<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Tek kada se budemo sramili što je neko u naše ime počinio zločin, imamo šanse za bolje sutra

&#39;Zatiranje istorije i sjećanja&#39;

“Prvo imamo vrijeme činjenja zla, potom vrijeme otrežnjenja i spoznaje zločina, a sljedeća faza je faza srama, kada ćemo se sramiti što je neko u naše ime napravio zlo. Ako ova treća faza bude uspješna, onda imamo šanse.”

29. maj 2018, 12:00

Ne bih da zvučim previše dramatično ili proročki, ali u svim našim društvima , u svim našim pokretima, postoje političke partije, ljudi ili intelektualci koji sanjaju o čišćenju svoje teritorije i pročišćavanju svoje istorije. A rat u Bosni i Hercegovini je pokazao kako se to može sprovesti u djelo, kao i da je to moguće izvesti”.

Ovo su riječi Colina Kaisera, eksperta UNESCO-a za kulturno nasljeđe, kojima se završava desetominutni  interaktivni narativ 'Zatiranje istorije i sjećanja' o uništavanju kulturne i vjerske baštine u Bosni i Hercegovini, autora Mirka Klarin.

U narativu koji je prezentovan na istoimenoj tribini u Banjaluci, govore i svjedoci rušenja vjerskih objekata- džamija i crkvi u Brčkom, Prijedoru, Banjaluci, Donjem Vakufu, Mostaru.


Napadi na sakralne i istorijske objekte, koji su se dogodili u većini zemlje, u predmetima pred MKSJ-om obuhvaćeni su u jako  malom obimu, a i geografski su ograničeni na samo nekoliko bosanskih opština.

Tako je  razaranje kulturne i vjerske baštine uključeno u 16 optužnica, uz ubistva, protivpravna zatvaranja, deportaciju i druge zločine. Optuženi su politički, vojni ili policijski zvaničnici bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, jedan zapovjednik Armije BiH i jedan direktni izvršilac, koji je priznao da je lično minirao džamiju u Ahmićima.

S druge strane, zločini kao što su uništenje svih 16 džamija i šest katoličkih crkava i samostana u Banjoj Luci ili uništenje baštine svih triju zajednica u Jajcu nikad nisu spomenuti u presudama Haškoga tribunala. Do sada je u vrlo malom broju predmeta pred sudovima u BiH bilo riječi o ratnim zločinima nad kulturnom baštinom.


Rušenje vjerskog, kulturnog i istorijskog nasljeđa je vrlo važan element političkih, vjerskih progona i diskriminacije, što je jako bitno za osudu za zločin protiv čovječnosti. Uzmite presudu Karadžiću ili Mladiću i naći ćete da je svugdje prisutno rušenje sakralnih objekata, te istorijskih i kulturnih spomenika. Samo je jedna osuda koja se isključivo odnosi na rušenje istorijskih spomenika, a to je osuda za Dubrovnik”, rekao je Klarin, inače voditelj SENSE - Centra za tranzicijsku pravdu iz Pule, u kojem je pohranjena kompletna arhivska građa proizašla sa suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Klarin je i bivši novinar te osnivač novinske agencije SENSE, koja je od 1998. izvještavala i pratila sva suđenja pred Haškim tribunalom.

'Zatiranje istorije i sjećanja' predstavlja šest velikih cjelina: razaranje Dubrovnika, sarajevske vijećnice i Starog mosta u Mostaru kao pojedinačne slučajeve, BiH i Kosovo kao posebne cjeline, te cijeli niz nekažnjenih razaranja kulturnih spomenika u posljednjemu, šestom poglavlju, nazvanom »neprocesuirano«. Svaka od cjelina je predstavljena kratkim uvodom, video filmom te izborom desetak raznovrsnih dokumenata izvedenih pred Haškim sudom, uključujući i presude, gdje ih je bilo.

Razaranje mostarskoga Starog mosta opisano je kroz naredbe generala Milivoja Petkovića o napadu na Mostar 8. novembra  1993.; izvještajem španskog bataljona UNPROFOR-a od 9. novembra 1993.; reakcijama na rušenje mosta; transkriptima iz kancelarije predsjednika Tuđmana, nalogom HVO-a za istragom rušenja mosta, pedesetominutnim dokumentarcem »Nezavršeni posao« poznatog  BBC-jeva ratnog reportera Jeremyja Bowena…


Fokus tribine u Banjaluci bio je na segmentu koji se odnosi na ovaj grad- rušenje džamija i katoličkih vjerskih objekata, a govorili su ing. Sead-Lala Pašić, direktor obnove Ferhadije, dr. Mile Aničić, direktor Caritasa Banjalučke biskupije, te Slobodan Rašić Bobara, novinar i fotograf i Srđan Šušnica, kulturolog.

Kako smo još uvijek normalni, kako još uvijek možemo kontaktirati, kada vidimo kolika se količina zla u jednom trenutku ispoljila na ovom malom prostoru, jedno je od pitanja koje se nametnulo tokom tribune.

 “U haškim arhivima nalazi se dokumentovana  istina o svima nama sa prostora bivše Jugoslavije. Zamislite situaciju da nije bilo Haškog suda.  Zločinci koji nisu procesuirani postaju ugledni građani, postaju osobe koje se nešto pitaju, a po meni to nije ništa drugo nego dalje trovanje javnosti i samih građana. Zato kada vidimo šta rade mladi iz svih krajeva regiona meni je jasno da oni bježe iz ovog društvenog okvira, ne žele više da ih truju”, istakao je na tribini dr. Mile Aničić.

Uputio je prisutnima i pitanje šta poduzeti nakon svega ovoga  i ujedno iznio svoje mišljenje: “Prvo imamo vrijeme činjenja zla, potom vrijeme otrežnjenja i spoznaje zločina, a sljedeća faza je faza srama kada ćemo se sramiti što je neko u naše ime napravio zlo. Ako ova treća faza bude uspješna, onda imamo šanse”.


Tribina i prezentacija narativa 'Zatiranje istorije i sjećanja' proteklih godinu dana je predstavljena i u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Podgorici, Prištini, manastiru Dečani, Puli, Dubrovniku, Mostaru i Ahmićima, a na osnovu njega je priređena izložba “Spomenici na nišanu”, koja je obišla Beograd, Zagreb, Sarajevo, Pulu i Hag.