Ekonomisti smatraju da uzimajući u obzir da se BiH nalazi u, još nepotvrđenoj recesiji, sa procjenom pada od 5% i više, jasno je da nas ove godine očekuje veća nezaposlenost i stagnacija ili pad realnih nadnica.
Naravno, situacija neće biti ista u svim branšama pa se može očekivati da će plate u nekim sektorima poput IT sektora i programiranja, i dalje nastaviti rasti, i gdje se uprkos krizi i dalje traže radnici, ali sveukupno gledano, plate su već krenule ka dole, a brojni radnici proglašeni tehnološkim viškom.
Već znamo koliko je ljudi zvanično ostalo bez posla na osnovu podataka entitetskih zavoda za zapošljavanje. Tako je u periodu od 19. marta do 10. augusta u Republici Srpskoj bez posla ostalo ukupno 10.440 radnika, dok je u nešto kraćem periodu, zaključno sa krajem jula, u Federaciji BiH bez posla ostalo preko 23 000 radnika.
Nažalost, i ova porazna brojka je samo ono što nam pokazuje zvanična statistika, jer ovdje nisu evidetirani radnici koji su ostali bez posla, a nisu bili prijavljeni i koji neće biti obuhvaćeni nikakvim programom državne pomoći.
Nadalje, mnoga preduzeća su sa ciljem održivosti poslovanja radnicima već smanjili zarade ili ih sveli na minimalne iznose.
Prema ocjeni ekonomiste Faruka Hadžića obzirom da je najavljeno da se za sada neće smanjivati plate u javnom sektoru, smanjenja se dešavaju uglavnom u sektorima koji čine okosnicu privrede, a to su prerađivačka industrija, trgovina na veliko i malo, umjenost, zabava i rekreacija, prevoz, te hotelijerstvo i ugostiteljstvo. Upravo su ovi sektori, naglašava su pretrpili i najveći pad u broju registrovanih zaposlenih tokom pandemije COVID-a.
Kako ocenjuje, ova kriza se, nažalost pokazala puno većom nego što se u martu očekivalo: “Kriza potresa cijeli svijet, pa tako i EU, a sve se to odražava i na našu zemlju , što sve u konačnici i dovodi do manjih plata i otkaza”.
ČAVALIĆ: Ekonomski oporavak krajem naredne ili tokom 2023. godine
Slična upozorenja dolaze i od ekonomiste Admir Čavalića koji kaže da u Bosnu i Hercegovini u sljedeće dvije ili tri godine neće biti prostora za rast relativno niskih nadnica, što je poprilno deprimirajuće jer smo imali iako skroman, ipak stabilan rast nadnica u privatnom sektoru BiH do početka korona krize.
A koliko će još plate padati, teško je reći.
„Covid-19 se pokazao izazovnim jer «prvi val» još uvijek nije prošao tj. ljeto nije donijelo pozitivnu promjenu. To uslovljava prirodnu opreznost, pad privatnih investicija, kao i racionalizaciju poslovanja. Ljudski resursi su u nekim djelatnostima prvi u redu za ovaj proces tako da da pregovaračka moć radnika opada kako u ovoj tako i u narednoj godini, izuzev manjeg broja, specifičnih poslova gdje nedostaje radne snage“ ističe Čavalić koji ekonomsku stabilizaciju u zemlji vidi krajem godine, dok će ekonomski oporavak trebati znatno duže vremena- krajem naredne ili tokom 2023. godine.
„Treba znati i da se BiH tradicionalno sporije oporavlja u komparaciji sa razvijenim zemljama. Nažalost, u modernoj istoriji naše zemlje, kumulativno posmatrano, previše je godina koje su pojeli skakavci. Tako će biti i ove, odnosno naredne dvije godine. Stagnacija, izostanak opravka i slično intenziviraju trend iseljavanja građana, što nas opet vraća u začarani krug“, zaključuje Čavalić za BUKU, te u kontekstu plata izdvaja tri ključna rješenja, koja bi za cilj imala održavanje zaposlenosti i visine plata, naročito u realnom sektoru. To su: izmjena zakona koji se odnose na fiskalno opterećenje na rad -doprinosi i porez na dohodak, izmjena radnog zakonodavstva-što se već i pokušava uraditi, a kao treće sveobuhvatna reforma tržišta rada.
MIŠIĆ: Opravdano strahujemo
Visinu plata, te brojku o 10.440 radnika koji su ostali bez posla u RS prokmentarisali smo i sa Rankom Mišić, predsjednicom Sindikata RS. Kako je rekla od 10.440 radnika koliko ih je za pet mjeseci ostalo bez posla oko 4.000 je tehnološki i ekonomski višak, oko 4.000 su radnici koji su radili na određeno vrijeme, dok su ostalo radnici bez posla ostali sporazumnim raskidom radnog odnosa.
Dio ovih radnika, kaže, sigurno ne bi ostao bez posla da nije došlo do pandemije.
Što se tiče smanjenja plata, ističe, da gdje su god radnici sindikalno organizovani nije bilo slučajeva da poslodavac dođe i smanji radnicima plate za 20- 30 posto.
„Tamo gdje imate Sindikat stvari funkcionišu mnogo bolje između poslodavca i radnika. Imate slutuaciju u Gradišci u drvnoj industriji koja takođe trpi smanjenu privrednu aktivnost, pa pravi jednu drugačiju organizaciju- jedan broj radnika je poslan na čekanje i tom prilikom dobijaju i više od najniže propisane platu, svi porezi i doprinosi se isplaćuju, dok dio radnika radi i prima punu platu. Nakon određenog vremena se rotiraju. Međutim problem je u branšama gdje nemate Sindikat, tamo imate jedno haotično stanje kao što se sada pokazalo u ugostiteljstvu i još nekim djelatnostima gdje se pokazalo da je veliki dio radnika bio privaljen samo na najnižu platu, a drugi dio su primali na ruke ili još gore gdje su radnici radili na crno, ostali bez posla i nemaju osnova tražiti nikakvu novčanu naknadu, i sada ti radnici dolaze u Sindikat da traže pomoć, ali kako da im pomognemo kada nemamo nikakve dokaze da su negdje radili“, rekla je za BUKU Mišić ističuće da ne treba zaboraviti da ima i privrednih subjekta gdje su radnici uprkos krizi izazvanoj pandemijom nagrađeni, dobili su regres, bonus i sve funkcioniše na najbolji mogući način.
O tome šta nas čeka u mjesecima pred nama i da li je uvjerena da neće doći do smanjenja primanja radnicima iako je obim poslovanja u brojnim djelatnostima manji za 20 do 30 posto, kaže da su takva strahovanja opravdana.
„Ono čega se mi bojimo je da će biti ugovoreno mnogo manje poslova sa ino- partnerima poput Italije, Austrije, Njemačke, Srbije koje su takođe pogođene krizom što bi se moglo odrziti na našu prerađivačku industriju. Eventualno ugovaranje manjeg obima posla bi lako moglo uticati i na broj zaposlenih, kao i njihova primanja. Međutim napraviti procjenu šta nas čeka do kraja godine je veoma teško, ali opravdano strahujemo, jer privredna aktivnost pada, a znamo da poslodavci u toj situaciji otpuštaju radnike, te ih se samim tim sve više se pojavljuje na novčanu naknadu u Zavod, te se samim tim postavlja se pitanje hoće li u jednom momentu početi nedostajati novca na Zavodu, ako se ovaj trend nastavi. Nadalje smanjuju se direktni i ndirektni porezi, i stoga mi kao Sindikat ne prestajemo tražiti rješenja kako bi šteta prvenstveno po radnike bila što manja- da ne dolazi do smanjenja plata i otpuštanja“, zaključila je Mišić.
