Ugledni ekonomist koji je predvidio slom 2007. sada ima novu prognozu: "Slijedi majka svih kriza!"

Roubini tvrdi kako smo suočeni sa spiralom dugova, što će centralne banke dovesti u nemoguću poziciju

Gojko Drljača / 21. Juli 2021

Nouriel Roubini, ekonomist koji je stekao nadimak Dr. Dooom, nakon što je vrlo precizno predvidio slijed događanja u financijskoj krizi 2007.-2008. godine, sada je napisao članak za Proyect Syndicate u kojem je najavio „stagflacijsku krizu duga“. U članku je sad više pesimističan nego kad je najavljivao dramatičnu financijsku krizu. Roubinijeva predviđanja treba čitati vrlo pažljivo jer, kao što je napisao Nobelovac Paul Krugman, ono što je u 2005. i 2006. pisao Ruobini „činilo se pretjeranim“, ali je „čak premašeno stvarnošću“.

Sada je ključna Roubinijeva teza kako su godine stimulativne fiskalne i monetarne politike dovele globalnu ekonomiju na tračnice usporenog vlaka koji vozi prema kombinaciji usporenog gospodarskog rasta i visoke inflacije. Takvu stagflaciju već smo vidjeli, podsjeća Roubini, u 1970-im godinama, ali sada smo k tome suočeni sa spiralom dugova, što će centralne banke dovesti u nemoguću poziciju.

Razvijene zemlje i tržišta u nastajanju ulaze na nepoznati teritorij sporog rasta i visoke inflacije u kombinaciji s ekstremnim razinama zaduženosti. Tako nešto još nije zabilježeno u suvremenog ekonomskoj povijesti jer, u pravilu, stagflacija ne dolazi uz krizu duga. U 70-ima je tako inflacija, ako ništa drugo, smanjila nominalnu vrijednost dugova s fiksnim prinosima u razvijenim zemljama. Za razliku u krizi 2007.-2008. godini, visoka razina zaduženosti bila je otponac pucanja balona na tržištu nekretnina, ali su prateća financijska kriza odnosno krah kreditnog tržišta odveli ekonomiju u smjeru deflacije. Sada se uz fiskalne i monetarne stimulanse generira inflacija te uz ogromnu razinu dugova, pogotovo javnih, stvara „majka stagflacijskih dužničkih kriza u godinama koje dolaze“, napisao je Roubini.


Prema Roubinijevom mišljenju poticajne fiskalne i monetarne politike nastavit će napuhivati imovinske i kreditne balone. Znakovi upozorenja u ovom trenutku više su nego očigledni: vrlo visoki odnosi cijena i zarada na dionicama, niske premije rizika, napuhane vrijednosti kuća i tehnološke imovine, iracionalni optimizam prema tzv SPAC kompanijama (special purpose acquisition companies), bujanje kripto sektora, korporativni dugovi visokih prinosa, kolateralizirane dužničke obveze, private equity i „meme dionice“, spekulativna trgovina dionicama ne dnevnoj osnovi… Ovaj boom će u jednom trenutku, najavljuje Roubini, doživjeti svoj „Minsky trenutak“ (trenutačni gubitak samopouzdanja na tržištima), a centralne banke bit će prisiljene na zatezanje te – slijedi lom.

Politike koje trenutačno potiču potrošačku inflaciju te stvaraju preduvjete za stagflaciju čine ekonomiju izloženom cijelom nizu šokova. Ti šokovi mogu iznenaditi s više strana – iz smjera obnovljenih protekcionizama ili balkanizacije lanaca opskrbe, od starenja populacije kako u razvijenim zemljama tako i onima u razvoju, od imigracijskih restrikcija i povratka proizvodnje u regije s visokim cijenama rada…

Poseban je problem u tome što su centralne banke već izgubile svoju neovisnost jer se od njih očekuje monetizacija masivnih fiskalnih deficita kako bi odgodili krizu duga. Kako su narasli javni i privatni dugovi, ekonomije su već u tzv. klopci duga. Iako inflacija raste centralne banke boje se zatezati monetarnu politiku kako ne bi uzrokovali val bankrota, te održavaju labavu monetarnu politiku, što vodi u dvoznamenkastu inflaciju i duboku stagflaciju.

Treba naglasiti kako se Roubini pretežiti dio svoje karijere bavio tržištima u razvoju, a sada upozorava kako će ona biti u većim problemima nego prezadužene razvijene zemlje. Naime, dok će razvijenim zemljama kao u 70-ima inflacija barem smanjiti realnu vrijednost dugova s fiksnim prinosima, zemlje u razvoju s dominantno dugovima u stranoj valuti bit će u puno većoj opasnosti. Uz to, inflacija će u jednom trenutku, kao i osjećaj neizvjesnosti, dovesti od širenja kamatnih spreadova te povećanja premije na rizik. Koliko će scenarij biti loš teško je procijeniti, ali Roubini vjeruje kako će rast indeksa mizerije (zbroj stopa inflacije i nezaposlenosti), tražiti odlučnu reakciju centralne banke za rezanje inflacije. Zadnji guverner američkih Federalnih rezervi koji je u borbi protiv inflacije zaoštrio monetarnu politiku i dizao kamate bio je Paul Volceker. On se s inflacijom obračunavao početkom osamdesetih. Posljedica tog nužnog obračuna s inflacijom bila je recesija s dvostrukim dnom u Sjedinjenim Državama te dužnička kriza latinske Amerike i drugih dijelova svijeta, uključivši i SFRJ. Problem je što su sada razine zaduženosti oko tri puta više nego u 70-ima te bi anti-inflacijska akcija mogla voditi ekonomski depresiji odnosno nečem puno težem od obične recesije. Pod ovim uvjetima čak i države mogle postati insolventne, što bi onemogućilo spašavanje banaka koje će se zbog nagomilanih dugova sigurno naći u problemima.

Dr. Doom je, čini se, u velikoj formi.
 

Tekst preuzet iz JUtarnjeg


Buka preporuka

Kolumne

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.