UTOPIJA NA DJELU Zavirite u grad bez novca, automobila, bez političara

Ime grada je Auroville (Ayurovil), a ova utopijska gradska struktura omogućava muškarcima i ženama svih nacionalnosti da žive zajedno u miru i skladu. Nalazi se u južnoj Indiji, kraj Chennaia, blizu obale oceana. Trenutno u njemu živi oko 3000 ljudi.

BUKA portal / 06. August 2019

 

Ovdje je ljudskom zajedništvu dopušteno da cvijeta.

Osnovan 1968., Auroville ili „Grad zore“, proglašen je međunarodnim gradom od strane UNESCO-a, sa stanovnicima koji dolaze iz više od 50 nacija i različitih kultura.

Toliko često se fokusiramo na razlike koje nas razdvajaju, bilo da su one političke, ekonomske ili duhovne, te stvaramo granice kao rezultat toga, piše Collective-evolution. Međutim u Auroville-u nema potrebe za podizanjem zidova između ljudi jer nema sistema restrikcija. Nema novca, nema religije i nema politike pa su ljudi u mogućnosti ostvariti miran suživot.

Umjesto vlade, samo-osnovani odbori upravljaju gradom, a umjesto novca postoji „Aurocard“ (Auro karta). Alkohol se ne prodaje unutar grada, a autima je zabranjeno voziti njegovim cestama. Međutim, nijedno pravilo nije prisilno provedeno i nema službene vlasti ni policije. Umjesto toga grad se zasniva na sistemu povjerenja između stanovnika.

2utopija 1

Predložena vizija grada 

Utopijska vizija Aurovilla potekla je od spiritualnog vođe Mirra Alfassa, poznate kao „Majka“. Ona je nacrtala prvi plan grada 1960.g., podijelivši ga u četiri zone: industrijsku (organske farme), kulturnu (dućani i business), rezidencijalni i međunarodni (prostor za posjetitelje).

Iste godine francuski arhitekt Roger Anger pretvorio je njenu viziju u masterplan koji se sastojao od spiralnih kuća, javnih zgrada, farmi i šuma. Od tada su izvanjske organizacije počele provoditi projekte da ostvare originalnu viziju Aurovillea.

Arhitekt Anupama Kundoo je dizajnirao kuće u stilu Lego kockica za stanovnike, a arhitekti iz Aurovelle Design Consultancy su projektirali preko 20 javnih sadržaja za grad poput dječjih vrtića, knjižnica, odmarališta i kuća. Dok se još dosta toga treba izgraditi, planirani projekti se vrte oko ljudske povezanosti i održivosti okoliša.

2utopija 2

Kuća u Aurovilleu

Ova mirna, anarhična zajednica teži biti održivi eko-grad gdje se uzgaja mnogo vrsta poljoprivrednih kultura, kombinira uzgoj voćki, polja kukuruza i voćnjaka koji su organizirani u 15 farmi i prostiru se površinom od skoro 2.5 ari, što osigurava da ima dovoljno hrane za stanovništvo.

Pedeset farmera i 300 susjeda rade na farmama i proizvode 2% riže i žitarica i 50% povrća koje se konzumira. Naselje se također oslanja na vlastitu proizvodnju mlijeka i dnevnih proizvoda, kao i sezonskog voća. Ljudi iz Aurovillea provode i mnoge druge projekte, od škola i informatičke tehnologije do obnovljivih izvora energije i zanatske proizvodnje. Rezultat toga je da je 4.000 do 5.000 ljudi iz okolnih naselja zaposleno.

Čini se da mišljenja ljudi izvan Auroveillea variraju, od poštovanja i divljenja do mišljenja da njegovi stanovnici rade samozadovoljni bijeg. Skoro 60% stanovnika ovdje su stranci, dok većina novih članova treba više sredstava nego što će većina ljudi u Indiji vjerojatno ikada imati. Osim nepostojeće vlasti, mnogi tvrde da Auroville  ne sliči na grad s planom i vizijom.

To čak i web stranica grada priznaje, ali najavljuje da se aktivno radi na tome da Auroville to postane. Sama činjenica da se rupa u sistemu pojavila i da postoje ljudi koji žele da to postane opipljiva stvarnost, govori o čežnji, koju mnogi od nas duboko u sebi nosimo,  da budemo slobodni od restrikcija koje smo počeli smatrati normalnima.

Alafassa je vjerovala da:

Trebalo bi postojati negdje na Zemlji mjesto na koje nijedna nacija ne bi mogla polagati pravo i prisvajati ga, gdje bi svi ljudi dobre volje koji imaju iskrenu želju mogli živjeti slobodni kao građani svijeta i pokoravati je samo jednom autoritetu, onom vrhovne istine; mjesto mira, sloge i sklada, gdje bi svi borbeni instinkti čovjeka bili korišteni isključivo za svladavanje uzroka njegove patnje i boli, za prevladavanje njegovih slabosti i neznanja, za trijumf nad njegovim ograničenjima i nesposobnostima; mjesto gdje bi potrebe duha i briga za napredak imale prednost pred zadovoljavanjem strasti i požude, potrage za zadovoljstvima i materijalnim užitcima.

Na ovom mjestu djeca bi bila u mogućnosti rasti i cjelovito se razvijati bez gubitka kontakta s njihovim dušama; obrazovanje se ne bi odvijalo u svrhu prolaska ispita ili stjecanja certifikata, već u svrhu obogaćivanja postojećih sposobnosti i talenata i generiranja novih.

Na ovom mjestu titule i položaji bi bili zamijenjeni prilikama za služenje i organiziranje; tjelesne potrebe svih bi bile također zbrinute, a intelektualna, moralna i duhovna nadmoć bi se manifestirala u općoj organizaciji – ne povećanjem ugodnosti i moći u životu, već povećanim dužnostima i odgovornošću.

Ljepota u svoj svojoj umjetničkoj formi, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i literaturi, bila bi jednako dostupna svima; mogućnost dijeljenja i sudjelovanja u radosti koju nosi bila bi ograničena samo kapacitetom pojedinca a ne društvenom pozicijom ili financijskim stanjem.

Na ovom idealnom mjestu novac više ne bi bio gospodar; vrijednost pojedinca bi imala mnogo veću važnost od materijalnog bogatstva i društvenog položaja. Rad ne bi bio način da osoba zarađuje za život već da se izrazi i razvije svoje sposobnosti i mogućnosti dok je istovremeno korisna za zajednicu u cjelini, koja bi sa svoje strane omogućila uzdržavanje pojedinca i pružila prostor za djelovanje.

U Aurovilleu ljudski odnosi se neće zasnivati na konkurenciji i borbi, već na zajedništvu; na poštovanju tuđe sposobnosti da dobro radi i korištenju toga kao pokretačke snage za stvaranje zajednice koja dobro funkcionira.

atma.hr


Buka preporuka

Reportaže

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.