Nije lako ozbiljnim muškarcima u Hrvatskoj posljednjih tjedana. Prvo im se, a tu su dijelili globalni “problem”, pojavila Greta Thunberg. Šesnaestogodišnja djevojčica iz Švedske je za govornicom UN-a snažno upozorila na klimatske promjene i pozvala se na znanstvene činjenice. Ništa skandalozno. Ali proradila je snažna artiljerija. Manipuliralo se podacima, potezala se klasna i rasna krivnja, improvizirale argumentacije, diskreditiralo na raznim osnovama. A sve zato da se svijet zasnovan na autoritetu ozbiljnih muškaraca vrati u balans.
Svakodnevno različiti profili takvih muškaraca s takvih i sličnih govornica i pozornica izriču hrpetinu gluposti, proklamiraju najštetnije politike i tretiraju ljudske živote doslovno kao pijune. Ali to su valjda pravila žanra. Neki su simpatični, neki iritantni, neki bliži ideološkim sentimentima koje zastupamo, neki dalji, ali drži se standard i posrijedi je ozbiljna politika. Koliko je ta politika ozbiljna najbolje se vidilo po reakcijama na Gretin govor. Među cijelom svitom stranih i domaćih komentatora i anonimnih trolova doslovno je zavladao strah od gubitka muškosti. Teško je ikako drukčije opisati toliki splet mizoginih reakcija na iznošenje činjenica o klimatskim promjenama.
No, nakon što je muškost ipak uspjela preživjeti Gretin govor, dogodila se nova “prijetnja”. Prošlog je tjedna u javnost izašao slučaj mučnog grupnog silovanja petnaestogodišnje djevojčice u malom mjestu kraj Zadra. A posebno je odjeknula činjenica da su osumnjičenici, njeni sumještani, ishodišno pušteni da se brane sa slobode. Bila je povod i za niz prosvjeda koji su se u subotu održali u hrvatskim gradovima pod parolom: pravda za djevojčice. Što se tiče ljigavih komentara, oni su uglavnom ostajali u sferi pravnog cinizma. Očekivano s obzirom na gnjusnost zločina. No onda je u nedjelju u emisiji HRT-a Nedjeljom u 2 gostovala Jelena Veljača.
Aleksandar Stanković, urednik i voditelj emisije, ima taj običaj da glumi neustrašivog novinara koji stvari izvodi načistac. I to uglavnom čini tako da napamet prekida sugovornike i improvizirano inzistira na odgovorima bez obzira na njihovu važnost. Međutim, nikad nije bio toliko autentičan u svom stilu kao u mansplaining odnosu prema Veljači. Osim što ga je iskreno “mučila” vjerodostojnost žena koje silovanje prijavljuju godinama kasnije, najviše je pažnje posvetio “finoj distinkciji” između udvaranja i silovanja. Naime, njemu nije baš jasno gdje završava jedno, a počinje drugo.
No, nije on jedini kojeg muči ta misteriozna tajna koju žene nose u sebi i ne žele nam je odati, osim kad se navodno žele osvetiti. U komentarima na društvenim mrežama pojavio se niz velikih interpretatora tog jako teškog pitanja. I poznati književnici i bivši političari i anonimni ugroženi zavodnici: sve njih muči to što žene imaju ekskluzivan odgovor na ovo pitanje. Naprosto, nije demokratično. Naime, oni su odreda veliki zavodnici i posjeduju i njeguju tu vještinu. A ako se uspostavi ta mutna razlika između udvaranja i silovanja, onda njihova drevna vještina ne može doći do izražaja. Mnoge će žene ostati uskraćene za njihove čari samo zato što je netko izmislio tu granicu.
A izmislile su je feministkinje, kažu neki od njih, jer nisu imale pametnijeg posla nakon što je ženama omogućeno pravo glasa. Uglavnom, sva umjetnost zavođenja je izgnana iz svijeta. A ta se umjetnost, kao i svaka prava, zasniva na interpretacijskom odušku i na rastegnutim tumačenjima. Kao i u književnosti, različita su tumačenja dopuštena. Dakle, veliki zavodnici, nova najugroženija skupina u društvu nakon nerođene djece, izloženi su cenzuri i zabrani umjetničkog djelovanja. Pa su postali nervozni.
A sve zato što žene nisu baš sklone tome da odluke o sebi i svom tijelu prepuste nekom drugom. Iako sve druge prozivaju za pretjeranu političku osjetljivost, pogotovo manjine i žene, ovaj je slučaj još jedan dokaz da nema osjetljivijih “pahuljica” od muškaraca kojima prijeti gubitak prakticiranja moći.
Piše Marko Kostanić, Bilten
