Žene u politici nisu ni sekunde nezavisne.
Ovo je ocjena aktivistice fondacije CURE Vildane Džekman. Zapaža da je kompletna ideologija politike muška strana politike. Mučarci dominiraju političkim strankama i zauzimaju ključne političke pozicije, pa se uloga žena u politici svodi na to da uglavnom pod patronatom i pritiskom muških članova političkih partija.
Žene na kandidatskim listama ne kotiraju na visokim pozicijama, a kada su već na listama onda svoju vidljivost koriste kako bi lobirale za glasove svojim muškim kolegama.
„Njihove pozicije jesu pozicija marioneta. Kako na listama tako generalno i u političkom životu“ kaže Džekman.
Iako se izgled kandidata oba pola komentarisao na društvenim mrežama, dominiraju komentari na račun fizičkog izgleda kandidatkinja.
„To je uvijek velika tema. To je nametanje standarda ljepote. Ove loklane izbore žene su obukli na isti način - crni sakon, bijela košulja. Na taj način doveli su do toga da se žene utope u masu izgleda muških kolega u predizbornoj kampanji. Zanimljivim muškim modelom, ponovo su žene učinili nevidljivim. Ranije smo imali žene na bilbordima iza svojih kolega. Ove godine su ih odjenuli na isti način tako da se one izgube u tom vizuelnom prikazu predizborne utrke.“
Razlog takvih komentara jeste duboko patrijarhalno društvo. U takvoj atmosferi žena se posmatra kao objekat, a mučarci ciljano udaraju tamo gdje su žene najslabije – žensko tijelo. To je najlakši put da se žene obeshrabre i same odustanu od učešća u političkom životu.
Džekman dodaje kako seksizam iako nekada najvidljivi nije jedini problem na putu žena ka ostvarivanju političkih ciljeva.
„Mnogi su problemi. Problem je nametanje nekih identiteta, oblačenja, nametanje pravila igre bez mogučnosti sudjelovanja, donošenje odluka na neadekvatnim mjestama poput kafana gdje žene ne zalaze. Da ne govorimo da stranke same odlučuju gdje će postaviti žene bez obzira na njihov broj glasova.“
Žena o kojoj se ovih dana u svjetskim medijima najviše govori je buduća potpredsjednica SAD-a Kamala Harris. Komparirati nju i žene u BiH nije zahvalno zbog složenog političkog sistema, ali Džekman kaže kako u BiH ima žena koje su autentične i moćne da iznesu kompletnu političku situaciju.
„ Imali smo žene na načelničkim pozicijama koje su opštine vadili iz dugova. Onda političke stranke žene skinu s tih pozicija i dodijele muškarcima da nastave urušavati i opštinu i budžet. Kada treba rješevati probleme ponovo se takve pozicije dodjeljuju ženama.“
Džekman priznaje da žene u politici podilaze muškim kolegama, a u BiH ne postoji nijedna veća politička stranka na čijem je čelu žena.
„Bilo bi zanimljivo da imamo stranke gdje bi žene dominirale. Da vidimo na koji način bi one rješavale probleme. Takvim ženama sa takvom strankom treba dati moć i pozicije u institucijama da možemo napraviti komparativnu analizu. Žene su nevidljive, ne daje im se prostor, a ne daju im se ni pozicije.“
Nijedna žena u BiH nije sjedila na mjestu člana Predsjedništva BiH, a 2014. Željka Cvijanović je izgubila u utrci za članicu Predsjedništva BiH. Tada se govorilo o tome kako je njen protivkandidat imao i prednost u očima patrijarhalnih birača – bio je muško. Da li ćemo u narednom periodu vidjeti žene u Predsjedništvu BiH?
„Sa ovakvom političkom situacijom u BiH to nije izgledno u skorije vrijeme. Ako se to i desi, da žena bude izabrana u Predsjedništvo BiH ona apsolutno neće imati neke velike ovlasti. Vidimo po statistici i ponašanju žena koje su na pozicijama, da su preuzele ideologije glavne garniture odnosno vrha političke stranke gdje su uglavnom muškarci.“
