Vjekoslav Domljan otvoreno: Slijedi emigracija u podzemlje! Otpuštanje radnika, smanjenje plata i pad profita

Profesor ekonomije Vjekoslav Domljan upozorava da će uskoro doći do otpuštanja, smanjenja plata i profita te zatvaranja firmi i 'emigriranja' u podzemlje.

Milovan Matić / 27. April 2020

Buka

Zbog svega toga je, kako kaže, neophodno što prije napraviti nove strategije razvoja utemeljene na 4D tj. na digitalizaciji, dekarbonizaciji, depozitizaciji i dijasporizaciji.

On u intervjuu za Buku navodi da je trenutno globalna ekonomija u recesiji i da će se teška ekonomska situacija definitvno preliti i na Bosnu i Hercegovinu.


"Globalna ekonomija je u recesiji. Dolazi do snažnog pada proizvodnje, povećava se nezaposlenost, stvaraju se budžetski deficiti, rastu javni dugovi  i sužavaju platne bilance.  Globalna proizvodnja će pasti za oko 3.0%. 
Europske zemlje na koje je BiH najviše navezana i odakle dolazi najviše deviznih doznaka, imaće dva do tri puta veći pad od globalnog pada tj. pad BDP između 7 i 9 posto.  U svakom slučaju, kad zakaže europski motor tj. Njemačka, kod koje bi pad mogao iznositi  oko 7%, to će osjetiti cijela Europa, pa tako i BiH", rekao je on..

Profesore Domljan, šta je to što nam je ova pandemija otkrila o sistemu na čijim osnovama počiva svjetska i evropska ekonomija?


Pandemija pokazuje da se s krizom najbolje nose zemlje u kojima je povjerenje u vladu najveće. Ni najveće demokracije, poput SAD, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske i Italije se nisu najbolje nosile s koronom, jer, kako pokazuju ankete javnog mnijenja, 60-70 posto građana smatra da institucije ne djeluju za dobrobit građana nego za dobrobit imućnih elita i 46-66 posto smatra da zemlje vode korumpirani političari 

Stanje je daleko teže u anokracijama, u kojima su vlasti silom tjerale građane u kuće, ponegdje i zavođenjem vanrednog stanja. No, u dikaturama je stanje i gore, jer među njima i onih u kojima su vlasti čak zabranile riječ korona kao i nošenje maski.

Očekujete li da će korona promijeniti cijelu svjetsku ekonomiju kako mnogi govore?

Nakon vanrednih događaja, a pandemije su takav slučaj, države postaju veće. A taj rast prati rast javnog duga i poreza, ali i inflacija kao način 'otplaćivanja' tih dugova. Ako se rast cijena bude držao pod kontrolom, period rješavanja problema će se produljiti.

U zemljama poput BiH koje nemaju štampaći stroj i imaju simbolične direktne poreze, fiskalni teret će pasti na građane kroz PDV i radnike kroz socijalne doprinose. To su ugrađeni destabilizatori ekonomije.
Diljem svijeta vlade šalju milione čekova kućanstvima i firmama. S druge strane, države „ne ubiru“ poreze jer su firme zatvorene. Stoga će deficiti budžeta, primjerice kod zemalja visokog dohotka, preći 10% BDP, kod SAD čak 15% BDP, čak i da sad krene normalizacija. Javni dugovi u tim zemljama će, u prosjeku, dosegnuti veličinu BDP-a.

Što se tiče zemalja niskog i srednjeg dohotka, prijeti im problem otplate vanjskog duga uz istodobnu nužnost novog zaduživanja. Stoga već postoji niz inicijativa da im  se olakša situacija, primjerice zemljama poput BiH koje nemaju monetarnu politiku na raspolaganju. 

A šta je sa BiH? Kako će ova ekonomska kriza u svijetu uicati na ekonomiju u našoj zemlji?

BDP će pasti preko 5%, a deficit tekuće bilance preći 7% BDP. Unutarnja neravnoteža će se ispravljati preko radnika i poslodavaca privatnog sektora kroz otpuštanja, smanjenja plaća, smanjivanje profita, zatvaranje firmi i 'emigriranja' u podzemlje.

Što se tiče vanjsko-ekonomske neravnoteže, BiH nema ekonomskih instrumenta za njenu uspostavu, pa se uravnotežavanje vrši isključivo preko  tržišta. No, ekonomija, čija se konkurentna prednost temelji na jeftinim faktorima proizvodnje, poput radne snage i prirodnim resursima, nema mogućnost velike izvozne zarade. Stoga će bh. ekonomiji trebati dulje razdoblje da se vrati na svoju dugoročnu stopu rasta od 3% i dostigne razinu dohotka koji je imala početkom 2020. godine.

Kad se stanje s pandemijom smiri, val iseljavanja će se nastaviti, jer BiH neće uspjeti akcelerirati stopu rasta sve do druge polovice 2020-tih. Idu lokalni izbori, iza toga treća godina općeg izbornog ciklusa, u kojoj se ne poduzimaju reforme čak i kad bi se i imalo, tako da snažnijih stopa rasta i povećanja životnog standara neće biti barem do 2025.

Šta je onda ono što je sad pred vladama i Savjetom ministara da bi se oporavila privreda, ali i cijelo društvo koje je finansijski pogođeno?

Vlasti bi trebale donijeti nove strategije razvoja utemeljene na 4D tj. na digitalizaciji, dekarbonizaciji, depozitizaciji i dijasporizaciji. Treba što šire otvoriti vrata digitalnom poduzetništvu, prebacivati proizvodnju električne energije s uglja na obnovljive izvore, dići banke na razinu zemlje, uvesti regionalne štedionice i lokalne zadruge te što više privlačiti kapital i znanje dijaspore.

S rigidnim financijskim sistemom, utemeljenim na currency boardu i s bankama kao monopolima kreditno-depozitnog sistema – nema snažnijeg razvoja privatnog sektora. Od 23 poslijeratne godine stopa domaće štednje je samo u razdoblju 2017.-19. bila pozitivna i pretvarana u pozitivnu nacionalnu stopu štednje tek zahvaljujući ino doznakama. Uz „uvoz štednje,“ koja je naličje deficita tekuće bilance, uspijevalo se isfinancirati 5-7 milijardi investicija godišnje. 

Kad je stopa nacionalne štednje ispod 30% BDP, tu nema snažnog rasta, a u BiH je duplo manja. No, nikad MMF, globalni promotor tržišne ekonomije, nije tražio uvođenje konkurencije na kreditno-depozitno tržište. A već bi ta financijska reforma donijela dva procentna poena rasta. Rad s dijasporom bi donio dodanih 1.5-2 procentna poena. I eto sedam posto rasta, i  BiH na pragu ekonomskog čuda.

Može li BiH, vodeći se ovim što govorite, na neki način pokušati iskoristiti ovu situaciju i krizu pretvoriti u priliku?

Može. Do privlačenja kapitala nužnog za financiranje deficita tekuće bilance i financiranje investicija i ekonomskog rasta može se doći projektnim financijama. Španija je prije desetak dana otvorila najveću solarnu farmu u Europi od 500 MW, a novu od 590 MW će otvoriti dogodine. Ti kapaciteti su dovoljni da se Aluminij digne na noge, a novac ima bh. dijaspora. Dijaspori, a i bh. građanima u slučaju sličnih projekata, to ulaganje u vrijednosne papire bi poslužilo kao zamjena za mirovinski fond. Istodobno bi banke bile izložene konkurenciji i prinuđene povećati kamatne stope na štednju, koju plasiraju po kamatnim stopama većim od stope rasta BDP. Eto kako se  godinama održava situacije da su banke prelikvidne i preprofitabilne, a poduzeća nelikvidna i u gubicima. 

Da je ovo izvodljivo pokazala je Kenija 2012. god. kad se obračunavala s globalnom recesijom. Tad su kenijski bankari išli ministru financija da se žale na nelojalnu konkurenciju elektroprivrede koja je emitirala obveznice. No, kenijski ministar ih je nogirao dok ih bh. ministar dočekuje kompradorski raširenih ruku. 


 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.