U posjetu Bosni i Hercegovini uskoro dolazi Aleksandar Vučić, i to navodno bez one uporedne cirkuske posjete Banjaluci – sve sa glumljenim državničkim ceremonijalom - koja je uvijek pratila posjete najviših srbijanskih funkcionera Sarajevu. Ne znamo da li će novi srbijanski premijer popiti kahvu sa Merlinom i Bešlićem, kao bivši predsjednik Tadić, ali znamo da se neće odmah poslije toga uputiti na Pale, na otvaranje škola po imenu Srbija, kako bi anulirao svaki, ionako nepostojeći domet patetičnog pomiriteljstva.
Obzirom da na Palama, kao i u Banjaluci ili Trebinja, vjeruju u Vučićevo srpstvo, onako kako nisu vjerovali u Tadićevo - koji se posve nedužan izmetnuo u omiljenu antiherojsku ikonu najvulgarnijih nacionalista - sada već dokazani konvertit može si priuštiti ugodni jednodnevni sarajevski izlet. Dosljednost ovdašnjeg nedotupavnog nacionalizma fascinantna je i, osim možda poslovično zabrinutog Đorđa Vukadinovića i ozbiljno uvrijeđene Vjerice Radete, Vučićev antinacionalizam malo ko je i registrovao u taboru nekadašnjih saboraca jer njihovo geslo je jasno: jednom nacionalista, uvijek nacionalista.
Kako god, obzirom da ta nova vrsta antinacionaliste, u liku eurofilskog, tačnije, eurokratskog konvertita, dolazi kod nas, ne bi bilo loše da udijeli savjete našim vlastodršcima. Na primjer, mogao bi ih obavijestiti da je nacionalizam zasnovan na sentimentu rata/agresije istrošen, da će se sve teže obnavljati jer nove generacije zasigurno mrze bludno, glupo i strasno, ali ne onako predvidivo i lako kao očevi im i majke.
Sada im morate napraviti neki novi gemišt demagogije, u kojem ima svega pomalo. Mita o efikasnosti, agilnosti, mladosti, progresu, investitorima, trulom javnom sektoru, Evropi, Rusiji, Arapima, Beogradu na vodi, stručnjacima ala Lazar Krstić, žrtvama koje moramo svi podnijeti, borbi protiv korupcije. Kako izgleda ta mješavina, Bevanda, Izetbegović, Komšić i Radmanović moći će osjetiti u svakoj afektiranoj kretnji jednog pozera i u sporom govoru i dugim pauzama zabrinutog, a opet radnički osmjehnutog uvaženog gosta, koji je demokratski nosilac dvotrećinske podrške susjedne zemlje.
Dakle, dragi domaćini, trebalo bi da im kaže Vučić, vaš nacionalizam je passe, ja sam isti gajio na početku karijere, mnogo prije nego što sam bio bahati neplatiša komunalija, dok sam još radio na ratnom javnom televizijskom servisu Republike Srpske koji se, uzgred budi rečeno, i dalje šminka istim sjajem rata, i ako želite ostati na vlasti ili je pokoriti ovako kao ja, izvedite neku značajnu akrobaciju dok se nije pojavio neko ko će to učiniti umjesto vas.
Novi mit i populizam mora podnijeti i određene žrtve. To mora biti vaš Mišković u ograničenoj odgovornosti za neograničenu štetu koju je napravio, ili neko od vas, ako je slučajno postao simbol korupcije, jer u mitu novih borbi i proklamovanih ciljeva, antikorupcionaška predstava je neizbježan začin i mjera ovog začina odlučiće da li ćete uspjeti kao ja. Stoga, koliko god vam ovo teško padalo, morate se ostrviti na veliko ime koje izaziva dovoljno prezira i gađenja u najširoj javnosti, što će značiti da se ostavite afera kao što su one u Željeznicama ili Šumama Srpske. Nešto mnogo krupnije, drage kolege/inice. Naša koleginica Jadranka Kosor je na tom putu gradnje novih mitova npr. ostala bez svog najdražeg radnog kolege. Nije da nešto aludiram vašim koleginicama, ali vi znate da u politici ne samo da nema prijateljstava, već ni stalnih savezništava. Ne zaboravite, ovdje je u pitanju najveći profesionalni ulog našeg poziva, ali taman toliki da lagodno produžite trpnju ekonomske agonije koju pedantno stvaramo.
Kada završite prvi dio antikorupcijske borbe, ne zaboravite da pretvorite ovo u sagu koja mora imati još nekoliko zanimljivih sekvenci, što će reći, još nekoliko omraženih imena, sve dok ne osvojite onoliko koliko sam ja osvojio.
Onda napravite značajan ustupak onom napornom liberalnom dijelu javnosti, dodvoravajući se potkupljivoj inteligenciji, npr. pokajničkim priznanjem ili izvinjenjem u ime svih, pa i za svoje ranije grijehe zbog neke ratne opačine, čime ćete udovoljiti njihovom naobraženom moralu, što se opet sve savršeno uklapa u vaše novo evropsko odijelo.
Ishod će biti odličan po vas, jer ovi sujetni trudbenici javne riječi odužiće vam se naklonjenim horskim analitičkim glasovima, a zaleđina vaših starih nacionalističkih podržavalaca ionako ne čita njihove papazjanije. Ukratko, kupićete i osvojiti tobožnju moralnu dubinu, a proširiti svoju podršku, što će rezultirati nekim sasvim novim glasačima koji glasaju iz inata, demonstrativnog čina, opita ili već kakve druge ludorije koju čine intelektualci.
Tako ćete pokriti sve pore društva, a među intelektualcima ćete steći i neke vjerne sluge, oni su zaista najodanije budale, dok se ne istroši njihove odanosti vijek, jer će mnogi ostati uz vas, glumeći čast i ne priznajući poraz ni kada vaša zvijezda počne blijediti. A neko će jednom morati objasniti izmima, tj. dobro lagati, ono što sada kao ekonomski program deklamuje onaj mali Lazar Krstić.
Dopustite si i poneki lapsus u demagoškom upinjanju da se predstavite kao dobrohotni reformator, kao ja onomad kad sam spasavao djecu po mećavi, jer vi ste konvertitsko biće, alhemičar po pozivu, i kad god pogriješite, ispravite to priznanjem, obzirom da vam priznanja gluposti i opačina sa ciljem kupovine nove naklonosti odlično idu. Ljudi vole velike grešnike i pokajnike među političarima.
Nakon što dobijete izbore u zacrtanoj nadmoćnosti, pročitajte najduži ekspoze, često spuštajući glavu u papire, ne biste li precizno naveli jedan od mnogih olako datih vremenskih rokova, jer vi ste zaokupljeni efikasnošću. Uopšte, obraćajte dosta pažnje na pokrete tijela, izraze lica, samouvjereno pućenje dok govorite polako i sigurno, baš kako ja to činim. O ekonomskom diktatu u vidu novog zakona o radu i sličnih poduhvata protiv radnika i nezaspolenih ne bih da vam govorim, jer vam je nužnost ove misije dobro znana, kako je upisana u osnovnim načelima naše politike, koju nikada nismo sporili.
Konačno, biće to uzbudljiva vožnja, ali samo vozeći se njom možete iznuditi poljubac baronice, ruska tapšanja, arapske zagrljaje, veliku narodnu podršku, sve to dok vrtoglavo raste broj nezaposlenih, jer nacionalizam više nije dovoljan da bezbolno uvede kapitalizam u novu fazu, bez masovnih protesta i izbijanja nereda kakve ste vi iskusili. Onomad smo Milanović i ja pokušali smiriti strasti, ali morate promijeniti kompletnu scenografiju, rekvizite, a i sam scenario, ako želite biti dio evropskog progresa u balkanskim zemljama. Baš kao što sam ja sada ovdje u Sarajevu. Umjesto u Banjaluci ili na Palama.
Karikatura: Corax 11.2.2014 Radio Slobodna Evropa
