Sanja Simakić i Gina Jekić dvije su mlade žene iz Banjaluke koje su dobile otkaz zbog trudnoće. Ovo je sve češća pojava u našem društvu u kojem se sa jedne strane priča o tome da bismo trebali povećavati natalitet, a sa druge strane trudnice nisu zaštićene kada je u pitanju čuvanje posla kojim su se bavile prije trudnoće.
Naše sagovornice otkaz su dobile u šestom mjesecu trudnoće, a uz šok koji je slijedio zbog nenadanog otkaza, trebalo je pripremiti sve ono što je potrebno za dolazak bebe i nositi se sa novonastalom situacijom. Sada ove mlade majke otvoreno pričaju o onome što im se desilo.
Sanja Simakić radila je u frizerskom salonu „Ozren“ 12 godina i bila je prijavljena na neodređeno, ali sve se, kaže, promijenilo kada je poslodavcu rekla da je trudna.
„Trudnoću sam dugo čekala, a kad sam ostala trudna, zbog određenih komplikacija morala sam na strogo mirovanje i čuvanje trudnoće. To se sve dešavalo u septembru 2015. godine. Poslodavac mi, bez obzira na uredno dostavljane doznake, nije isplaćivao platu. Prolazio je mjesec za mjesecom bez uplate, laganja da je uplatio i ponižavanja na šalteru banke. U to vrijeme svaki mjesec sam izdvajala 800 KM mjesečno za lijekove, uz mogućnost refundacije 650 KM, ali refundacija se ne dobija preko noći, to traje, a moja beba je trebala da živi uz pomoć lijekova“, ispričala je za BUKU Sanja Simakić.
Prisjeća se da je nakon razgovora sa poslodavcem on zahtijevao da se Sanja odrekne plata, ali ona na to nije pristala i dogovorili su se da će joj dug smanjiti barem na dvije plate.
„Naravno, njegovo laganje nastavilo se i dalje. Kada sam dugogodišnjoj bivšoj radnoj koleginici ispričala kako ću otići da ga prijavim inspekciji za plate, ona je sa njim dogovorila da preuzme salon na sebe, a u kakvom su trenutno poslovnim odnosima, to ne znam, ali znam da ona u salonu i dalje radi. Kako nisam više mogla da trpim to što mi se dešava, 19. februara prošle godine otišla sam da se žalim inspekciji rada. Tamo sam trpila optužbe od inspektorke da je gazdi teško i da zakon njih ne štiti, i da, ako hoću zadržati posao, bolje bi bilo da se ne žalim“, kaže Sanja Simakić i dodaje da je poslodavac isti dan odjavio radnju.
„Taj dan sam u 23 časa dobila poruku od sada bivše kolegice u kojoj je pisalo: ’salon je zatvoren’. Na moj poziv, kada sam pitala šta je sada sa njom, odgovor je bio: ’sad ja nastavljam da radim i nemam ništa sa vašom pričom, ja ništa ne znam’, nakon toga me je i optužila i rekla ’ti hoćeš da moje dijete bude gladno i na ulici’. To mi se sve izdešavalo u šestom mjesecu veoma rizične trudnoće“, objašnjava ona.
Foto: Ilustracija
OSJEĆALA SE PONIŽENO
Sanja kaže da tu nije kraj nepravdi koja ju je zadesila, jer je njena radna knjižica bila kod poslodavca, a do nje nije mogla doći, pa nije mogla da se prijavi na Biro i da ostvari zdravstveno osiguranje.
„U Poreskoj upravi morala sam sama da se odjavim, od knjigovođe dobila sam ugovor na kojem piše da se odričem bilo kakve nadoknade, odnosno da sama dajem otkaz i pitanje: ’šta sad hoću, kakva prava tražim kad ih nemam’“, kaže Sanja S.
Sanja je sve ovo preživjela u jako teškom periodu života, a kaže da se osjećala poniženo i izdano od strane ljudi sa kojima je godinama radila.
„Taj period je bio borba za život, ali borba i za pravdu. Porodica je pokušala da me izoluje od svih stresova kojima sam bila izložena, jer je to bio jedini način da beba i ja budemo dobro“, objašnjava Sanja.
Sanja je pravdu potražila i putem suda, gdje je dobila presudu za neisplaćene plate i doprinose.
„S obzirom da sam radila na neodređeno toliko godina, ipak Zakon nije na strani radnika i poslodavcu je sve dopušteno. U mom slučaju, dovoljno je bilo da odjavi salon uz naznaku ’iz ekonomskih razloga’ i moj otkaz je odjednom pravno validan, ostajem bez prava da tražim otpremninu, odštetu ili plate koje su me trebale sljedovati na porodiljskom odsustvu“, ističe Sanja.
Bez podrške porodice i prijatelja, teško bismo uspjeli u svemu, jer su troškovi koji su uslijedili bili ogromni. Srećom, Sanjin suprug je zaposlen, pa su mogli da obezbijede sve što im je potrebno za dolazak bebe.
„Sad živimo normalno, ali ono što sam proživjela tokom devet mjeseci trudnoće ne bih poželjela nikome, jer smo morali jako mnogo novca da dajemo za lijekove. Sad gledam da zaboravim sve što mi se desilo. Trudim se da se borim protiv osjećaja da sam ja kriva zbog njihovih postupaka da svaku negativnu misao usmjerim na najbolji mogući način, a to je i jedan od razloga zašto sam se odlučila da javno progovorim o svemu što mi se desilo“, objašnjava Sanja.
Ona dodaje da je javno progovorila o nepravdi koja ju je zadesila zbog svih žena koje su se našle ili se nalaze u sličnoj situaciji.
„Kad se ne boje ljudi koji čine takva djela, zašto bih se ja bojala. Nas je puno sa istim problemom, ali svi ćute, niko ne želi ništa da mijenja. Ja ovo radim i zbog odgovornosti prema mom djetetu i njenoj budućnosti, bez obzira koliko sam ja mala u svemu ovome“, kaže Sanja i dodaje da je dobila prijetnje od bivšeg poslodavca nakon što je javno istupila, ali da se ne boji da javno progovori o svemu šta joj se desilo.
Naša sagovornica kaže da planira još malo vremena da provede sa bebom, pa će krenuti u potragu za novim poslom.
„NESTALA SA POSLA“
Gina Jekić je u jednoj školi radila kao asistentkinja sa djecom koja imaju intelektualne teškoće. Na tom mjestu radila je dvije godine sa ugovorom na određeno vrijeme.
“Otkaz sam dobila dva dana nakon što su nadređeni saznali da sam u drugom stanju, a to se desilo u šestom mjesecu trudnoće. U tom trenutku bila sam iznenađena i povrijeđena, ali ne toliko zbog samog otkaza, već zbog rečenice koja mi je bila upućena, a koja je glasila da ’ja nisam sposobna’. Pitam se zašto ja nisam sposobna? Jer sam trudna? Pa, trudnoća nije nesposobnost i defekt, ali mnogi je, nažalost, tako doživljavaju“, rekla je za BUKU Gina Jekić.
Gina kaže da se u sličnoj situaciji već ranije našla, pa se ovaj put nije odlučila na pravdu traži sudskim putem.
„U prošlosti sam imala sličan problem. Kao majka na bolovanju dobila sam otkaz, a u rješenju je napisano da sam ’nestala’ sa posla. Tada sam uključila i inspekciju, ali sve se završilo samo na prijavi, a indirektno mi je, prije šest godina, rečeno da se ne trudim, jer taj gazda ima ’vezu’“, kaže Jekić Gina.
Naša sagovornica kaže da je javno progovrila o svemu što joj se desilo da bi i druge majke i žene podstakla da istupe i ukažu na ovaj problem.
„Žene trebaju da pobijede svoje strahove i da javno progovore o problemima koji ih muče. Mnogo toga možemo uraditi, ali često okrećemo glavu od problema, mislimo da nas niko ne sluša, da smo mali, da ne možemo ništa uraditi, ali trebamo biti svjesni da se možemo udružiti i tako uraditi velike stvari“, ističe Gina Jekić koja se pridružila Udruženju djece, roditelja i porodilja „DRIP“, sa željom da nešto promijeni u sistemu u kojem živimo.
Foto: Ilustracija
Iako joj je period kada je dobila otkaz bio stresan, Gina Jekić kaže da je srećom za bebu sve unaprijed obezbijedila i nije još trebalo mnogo u materijalnom smislu.
„Ja sam majka i žena koja se nosi sa problemima, ali ponekad je meni i ženama poput mene potrebna podrška države i zakona“, ističe Gina i dodaje da se sada fokusira na nastavak školovanja, a nastojaće da svojim članstvom u DRIP-u da doprinese našem društvu.
RUPE U PROPISIMA
Jelena Pušac-Broćilović, diplomirana pravnica i članica DRIP-a, kaže da su trudnice veoma slabo zaštićena kategorija, jer postoje određene rupe u našim propisima.
„Konkretno, u novom Zakonu o radu, u članu 105. je propisano da poslodavac ne može odbiti da primi u radni odnos ženu zbog toga što je trudna, niti joj može otkazati ugovor o radu zbog trudnoće ili zbog toga što žena koristi porodiljsko odsustvo. I kada sagledate ovu odredbu, reklo bi se da je žena zaštićena, ali tu nastaje problem onda kada je žena primljena na određeno vrijeme i onog momenta kada poslodavac sazna da je već trudna, isti joj najčešće ne produžuje ugovor o radu i to pravda činjenicom da istoj nije dao otkaz, već joj samo nije produžio ugovor o radu, jer nema potrebu za povećanjem broja zaposlenih. Kada poslodavac sačeka da trudnici istekne ugovor o radu na određeno vrijeme, onda se u pravu smatra da je istoj prestao radni odnos po sili zakona, a ne da je ista dobila otkaz“, objašnjava za BUKU Jelena Pušac-Broćilović.
Da bi se ovo izbjeglo, Jelena kaže da bi bilo neophodno da se hitno u Zakon o radu uvrsti odredba koja propisuje da je poslodavac u slučaju trudnoće žene obavezan istoj produžiti ugovor o radu do prve godine djeteta, bez obzira što je ista primljena u radni odnos na određeno vrijeme, a na ovaj način bi se zaštitila žena u ovom najosjetljivijem periodu života.
Ukoliko trudnica dobije otkaz, ona svoje pravo, ističe Jelena, može tražiti putem suda ili u postupka pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Nažalost, to su postupci koji traju dugo i u vrijeme kada je porodicama najpotrebnija plata, jer beba dolazi, a majka je u slučaju otkaza bez primanja i čeka i po 2-3 godine da povredu svojih prava dokazuje pred nadležnim institucijama.
„Pri tome vam je najčešće potrebna pomoć advokata, a to sve košta, pa ukoliko niste u prilici platiti usluge advokata, osuđeni ste da se sami zastupate, te ukoliko ne ispoštujete strogu zakonsku procedure i ne uspijete dokazati da vam je poslodavac dao nezakonit otkaz, izgubili ste i vrijeme i novac, a beba raste i vi morate od nečega da je hranite i podižete“, ističe naša sagovornica.
Da bi se trudnice zaštitile od ovakvih situacija, pored već spomenute promjene u Zakonu u radu, Jelena kaže da bi bilo dobro kada bi se obaveza plaćanja bruto plate za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva prenijela na državu, putem Fonda za dječiju zaštitu RS, jer bi u tom slučaju situacija bila mnogo bolja.
„Trenutna je situacija da vam poslodavac za vrijeme trajanja porodiljskog uplaćuje doprinose, a platu vam isplaćuje Fond dječije zaštite RS, odnosno sve vam plaća poslodavac, ali se kasnije refundira od Fonda u dijelu u kojem je Fond obavezan isplatiti bruto platu. Na taj način bi država zaštitila i poslodavce, a samim tim i porodicu uopšte, jer o natalitetu treba da brine država, a ne poslodavac“, objašnjava naša sagovornica.
Ukoliko poslodavac otpusti trudnicu, on zakonski ne trpi nikakve sankcije, osim u slučaju ako trudnica ili porodilja dokaže na sudu da je otkaz bio nezakonit. Posljedica za poslodavca je onda vraćanje radnice na rad, isplata svih zaostalih plata za vrijeme za koje ista nije radila, jer je nezakonito otpuštena.
Ukoliko se nađu u ovoj situaciji, trudnice se mogu obratiti Inspekciji rada u Inspektorat RS, te u tom slučaju Republička inspekcija rada vrši inspekcijski nadzor u pogledu pridržavanja propisa koji se odnose na: zapošljavanje, rad i radne odnose, bezbjednost i zdravlje na radu.
„U slučaju da utvrde da je poslodavac prekršio neke odredbe Zakona o radu, ista će naložiti poslodavcu da to ispravi, a u slučaju da poslodavac to odbije, radniku ostaje da svoje pravo zatraži pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova RS, te na kraju pred Sudom“, ističe Jelena Pušac-Broćilović.
Iz Udruženja DRIP najavljuju da će se potruditi da organizuju jedan mali, ali odabrani tim dobrih pravnika koji će biti osposobljeni pružiti besplatnu pravnu pomoć baš ovoj ugroženoj kategoriji stanovništva. Na taj način bi pomogli da bez ikakvih materijalnih izdataka pruže pravnu zaštitu pred nadležnim institucijama, te bar u tom smjeru zaštite porodicu.
Sve dok ne dođe do određenih promjena u Zakonu u radu, nažalost, u našem društvu dešavaće se situacije da poslodavac bez ikakvih sankcija otpusti trudnicu, a trudnice i mlade majke moraju na Sudu tražiti pravdu, umjesto da to vrijeme provode sa bebom i da bar u prvoj godini bebinog života ne budu opterećene ovim problemima.
Tekst nastao u saradnji sa partnerskim portalom diskriminacija.ba
