Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi, bez starih drugova
i ovih nakaza, što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja, na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zaljepe.
Jer moj je život, igra bez granica
umorna priča, trganje stranica,
na kojim ništa ne piše.
Moj je život, vječito padanje
kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
samo još vučem navike, sve na tome ostane.
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti, u malu seljanku, na nekom proplanku
gore u svemiru, tako da dolje ne vidim.
Jer moj je život, igra bez granica
umorna priča, trganje stranica,
na kojim ništa ne piše.
Moj je život, vječito padanje
kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
samo još vučem navike, (samo još vučem navike)
i sve na tome ostane.
Jer moj je život, igra bez granica
umorna priča, trganje stranica,
na kojim ništa ne piše (na kojim ništa ne piše).
Moj je žvot, vječito padanje
kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
samo još vucem navike (samo jos vucem navike)
i sve na tome ostane.
