<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Usrana generacijo

<p>Ne tako davno oformljena je fejsbuk grupa<a href="http://www.facebook.com/group.php?gid=211170992673&ref=mf"> ,,Podrška Bošku Čeki i Glavnoj službi za reviziju javnog sektora RS”</a>. Normalna grupa ljudi, istomišljenika, umnog svijeta, kako god hoćete.</p>

02. decembar 2009, 12:00

E, sad tragom ove inicijative, koja zdravorazumski nastoji da zaštiti identitet i legitimitet, kako gospodina Čeke, tako i cjelokupne Službe za reviziju javnog sektora Srpske, dođoh do frapantnog podatka.
U čitavom Oboru, okolini, vaskolikom sajber-svemiru, dotičnoj grupi se pridružilo samo 150 ljudi. A nije vrag, da nisu vidjeli ovu inicijativu. Nije valjda, da svega 150 ljudi ima pristup I ekskluzivitet ovoj grupi. Nemoguće da se samo 150 ljudi slaže sa ovom inicijativom. Ili je posrijedi nešto drugo.

Danas je članstvo na Fejsbučilu, htjeli mi to priznati ili ne, vaša lična karta u virtuelnom svijetu. Posve je normalno da su se ljudi od genijalaca do inbecila utrkivali u osnivanju raznoraznih grupa podrške, pokreta i slično. I to je njihovo pravo. Ali, kako objasniti da se pojedini ,,Aktivisti“ u Banjaluci pridružuju grupama za zaštitu foka u Patagoniji, pokretu za pronalazak tasmanijskog tigra, dobronamjernim filantropskim i inim organizacijama, a ne vidješe grupu za podršku gospodinu Čeki?

Kako li je samo licemjerno vidjeti ljude, koji su u virtuelnom svijetu postali profesionalni članovi grupa, svih, bez pogovora, a ovu elegantno izbjegavaju.

Ovom prilikom, analiziraću malo onaj ,,umniji” i ,,angažovaniji” dio Obora. One, koji za sebe vole reći da su misleći, da su ljudi od riječi i djela, da su nezavisini, šta god to značilo.

E, pa prosječan jedan takav, srednih godina, informatički (polu)pismen, što nije sad ni važno, kao intelektualac, član je mnogobrojnih udruženja, kako realnih, tako i virtuelnih. On je već odavno aktovku zamijenio torbom za lapče-topče. Gospodin Aktivista , do tančina je upućen u vladin I nevladin protok novčanih sredstava, zna ko je koga i za koliko zajebo u Gackom, kad neće Štrabag praviti put,ko lobira za kog arhiepiskopa i vladiku glede trona SPC. Ma ,zna on mnogo toga. Ali gospodin Aktivista, nema boga da klikne i pridruži se gore narečenoj grupi.

Zašto?

Paranoja i strah rođaci. Aktivista u svom mozgu, po difoltu zna da, ako on toliko zna, onda Oni znaju da i on zna. Dakle, kompletno ludilo. Neće vam on reći ko su to Oni, jer ste možda i vi Oni. Vidite, rođaci, kako se ovakvim načinom pisanja lako možete približiti poetici Matije Šerlok Holms Bećkovića. Pa se ćerate, mjesto da svojom glavom dumate. Stoga, nije Aktivisti baš svejedno postati član ove grupe. Šta, ako dobije otkaz. Nema više ljetovanja u Makarskoj. Nema orginal košuljica I parfemčića, po kojima je bio znan u svom omiljenom fensi lokalu. O ratama kredita ne smije ni da misli. A, sve to da mu se desi zbog jednog nepromišljenog klika.

Pa, nije Aktivista lud, baš toliko. Svako gleda svačiji profil na fejsu. Ma, podržava sve on to, nego, neće baš napismeno. Naučio je on kad treba mučiti, a kad graknuti. Zna se on u kafani dobro zajebavati na račun nepismenih žitelja Obora, i njihove opsesivno-kompulzivne želje za istim vlastodršcima. Ali, da to kaže, dokaže, objasni i potpiše javno? E, to, jok!
Taj gospodin će prvi objasniti koliko je umobolno revidirati revizora I reviziju, ali ko sam ja I meni slični da ga natjeramo da se javno izjasni. Pa, mi mu ,zaboga, otimamo pravo na privatnost. Tjeramo ga na nešto što neće. Ako budem još violentniji, može I da me tuži.

Tako gospodin Aktivista, na žalost racionalizuje svoj strah od Države, vlasti, kolega,strah od samih sebe. Što bi umne glave rekle, strah od slobode. Ja bi rekao u duhu dobrog kućnog vaspitanja da je riječ o kukavicama I pičkicama. Kako drugačije objasniti, da po slobodnoj procjeni gore navedenom profilu odgovara ,samo u Oboru, bar 10 000 ljudi. A, članova dotične grupe ima 150.

Primjera radi, jednoj poučnoj, ali zaista poučnoj grupi ,,Pomozimo djetetu sa dvije ruke, da mu izraste treća” pridružilo se blizu 17 000 ljudi. Računajući i mene.  Bezazlena sprdnja na račun silnih grupa i grupica.
Prema tome, generacija(e), koje za sebe tvrde da ih je upropastio rat, neimaština, idiotske politike i ostala sranja, a da su se sami svojim trudom  školali  I doškolali, a ne reaguju javno na ovakve stvari, bolje je i da privatno ćute.
Nikad mi neće biti jasna filozofija čovjeka koga nije bilo strah da čuči 3-4 godine u rovu,  gleda mrtve prijatelje, a 15 godina poslije, usere se od jednog klika.

Ili je to generacijski biti usran?