U prosincu 1997. godine u London dolaze važni predstavnici 41 države. Motiv okupljanja je velika konferencija o nacističkom zlatu, sazvana nakon “afere Meili”. Christoph Meili je bio čuvar u švicarskoj UBS banci. Obavljajući svoj posao, ustanovio je da se dio službenika banke u čudnim terminima bavi neobičnim, zagonetnim poslom - uništavanjem određenih dokumenata. Kopkala su ga pitanja - zašto, o kojim se dokumentima radi... Meili je čeprkao, njuškao, raspitivao se i na kraju shvatio da su papiri koji idu u strojeve za rezanje dokazi koji zlato i dragocjenosti pohranjene u depoima UBS-a vode prema Trećem Reichu i Židovima koje je opljačkao Hitlerov režim! Dragocjenosti nakon uništenja dokaza o stvarnim vlasnicima logično postaju vlasništvo banke. Nakon toga se zakotrljala priča globalnih dimenzija...
Afera je vratila pozornost svjetske javnosti na grandioznu, genocidnu otimačinu izvedenu u Trećem Reichu, ali i njegovim satelitima. Konferencija je u fokusu imala ponašanje neutralnih država koje su taj posao olakšale - Švicarske i Vatikana, a cilj je bio pozvati sve zemlje u koje vodi trag zlata na otvaranje arhiva, nalazak dragocjenosti i restituciju žrtava. Jedan od ključnih ciljeva konferencije bio je, kako se vidi iz CIA-inih izvješća koja su nedavno deklasificirana, nagovoriti Vatikan na objavu arhivskih dokumenata koji bi - između ostalog - otkrili tajnu ustaškog zlata koje je tamo završilo. Glavni američki čovjek na konferenciji je Stuart Elliott “Stu” Eizenstat, diplomat i odvjetnik, koji je dužnost veleposlanika SAD-a u Europskoj uniji obavljao od 1993. do 1996. godine. Eizenstat se prije toga, 7. studenog, na povjerljivu brifingu u Vatikanu susreo s ocem Marcelom Chappinom, jednim od dvojice vatikanskih dužnosnika koji će predstavljati Svetu Stolicu na londonskoj konferenciji o nacističkim dobrima, kao i s ministrom vanjskih poslova Svete Stolice, Celesstinom Miglioreom, jednim od najprogresivnijih vatikanskih klerika.
Eizenstat je izvijestio Chappina o “izvješću o neutralnima”, koje se odnosilo na Vatikan. Pozdravio je odluku Svete Stolice da pošalje predstavnike u London i potaknuo ih na “aktivno sudjelovanje”. Eizenstat je pozvao Vatikan da ubrza postupak pregleda svojih dokumenata i otvori svoje arhive vezane za imovinu vanjskim istraživačima. Chappin se, doznajemo iz izvješća CIA-e, “zahvalio Eizenstatu na brifingu i opisao napore vatikanskog arhiva u vezi s otkrivanjem sudbine skrivene nacističke imovine. Rekao je kako ima konačnu ovlast u pristupu povjerljivim zapisima koje bi ‘već sutra’ mogao učiniti javno dostupnima. Vatikanska praksa je otvaranje arhiva radi potpunog pregleda pontifikata pojedinog pape. Napomenuo je, međutim, da nakon izdanja s 11 svezaka, pontifikat Pia XII. nije predviđen za cjeloviti pregled i izdavanje, i to sve do 2000. godine”. No to se do danas nije dogodilo...
Chappin je smatrao da bi trenutačno objavljivanje bila pogreška jer vatikanski arhivisti još nisu u cijelosti katalogizirali materijal. Na pitanje o suradnji ustaša i svećenika rekao je da su “neki franjevci bili puno više Hrvati nego katolici”, a Vatikan je na pitanje ustaškog zlata osjetljiv. Dodao je kako nije vidio dokumente koji bi podržavali tezu o ulozi Vatikana u prikrivanju zlata ustaških žrtava. Chappin je rekao Eizenstatu da će “američka vlada morati prihvatiti njegovu riječ da Vatikan neće uništiti nikakve ‘neugodne’ dokumente s kojima bi se mogao susresti” dodajući kako mu treba vjerovati i “ako izvijesti da u pregledu svoje arhive nije pronašao ništa”. Rekao je Amerikancu da su novinski isječci iz jugoslavenskog tiska u vrijeme suđenja Stepincu “jedini pronađeni zapisi koji su raspravljali o tom pitanju i da bi službeni zapisi koji se odnose na to zlato trebali biti dostupni u Beogradu”. Ovdje ćemo se s Eizenstata i njegovih napora za otkrićem tragova koji vode prema ustaškom zlatu zaputiti prema ustaškim i drugim domaćim izvorima na tu temu, koja već desetljećima uzbuđuje i našu javnost. Jednu je priču Udbi ispričao Ante Moškov, zapovjednik Poglavnikova tjelesnog sdruga, koji je s tim zlatom imao i osobno iskustvo. Moškov priča o bijegu Pavelića i ekipe u Austriju s dijelom tog zlata u proljeće 1945. godine:
Chappin je smatrao da bi trenutačno objavljivanje bila pogreška jer vatikanski arhivisti još nisu u cijelosti katalogizirali materijal. Na pitanje o suradnji ustaša i svećenika rekao je da su “neki franjevci bili puno više Hrvati nego katolici”, a Vatikan je na pitanje ustaškog zlata osjetljiv. Dodao je kako nije vidio dokumente koji bi podržavali tezu o ulozi Vatikana u prikrivanju zlata ustaških žrtava. Chappin je rekao Eizenstatu da će “američka vlada morati prihvatiti njegovu riječ da Vatikan neće uništiti nikakve ‘neugodne’ dokumente s kojima bi se mogao susresti” dodajući kako mu treba vjerovati i “ako izvijesti da u pregledu svoje arhive nije pronašao ništa”. Rekao je Amerikancu da su novinski isječci iz jugoslavenskog tiska u vrijeme suđenja Stepincu “jedini pronađeni zapisi koji su raspravljali o tom pitanju i da bi službeni zapisi koji se odnose na to zlato trebali biti dostupni u Beogradu”. Ovdje ćemo se s Eizenstata i njegovih napora za otkrićem tragova koji vode prema ustaškom zlatu zaputiti prema ustaškim i drugim domaćim izvorima na tu temu, koja već desetljećima uzbuđuje i našu javnost. Jednu je priču Udbi ispričao Ante Moškov, zapovjednik Poglavnikova tjelesnog sdruga, koji je s tim zlatom imao i osobno iskustvo. Moškov priča o bijegu Pavelića i ekipe u Austriju s dijelom tog zlata u proljeće 1945. godine:
Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/life/tajni-izvjestaj-cia-e-ustasko-zlato-sacuvano-u-vatikanu-24143
