Milijana A. i njen suprug su prije četiri godine podnijeli zahtjev za usvajanje djeteta. Uredno su predali sve potrebne papire, prošli psihološke procjene, procjene imovinskog stanja i bračnih i porodičnih odnosa, ali do usvajanja djeteta do danas nije došlo.
„Uvijek sam mislila da će mi kuća biti puna dječijeg smjeha. Sve je išlo nekim uobičajenim redom, studiranje, udaja, posao. Već nakon godinu dana braka predali smo papire za usvajanje, a u međuvremenu smo ustanovili i da ne možemo imati biološku djecu. Bio je to šok za nas, ali nekako smo to prebrodili. Sve ove godine držala nas je nada da će nas pozvati iz Centra za socijalni rad, ali se to, nažalost, do danas nije desilo. Cijeli proces je psihički iscrpljujući, traje jako dugo, ali nećemo odustati od svog sna- kuće ispunjene dječijim smijehom “, priča za Buku Milijana.
Nažalost, ovo je samo jedan od bračnih parova koji ne mogu imati svoje potomke i koji ostavljenoj djeci i djeci bez roditelja žele pružiti dom.
U domove se godišnje smjesti oko 1000 djece
Statistika kaže da se u bh. domove za djecu godišnje smjesti oko 1000 djece, međutim, rijetki mališani budu usvojeni. Tek nekoliko njih godišnje.
Problema je mnogo. Prije svega zakonska regulativa i spora administrativna procedura zbog koje proces usvajanja u našoj zemlji traje po više godina, a događalo se da, i pored urednog zahtjeva bračnog para, do usvajanja nikada ne dođe.
Nepoznanica je i koliko tačno porodica u BiH želi usvojiti dijete jer ne postoji jedinstvena baza podataka ni registar potencijalnih usvojitelja ni u jednom entitetu, a činjenica da se potencijalna usvojiteljska porodica može prijaviti u više centara za socijalni rad u BiH dodatno otežava dolazak do brojčanih podataka.
U RS se trenutno radi na izmjenama Porodičnog zakona kako bi se postupak usvajanja ubrzao i kako bi što više mališana dobilo priliku za novi dom.
Da usvojenje, kao najkompletniji oblik porodično - pravne zaštite djece bez roditeljskog staranja - nije u dovoljnoj mjeri ni afirmisano ni iskorišteno, smatra i ombudsman za djecu Republike Srpske Nada Grahovac.
Prema njenim riječima, zakonska procedura je dosta zahtjevna, što je donekle i razumljivo, ali s druge strane, upravo zbog nje mali broj djece uspije dobiti novu porodicu. Problem je, kaže Grahovac, što zakonom nije utvrđena donja starosna granica djeteta za usvajenje, dok je gornja granica od pet godina niska i treba je podići kako bi što više djece imalo priliku da bude usvojeno. “U praksi veliki problem predstavlja i nepostojanje jedinstvene evidencije, odnosno registra potencijalnih usvojitelja, ali i registar djece koja mogu biti usvojena. Takođe, otežavajuća okolnost koja se često dešava u praksi je i što se biološki roditelji ne žele u potpunosti odreći djeteta, iako suštinski ne brinu o njemu”, rekla je Grahovac.
Stoga su, smatra Grahovac, neophodne izmjene Porodičnog zakona, a određene inicijative, od strane Ombudsmana za djecu RS su već upućene Ministarstvu pravde RS.
Usvojenje u RS
Prošle godine u RS usvojeno je samo 15 mališana, dok se u centrima za socijalni rad širom RS-a nalazi 643 zahtjeva za usvajanje.
U Centru za socijalni rad Banjaluka kažu da do malog broja usvajanja dolazi i zbog činjenice što je mali broj djece podoban za usvajanje. Usvojena mogu biti samo djeca čiji su se biološki roditelji pristali odreći se svog roditeljskog prava na njih i ukoliko je dijete mlađe od 5 godina.
„Postupak pred sudom za oduzimanje roditeljskog prava pokreće se samo u situacijama grubog i ekstremnog zanemarivanja ili zlostavljanja djeteta, gdje sud donosi presudu. Kako postupak pred sudom traje oko 2 godine, ovo nije u interesu za maloljetno dijete jer se značajno vrijeme gubi u sudskom postupku i u tom periodu dijete preraste starost od 5 godina kada se više ne može realizovati potpuno usvojenje“, kažu u banjalučkom Centru za socijalni rad.
Takođe napominju i da potencijalni usvojitelji često imaju vrlo specifične zahtjeve po pitanju starosti djeteta, većinom su zainteresovani za bebe, ili u dijelu opšteg zdravlja djeteta, tražeći potpuno zdravu djecu, pa neki čak i u dijelu pola, tako da i ta činjenica doprinosi dugotrajnosti procesa.
Trenutna zakonska regulativa u RS usvajanje dopušta samo bračnim partnerima, dok usvajanje djece nije dozvoljeno samcima, vanbračnim partnerima i strancima, što je omogućeno u većini evropskih zemalja.
Usvojenje može biti potpuno i nepotpuno.
Potpuno se može usvojiti samo dijete uzrasta do 5 godina koje: nema žive roditelje ili su mu roditelji nepoznati, roditelji koji su dijete napustili i roditelji koji su pred organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude potpuno usvojeno. Potpuno mogu usvojiti samo bračni supružnici zajednički, ako su oba ili jedan od njih stariji od usvojenika najmanje 18 godina. Potpunim usvajanjem zasniva se neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu, a prestaju međusobni odnosi usvojenika i njegovih krvnih srodnika.
Što se tiče nepotpunog usvojenja, za njega je potreban pristanak oba djetetova roditelja, ako dijete ima roditelje. Nije potreban pristanak roditelja u slučajevima u kojim je oduzeto njihovo roditeljsko pravo.
I za ovaj oblik usvojenja vrijede uglavnom iste odrebe kao i u slučaju potpunog usvojenja, s tim da djete može biti i starije od pet godina. Takođe, ovaj oblik usvojenja može biti i raskinut, odnosno prestati na osnovu rješenja organa starateljstva, ali i na osnovu prijedloga usvojioca ili usvojenika.
U Centru za socijalni rad Banjaluka ističu i da se ne može usvojiti srodnik u pravoj liniji, ni brat ni sestra.
„Odnos krvnih srodnika u pravoj liniji, bez obzira na stepen srodstva, predstavlja smetnju za zasnivanje usvojenja. Punovažno je samo usvojenje tuđeg djeteta.
Zasnivanje nepotpunog usvojenja dozvoljeno je između ostalih srodnika u pobočnoj liniji (npr.tetka može usvojiti bratića, stric sinovicu i dr.) i srodnike po tazbini“, pojašnjavaju u Centru.
Usvajenje djece u Federaciji BiH
Što se tiče Federacije BiH, zahvaljujući izmjenama Porodičnog zakona proces usvojenja djece je znatno olakšan.
Tako se u ovom entitetu potpuno usvojiti mogu djeca do 10 godina starosti. Kao usvojioci se pored bračnih partnera mogu pojaviti i vanbračni partneri, ukoliko vanbračna zajednica traje najmanje pet godina. I samci prema odredbama Porodičnog zakona F BiH mogu usvojiti djete, ali samo nepotpuno.
Dijete može da usvoji osoba koja je u životnoj dobi od 25 od 45 godina i koja je starija od djeteta najmanje 18 godina.
Kada je riječ o srodnicima, prema odredbama Porodičnog zakona F BiH, ne može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji ni brat, ni sestra. Usvojiti se može srodnik u pobočnoj liniji. „Ukoliko je prema procijeni stručnog tima biti zadovoljen najbolji interes djeteta i ukoliko ispunjavaju zakonom propisane uslove, srodnici će svakako biti u prednosti u odnosu na druge zainteresirane potencijalne usvojioce“, pojašnjavaju u Centru za socijalni rad Sarajevo, na čijoj se evidenciji trenutno nalazi 145 zainteresovanih potencijalnih usvojilaca.
Dodaju i da je u 2013. godini u Sarajevu usvojeno šestoro djece, u 2014. godini desetoro, a u 2015. godini šestoro.
U skladu sa zakonskim propisima u oba entiteta, lice koje želi usvojiti dijete podnosi zahtjev organu starateljstva, odnosno nadležnom Centru za socijalni rad, koji angažuju tim stručnjaka za procjenu cjelokupne situacije potencijalnih usvojilaca, kako bi sa svih relevantnih stanovišta (socijalnog, pravnog, psihološkog,pedagoškog i zdravstvenog) bilo moguće donijeti pravilnu odluku i ispuniti osnovnu svrhu usvojenja- obezbjeđivanje odgovarajuće porodične sredine djetetu lišenog roditeljskog staranja.
Na kraju možemo samo zaključiti da je usvojiti dijete u našoj zemlji težak i mukotrpan proces i da se bez donošenja novih zakonskih rješenja, pogotovo u RS, ništa bitno ne može promijeniti. A izmjene su nužne, jer brojna istraživanja koja su rađena posljednjih godina pokazuju da je institucionalizacija naročito štetna za djecu uzrasta do 5 godina. Na ovaj način bivaju uskraćeni za stimulativno okruženje za razvoj i napredak - za svaka tri mjeseca provedena u instituciji, najmlađa djeca kasne po jedan mjesec u razvoju.
