Prije dva dana, senator i odbornik SNSD-a Marinko Umićević je brutalno izvrijeđao novinarku Bojanu Ninković, a nešto kasnije napao i glavnog i odgovornog urednika portala Sinušu Vukelića.
Umičević je iznio niz najgorih uvreda koje u nastavku citiramo.
“Reci ti tom svom š**ku Vukeliću da ga je Marinko nabio na k***c. On tamo proziva kako je “Bema” dobila 30.000 KM, đubre jedno. Svi su mu krivi što on ima pet kćerki, kako ga nije sramota. A to isto prije tri godine bilo, kako objašnjava, objasni ti. Kak'e to ima veze? Evo sad su drugi direktori dobili po milion maraka. Kak'e to ima veze što je dobio “Borac”? To “Borac” dobija svakako, rukometni klub od grada 120.000 KM godišnje,u zadnjih deset godina”, rekao je Umičević.
I nije se tu zaustavi već je još dodao: “Ma daj mala jedi g**na, mrš u p***u materinu, ti pričaš o sukobu j**o ti Vukelić mater”.
Siniša Vukelić, zgrožen načinom na koji se Umičević ponaša prema novinaraima kaže da iako je 25 godina u novinarstvu i zna u kakvom ambijentu radimo i djelujemo, ovakav postupak djeluje kao šamar. Kako navodi, svaki put kad se nešto ovako desi shvatite sa kakvim nivom bahatosti i arogancije, primitivizma i nekulture se odnose izabrani zvaničniti i tzv. ugledni ljudi u ovom društvu prema novinarima.
"Političari i najviši funkcioneri su stvorili takav ambijent da je ovo normalno ponašanje i onda kada vas novinar kulturno nazove i kaže o čemu se radi gdje oni slobodno koriste najveće uvrede i najprimitivnije riječi kojih se mogu sjetiti kako bi tog novinara ponizili i diskreditovali. Ovaj slučaj je ogolio kakvom se odnosu mogu nadati novinari ako ne zatraže više poštovanja prema svojim sagovornicima. Nazvati ovo provokacijom gospodina Umičevića je neumjesno, jer je naša novinarka bila krajnje pristojna i profesionalna. Čak i kad sam ga ja nazvao on je nastavio da vrijeđa, a u sve upliće i moju porodicu, moju djecu. Ovo je toliko užasavajuće i tražili smo od SNSD-a čiji je Umićević član reakciju koje do sada nema. Njegove kolege u gradskoj skupštini kažu da nije lijepo to što je uradio, ali da je Marinko dobar čovjek. To vam je isto kao ono kad se desi neko krivično djelo, pa poznanici kažu kako niko nije to očekivao jer je on pristojan mladić. "
Ali, do kad će se tolerisati takve stvari?
To će se i dalje dešavati i biće sve teže raditi dok god se novinari ne zauzmu sami za svoju profesiju. Mi smo stvarno dobili ogromnu podršku od brojnih kolega, ali i veliki broj medija je ignorisao ovaj slučaj. Niko ne bi trebao pomisliti da je dozvoljeno napasti ili vrijeđati novinara bez obzira iz kojeg medija je on. Ja sam skoro reagovao i na sankcije SAD-a ATV-u, ukazao da je nedopustivo da se na taj način sankcioniše jedan medij, međutim, sa druge strane ne vidim na njihovim portalima ili informativnim emisijama riječ od ovih uvreda koje je iznio Marinko Umićević. Zanimljivo je kako Umićević u svojoj reakciji na sve kaže da će nas krivično goniti. Ja jedva čekam taj poziv suda pa da se suočimo. Ako on misli da novinar koji se uredno predstavi i traži izjavu da ne može snimati onda nije u pravu. Njemu smeta što je snimljen, jer bi kasnije mogao sve to relativizovati i reći da je izvučeno iz konteksta ili da to nije rekao. Mi ćemo se u Capitalu uvijek zauzeti za svoje i za sve druge novinare. Tako se ne može ponašati neko prema novinarima bez obzira ko je. I sam sam imao napade i znam koliko to nije ugodno, posebno za koleginicu bojanu koja je u devetom mjesecu trudnoće. On to nije morao znati, naravno, ali moram to reći jer je koleginica preživjela veći stres zbog cijele situacije.
Zašto stalno izostaje reakcija?
Mi smo već drugi dan zatražili da se o tom slučaju očituju, da li podržavaju ili osuđuju postupak gospodina Umićevića od kluba odbbornika SNSD-a u gradskoj skupštini, Senatu RS, u SNSD-u, u Rukomentom savezu RS, RK Borcu... na svim mjestima gdje on ima neku ulogu. Od Skupštine grada smo dobili odgovor, odnosno predsjednik Mladen Ilić je rekao da ne moće uticati na ponašanje odbornika, ali i da osuđuje lično takav postupak. U Rukomentom savezu su odgovorili a smo mi isprovocirali gospodina umićevića i da se nadaju da ćemo mi odgovarati za to. RK Borac je zgrožen što mi napadamo njihovog uglednog člana koji je dao toliki doprinos Rukomentom savezu, što niko ne spori, već je u pitanju njegovo ponašanje. Tražili smo od Džender centra da reaguju i neke kolege su dobile odgovor da oni imaju osjećaj da je ovo konfuzna politička situacija, te apeluju na novinare da više pažnje posvete edukativnim sadržajima. Zamislite, Džender centar se upušta u ocjenu političke situacije i govori novinarima šta da rade, umjesto da očite i najprizemnije uvrede jednoj novinarki upućuje jedan direktor fabrike u kojoj radi stotine žena za minimalac. To je neshvatljivo. I to pokazuje kakav je ambijent i kako su institucije spremne stati u zaštitu jednog takvog napada koji je dokumentovan. Ovdje nije samo problem Umićević. Ovdje svi staju u odbranu Umićevića kojeg napadaju ti neki krvoločni novinari.
To znači da smo uveliko u situaciji koja je postala podsticajna za napade na novinare.
Upravo tako. Oni smatraju da se njega samo pozivom uznemirilo. I otkup pravo novinaru da pita. To je takav odvojen život od realnosti i suštine i ovo je najgore vrijeme od rata do danas.
A kako smo uopšte došli u ovakvu situaciju da novinar ne treba biti onaj koji pita?
Oni su navikli da novinari budu nosači mikrofona i i da prenose njihove izjave koje oni kada osjete potrebu iznesu bez ikakvih izmjena i druge strane. Njihove izjave su neupitne, kao da je riječ o božjem poslaniku na zemlji i kako se to neko drzne da im postavi neko pitanje koje oni ne očekuju. Do tog smo došli jer je sve veći broj medija pod političkom kontrolom i gdje se oni mire sa takvom situacijom. Sve veći broj je portala, svako pravi svoj portal i ogromna je inflacija medija. Ogroman je broj ljudi koji ne zaslužuju da se tako zovu i koji služe određenim politikama koje su navikle da se odnose prema njima ovako kako se odnose. I onda, kad neko iskoči i radi svoj posao oni se osjećaju uvrijeđeni, bjesne i ne mogu da prihvate to.
