Taj 9. decembar 2019. godine Aisa Hondo Mujala nikada neće zaboraviti.
Pretučena je od strane onih kojima je zadatak da štite građane ove zemlje - policije.
Od zadobijenih povreda i danas trpi svakodnevne bolove i liječi se. Zbog 9. decembra ostala je i bez posla, koji do danas nije uspjela pronaći.
Nažalost, svemu ovome pridružile su se i pravosudne institucije, za godinu dana za ovaj sramotni čin niko nije odgovarao i pitanje je hoće li uopšte odgovarati.
A sve što je Aisa doživjela uslijedilo je samo zato što je odlučila boriti se za pravo na zdrav život svoje djece, sebe i svojih sugrađana.
Radi to već punih 20 mjeseci kao aktivistica građanske inicijative “Jer nas se tiče”, koja skreće pažnju nadležnih i javnosti na opasnost koju deponija Uborak predstavlja po zdravlje stanovništva, ne samo okolnih naselja, već kompletnog Mostara i doline Neretve.
U razgovoru za BUKU, prisjeća se događaja tog 9. decembra koji, kako kaže, nikada neće zaboraviti. U rano jutro, skupilo se oko 150 građana. Znali su da će doći policija, ali ne i da će ih biti u tolikom broju. Dogovor je bio da sjednu na beton i pruže pasivni otpor. I tada je sve počelo.
“Prvo su nas opkolili, pa počeli gurati ispred sebe, podmuklo udarajući u dno leđa, dok su nam gornji dio leđa stiskali. Bili su brutalni, nisu dali ni riječ da kažemo, dok su oni vikali. Jedan od njih me uhvatio za lijevu ruku i povukao na gore, a kako se nisam pomjerila s mjesta drugi me uhvatio za desnu ruku i onda su počeli vući, jedan na jednu, drugi na drugu stranu, a ja sam i dalje sjedila. Sjećam se da su desno od mene povukli lanac koji je starijem čovjeku bio preko ramena. Kako su trznuli lanac on je čovjeku pao oko vrata, a ja sam se uspaničila da će ga ubiti, vikala sam, nisu slušali, pa sam se trgnula specijalcima i legla po lancu da umanjim trzaje, da čovjeka ne udave. Tada se pojavio jedan specijalac sa velikim kliještima za lanac, ali je umjesto po lancu štipao moje noge samo da popustim. Vratila sam se nekako u sjedeći položaj i onda sam dobila udarac tri puta u donji dio leđa, i koljenom u kičmu. Nakon njih nisam se micala”, ogorčena je Aisa postupcima policije kojima je svjedočila i koje je i sama pretrpjela.
Njihove posljedice trpi i danas, a neke će ostati i do kraja života: “Zdravstvene posljedice ću, nažalost, osjećati dok sam živa. Kičma je oštećena, pogotovu kralježnica. Svaki dan počinjem tako da uradim vježbe za vrat i vratnu kičmu da bih mogla normalno funkcionisati. Za godinu dana nisam uspjela naći ni posao u Mostaru, jer niko ne želi zaposliti osobu koja je tužila Grad i MUP.”
Građani koji su na svojoj koži osjetili 9. decembar i svjedočili onome šta se pred Uborkom dešavalo podigli su kaznene prijave i optužnice, ali Tužilaštvo ćuti svih ovih 365 dana, kao da one nisu ni podnesene. S druge strane, građanima i aktivistima uredno dolaze pozivi sa suda zbog toga, kako navode, što su oni kršili zakon tog 9. decembra.
Ali aktivisti, kao i Aisa, ne misle odustati i najvjerovatnije će angažovati privatnog advokata, jer ne žele da odgovorni prođu nekažnjeno.
Građani su uložili i kaznene prijave protiv federalne ministrice okoliša i turizma Edite Đapo, kao i glavnog urbanističko-ekološkog inspektora Federalne uprave za inspekcijske poslove Ejuba Salkića, koji je, kaže naša sagovornica, lično obećao da neće dozvoliti da se deponija proširi, a ukoliko se to desi, da će je lično on zatvoriti. Rekao i porekao, deponija se u međuvremenu proširila i još uvijek radi.
Zbog svega što je doživjela, Aisa Hondo Mujala ne osjeća se građankom ove države i grada Mostara, ne želi biti dio sistema koji ugnjetava običnog čovjeka koji se bori za osnovno ljudsko pravo - pravo na zdrav i normalan život. Ali zato svim srcem voli ovu zemlju i ljude koji žive u njoj. I zbog te ljubavi od borbe ne odustaje: “Građanska inicijativa 'Jer nas se tiče' nije odustala od borbe, planiramo mnogo toga, ali su nam sada za mnoge aktivnosti vezane ruke zbog pandemije koja hara. Pokrenuli smo i sekciju Žene udruženja 'Jer nas se tiče', šijemo maske na kojima ručno vezemo željene natpise, pravimo držače za olovke, vaze. U planu je još dosta toga, a uz to sve još uvijek je na snazi zabrana blokade puta ispred deponije koju nam je gradonačelnik Ljubo Bešlić protivtzakonito nametnuo. Ali odustajanja nema, borba za pravo na zdrav život se nastavlja, to je osnovno pravo svakog građanina ove zemlje.”
