zanemarena, da se u njih odavno ništa ne ulaže, nerijetko su i bez struje i dobre putne komunikacije sa drugim mjestima, a zimi, kada snijeg zatrpa, dosta ih bude danima odsječeno od ostatka svijeta.
Oni koji su ove probleme nekako prevazišli ili na njih zatvorili oči i nadali se boljoj sutrašnjici, sada su došli su do bezizlazne situacije.
A kako priča Salim Muratović, on je posljednji napustio selo Muratovići nadomak Viteza, jer nije bilo više nikoga. U 22 kuće nekada je živjelo stotinjak stanovnika, a sada se, kažu, u mjestu gdje su bile obrađivane bašte, zasađeni voćnjaci i štale pune stoke, više ni ptice ne čuju. U ovome selu prodana je kuća sa strujom, vodom i 800 kvadratnih metara bašte za 2000 KM.
“Svi su otišli i nisam mogao ostati sam. Put je glavni problem. Mi smo sve ručno radili, a nikada nismo dobili sredstva za put. Svaka kuća ima i vodu i struju. Ja neću prodat svoju kuću, a ko hoće, neka prodaje”, kaže Muratović za You tube kanal Srećka Stipovića.
Da je Selimova priča samo jedna od hiljadu sličnih, potvrdio nam je i Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača - mljekara RS.
Najbolje to, kaže, ilustruje podatak da je sektor mljekarstva u Republici Srpskoj od 17.696 mljekarskih proizvođača, koliko je bilo 1996. dodine, danas pao na svega 4.300.
“Naša sela ostaju prazna zbog pogrešne politike vlasti. Mi nemamo Strategije, nema podsticaje, nemamo zaštićenu domaću proizvodnju, nemamo pristup evropskim fondovima, nemamo poljoprivrednih kredita ili agrarne banke. Mi smo jedina država koja ne zna šta ima u poljoprivredi, nemamo popis poljoprivrednih gazdinstava, nemamo popis stoke, mehanizacije i ko će onda u takvoj situaciji ostati na selu i baviti se poljoprivredom. Ovdje se više ne zatvaraju domaćinstva već čitave parohije”, kaže Usorac za Buku dodajući da je krajnje vrijeme da se u sela i poljoprivredu počne ulagati, jer bez sela neće biti ni gradova.
O mjestima koja bukvalno nestaju, strategijama koje nadležne vlasti nikako ne donose, razgovarali smo i sa Mirhunisom Zukuć, predsjednicom Unije za održivi povratak.
Prema njenim riječima situacija je najalarmantnija u Posavini, u selima ali i u samim gradovima -Derventa, Bosanski Brod, Modriča, Orašje, Odžak. U jednom selu u Modriči, kaže, osjetila se jako tužno jer je svaka druga kuća bila zaključana. Prazni se i Hercegovina, ljudi odlaze, prodaju imovinu. Isto je i kod Travnika, Zenice, u istočnoj Bosni.
Koliko je situacija loša možda ponajbolje daje prikaz Miloša Popovića, istraživača Instituta za bezbjednost i globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu.
O ne mapirao čak 804 mjesta u BiH u kojima ne živi ni jedan maloljetnik!
Ova 804 naselja ulaze u sastav preko 90 opština ili gradova u Bosni i Hercegovini, a prema podacima koje je BUKA dobila od Popovića najlošija situacija je u opštini Višegrad gdje čak 62 mjesta nemaju ni jednog maloljetnika, potom slijedi Trebinje (53), Rogatica (41), Goražde (38), Konjic (35), Rudo (33), Sokolac (32), Foča (31) …
Crvenom bojom su označena naselja bez maloletnih stanovnika u BIH.
