<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Vijećnica Banskog dvora: 20. oktobra promocija knjige ”Razglednice trećeg svijeta”, Milana Rakulja 

Banjaluka

”On je pesnik aktuelnih tema, svestan društvenog trenutka u kojem živi, istorijske neizvesnosti"

18. oktobar 2021, 12:24


Promocija najnovije, treće, zbirke pjesama ”Razglednice iz Trećeg svijeta", autora Milana Rakulja, desiće se 20. oktobra  u Vijećnici Banskog dvora u Banjaluci. Događaj počinje u 19 časova, a osim autora o zbirci će govoriti recenzent knjige i pjesnikinja Željka Avrić, a moderator ove književne večeri biće Marija Pejić. Organizator promocije je udruženje za promociju i populizaciju književnosti Imperativ.

Zbirkama pjesama "Gluvi putnik" i "Poezija u kostima" u izdanju  sremskokarlovačkog "Brankovog kola" 2010. i 2014. godine  Milan Rakulj se predstavio čitalačkoj publici kao mlad pjesnik izgrađene i osebujne poetike u kojoj su primarno mesto imale ljubavna i angažovana poezija. U svojoj najnovijoj zbirci, Rakulj se pojavljuje kao opservator pojava širokog opsega, opšte i individualne prirode, koje detektuje objektivno, precizno  i svjesno, o kojima promišlja zrelo i kritički, produbljuje ih i usložava misaono i emocionalno i zaodeva u različite poetske forme slobodnog i vezanog stiha.

Pjesnikinja Željka Avrić, koja je recenzentica Milanove novoobjavljene zbirke pjesama, tvrdi da је Rakulj pjesnik društvene stvarnosti.

”On dobro poznaje njena lica,  naličja i mehanizme, njenu patologiju,  ali i istorijsku zadatost čija je posledica  kontradiktorna socijalna, politička, ekonomska, kulturna sadašnjost zemlje u kojoj živi, a koja po njegovom poetskom viđenju pripada  posebnom, Trećem svijetu”,  kazala je pjesnikinja.

Recenzentkinja dalje dodaje da је Rakulj svojom trećom zbirkom pjesama potvrdio  doslijednost poetici koju smo upoznali u njegovim prethodnim knjigama.

”On je pesnik aktuelnih tema, svestan društvenog trenutka u kojem živi, istorijske neizvesnosti u kojoj se vekovima nalazi narod kojem pripada i zemlja u kojoj je, kroz vekovne istorijske potrese, različite nazive i uređenja i dalje nesigurno biti i opstati kao Onaj koji misli i Onaj koji stvara. Važnost i vrednost poezije i njena kulturna misija,  uloga i položaj pesnika u društvu i svetu i dalje su jedna od njegovih najvažnijih poetskih tema”, kazala je recenzentkinja.

Ona dodaje da je Rakulj pjesnik svakodnevice, običnog čovjeka, ulice, različitih međuljudskih relacija i ličnih, porodičnih i društvenih odnosa. 

”Podjednako je zagledan u individualno, u svet pojedinca, ali i u opšte, kolektivno. Uzroke većine aktuelnih društvenih zbivanja, posebno društvenih anomalija, vidi u bližoj i daljoj istorijskoj prošlosti. Sa pojava i događaja skida površinski sloj tražeći dublja značenja koja su često paradoksalna, apsurdna, tragična po  kolektivnu sudbinu naroda kojem pripada i drugih sa kojima i bez kojih se ne može. Njegova poezija prati hroniku društvenih zbivanja kao posledicu istorijske određenosti i kolektivnog usuda. Stoga je više narator nego liričar i više analitičar nego kritičar. Stvari i pojave naziva imenima koja  su nemilosrdno razumljiva svima”, tvrdi pjesnikinja. 

Ona dodaje da kod Milana nema uljepšavanja, lažnog stida, hipokrizije. 

”On dobro zapaža i konstatuje, ne zataškava, već razobličava. Dosledan, neumoljivo iskren, često ironičan i sa izvesnom dozom crnog humora, Rakulj potpisuje i satiričnu poeziju koja u pesmi Razglednica iz Trećeg svijeta doseže granice apsurda. Svaki odlomak pesme počinje uslovom potrebnim za razvoj sledeće poetske slike. Svaka sledeća situacija čini se nelogičnijom od prethodne, početna, namerna, banalnost gravitira paradoksalnom, čak grotesknom, da bi  u pretposlednjoj poetskoj slici razrešio dilemu a u poslednjoj poentirao surovom i gorkom realnošću u kojoj žive ljudi ovog podneblja”, kazala je pjesnikinja govoreći o poeziji svog mlađeg kolege Rakulja.


DOKAZ POSTOJANJA (pjesma iz zbirke ”Razglednice iz Trećeg svijeta”; M. Rakulj)
Majci.

Možda je kasno sad da ti pišem
više te nema da me pitaš
"zašto ne napišeš pjesmu o majci",
umrla si pored dva sina i muža
a oni su nesigurni svjedoci
dok se nadaju da je i to bilo možda
i da će te nekad u vječnosti sresti.
Jedan od te trojice možda bio sam ja
koji će ti i tad reći - majka je pjesma 
nema potrebe pisati pjesmu o pjesmi,
a ti ćeš me, opet možda, čuti
i sa mnom o bilo čemu ponovo pjevati.
Možda su život i smrt obične laži
jer sve je nečim uslovljeno, 
nesigurno, pod znakom je pitanja 
i potpada pod rječcu "možda";
možda je doručak pojeo nas 
a ne mi njega, pa otud i bolest, 
možda zemlja vlada nad nama
a ne mi nad njom i eto ti muke,
možda ne prolazi vrijeme nego mi
pa ponekad doguramo i do starosti,
možda su naša tijela samo posuđena
iz ormara kosmosa, prirode, Boga...
Da, sve je nečim uslovljeno, 
nesigurno, pod znakom je pitanja
i potpada pod rječcu "možda",
jedina kao dokaz postojanja 
ljudi i svijeta
uvijek je stajala ljubav majčina.