<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Više od 20 godina, bombardovani smo vijestima koje šire netoleranciju, mržnju i podjele

INTERVJU

"Mediji u BiH koriste se za širenje mržnje i raspirivanje netrpeljivosti, dajući sliku o našem društvu koje mrzi sve i svakoga", kaže Amina Kolašinac u razgovoru za magazin Buka.

18. januar 2021, 11:13

 

O tome koliko je govor mržnje prisutan u bh. društvu i jesmo li mi “najgori” po tom pitanju ili se može govoriti o nekom globalnom trendu “hejtanja”, naročito u kontekstu društvenih mreža, razgovarali smo sa Aminom Kolašinac, koordinatoricom projekta ”Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” u Centru za društvena istraživanja ”Global analitika”. Ova neprofitna organizacija već sedmu godinu otkako je osnovana podiže svijest javnosti o svim aspektima sigurnosnih izazova savremenog društva, te svojim djelovanjem doprinosi izgradnji mira temeljenog na toleranciji. 

Govor mržnje je jako prisutan u Bosni i Hercegovini, što svakako ima veze sa činjenicom da živimo u postkonfliktnom društvu, kaže Kolašinac. ”Ono što nas razlikuje od ostalih evropskih država je to da kod nas u puno većem procentu političari često koriste govor mržnje u svojim istupima. Druga razlika u odnosu na evropske države je u tome što kod nas govor mržnje nije posebno regulisan pravno, te se i mnogo manje procesuira nego u Evropi. Ne postoji zakon na državnom nivou koji se direktno odnosi na govor mržnje.”

Najčešća meta govora mržnje su manjinske grupe, što ukazuje na njihov neravnopravan položaj u društvu, kaže Kolašinac. ”Posredstvom istraživanja došli smo do zaključka da su mete govora mržnje najčešće manjinske grupe poput LGBTI populacije, etničke i religijske manjine”, kaže ona, dodajući da su govoru mržnje takođe često izložene i žene, političari, kao i mladi. 

Amina konstatuje da živimo u postkonfliktnom društvu koje je opterećeno nasljeđem materijalnog uništenja, poremećaja vrijednosnog sistema i nedostatka međusobnog povjerenja i saradnje. ”Ti faktori su preduvjet otuđenja pojedinca, pojedinačne izolacije i masovnog priliva negativnosti među ljudima, putem medija, kao i lično. Većina ljudi vođenih određenim narativima, frustracijama, nepravdom ili diskriminacijom zamjenjuju slobodu izražavanja govorom mržnje, što je sasvim drugačije i šteti demokratizaciji bosanskohercegovačkog društva, koje nosi transgeneracijske traume.” 

Mediji u BiH, ocjenjuje Amina, koriste se za širenje mržnje i raspirivanje netrpeljivosti, ”dajući sliku o našem društvu koje mrzi sve i svakoga”. ”Već više od 20 godina, pa i danas, bombardovani smo vijestima koje šire netoleranciju, mržnju i podjele.” 

Ono što dodatno zabrinjava je to da je govor mržnje veoma prisutan među mladima, koji su umreženi kao ni jedna generacija do sada na javnim platformama na kojima mogu izražavati svoje stavove, mišljenja i ideje. ”Nažalost, mladi ponekad neodgovorno ispoljavaju vlastito nezadovoljstvo i često nesvjesno šire mržnju sasvim anonimno, bez izravnog kontakta uživo sa sagovornikom. To je svakako alarm za naše društvo u cjelini, sagledamo li cjelokupnu situaciju i posljedice do kojih može doći posredstvom govora mržnje onih koji bi trebalo da budu svijetao primjer i budućnost našeg društva”, upozorava Kolašinac.

Što se tiče govora mržnje kao faktora radikalizacije, Kolašinac kaže da se takav scenario može desiti bilo gdje na svijetu, a kao primjer navodi posljednja dešavanja u SAD, gdje je govor mržnje uspio dodatno radikalizovati grupe i pojedince. U Bosni i Hercegovini govor mržnje takođe može dodatno radikalizovati stanje, upozorava  ona, pozivajući se na istraživanje koje je proveo dr Safet Mušić. 

”Istraživački rad kolege dr Safeta Mušića naučno je dokazao da je govor mržnje u BiH povezan sa nedavnom prošlosti i da BiH nije u potpunosti implementirala mir, tako da je govor mržnje zbog toga vrlo opasan i može dodatno radikalizovati pojedince, ali i stanje u društvu. Govor mržnje izaziva reakcije na strani koja je predmet govora mržnje i dodatno radikalizuje stanje uopšte, u šta smo se uvjerili kod sportskih, kulturnih i drugih javnih događaja. Naročito je opasno izazivanje vjerske i nacionalne netrpeljivosti. Govor mržnje je štetan za sve narode u BiH i zato je važno da se svi bore protiv toga, jer imali smo primjere negiranja genocida putem medija, pa se to prenese na javne događaje, ulice, murale….nakon čega su uslijedile provokacije uživo, prijetnje i slično. Tako da jedan primjer povlači druge reakcije, mržnja se akumulira i produbljuje, što kad-tad može dovesti i do nasilja.” 

Kao primjere radikalizacije mladih osoba, Amina navodi regrutovanje mladih ljudi za odlazak na ratišta u Siriju i u manjem broju u Ukrajinu. ”Sve su to primjeri koji su dovoljni pokazatelji koja je sve opasnost od govora mržnje, koji može voditi i do učešća u oružanom nasilju, kako u BiH, tako i u svijetu.”

Ona smatra da se ne možemo voditi izrekom “pas koji laje ne ujeda”, te da postoji realna opasnost da govor mržnje odvede u zločin iz mržnje.

”Imali smo već primjere u svijetu da je govor mržnje vodio u nasilje i ubistva, takođe, postoje indicije da je bilo nekih primjera u BiH i okruženju. Zadnji slučaj je napad ekstremiste na zgradu parlamenta RH u Zagrebu. Tako da smo bliže teoriji da se govor mržnje treba smatrati kao jedna od faza koja može voditi u zločin iz mržnje.”

Amina je koordinatorica projekta koji upravo za cilj ima suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih. Ovaj projekat organizacija Global Analitika provodi u saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava u BiH, a finansiran je od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH. 

“Ovim projektom doprinosimo suzbijanju govora mržnje kod mladih ljudi iz različitih zajednica, a istovremeno se aktivno zalažemo za sankcije protiv govora mržnje. Ovaj projekat omogućava raznolik niz aktivnosti u cilju zagovaranja i promocije slobode izražavanja kao principa i polazišta demokratskog društva. Takođe, kroz ovaj projekat radit ćemo na unapređenju medijske pismenosti među mladima i smanjenju govora mržnje u tradicionalnim i internet medijima.” 

Ljudima koji su žrtve ili svjedoci govora mržnje, Amina savjetuje da se svakako obrate Centrima za socijalni rad ili nekoj od mnogih organizacija u BiH koje se bave prevencijom nasilja na internetu, prevencijom govora mržnje, ali i nasilja uopšte. Ona napominje da postoje i psihološka savjetovališta u okviru nevladinih organizacija, ali i privatna savjetovališta koja imaju kvalitetne psihologe. 

Kada je riječ o mladima, prva instanca kojoj treba da se obrate svakako su roditelji i porodica.

”Nerijetko se dešava da mnoge žrtve govora mržnje toga nisu ni svjesne, a razlog tome je nedovoljna informisanost i neznanje. Sa psihološke strane se može govoriti i o fazama odrastanja i emotivnom sazrijevanju, što donekle može opravdati neke istupe. S druge strane, zadržavajući u sebi, krijući i ne prijavljujući primjere govora mržnje, 'žrtve' čine sebi loše, jer ih to može dovesti do emocionalnih i psihičkih poteškoća u konačnici. To se odražava na njihovo samopouzdanje i često uzrokuje anksioznost, depresiju i psihosomatske tegobe. Govor mržnje za posljedice može imati i one koje su fizičke prirode, jer poznato je da govor mržnje može potaknuti na fizičko nasilje, a tanka je linija između nasilja u virtualnom i realnom svijetu.”