Vratiće se SOPA i PIPA

<p><strong>Kada na kraju nekog holivudskog blokbastera poraženi negativac kaže da je on trebao pobijediti i da ovo nije njegov kraj, svi znamo šta to znači: slijedi nastavak.</strong><br />

The Guardian / 26. Januar 2012

 

 

Tako se jedan od vodećih holivudskih lobista, bivši senator Chris Dodd, vodio sličnim scenariom. Prošle sedmice nakon opštih protesta na internetu, obustavili su Stop Online Piracy Act (Sopa) i Protect IP Act (Pipa), dva prijedloga zakona koje su progurali filmski i muzički distributeri. Dodd je ljutito rekao da su njegovi protivnici zavarali javnost i zakleo se da će nastaviti da se bori za nove zakone protiv neovlaštenog kopiranja intelektualne svojine. Uskoro će u kongresnoj sali za predstavljanje prijedloga biti Sopa II: Osveta Proizvođača sadržaja.

Dok su američki Senat i Predstavnički dom odgodili izjašnjavanje o zakonima, malo ko sumnja u to da će Kongres, najvjerovatnije krajem ove godine, voditi debatu o nekoj vrsti zakona protiv prekookeanskih web stranica koje se bave povredom intelektualne svojine. Čak i Doddovi neprijtelji priznaju da ovi sajtovi predstavljaju problem, mada mnogi sumnjaju u procjene industrije o njegovim razmjerama.

Oni koji su se protivili krajnostima Sopa i Pipa moraju se pripremiti za sljedeću rundu. Sponzori su već odustali od spornih elemenata zakona, koji su zadirali u sistem kreiranja domena, u pokušaju da se onemogući pristup piratskim sajtovima – mjera za koju su kritičari povikali da će uništiti internet. Postoje minimalno tri problema koja Kongres mora razmotriti.

Prije svega, Sopa II mora ozbiljno shvatiti redovnu proceduru. Moji studenti provedu prvu sedmicu na pravnom fakultetu učeći da oni koji su predmet zakonskog postupka imaju pravo da ih se obavijesti o optužbama protiv njih i priliku da ih se sasluša. Odstupanje zakona od ovih principa je rijetko, i striktno je regulisano. Kada se ograničenja tiču slobode govora, to zahtijeva čak i veću pažnju; jer se sloboda govora temelji na prvom amandmanu.

Sopa i Pipa olako zanemaruju ove fundamentalne principe. Oni bi dozvolili sudu da kazni navodno piratske web stranice, a da ih prethodno ne obavijeste, a još manje d aim daju priliku da iznesu svoju stranu priče. Već smo vidjeli kako neadekvatne procedure u postojećim zakonima ostavljaju prostor za fatalne i pogrešne mjere u ime zaštite intelektualnih svojina.

Prema jednom alternativnom zakonu, Online protection and enforcement of digital trade act (ili Open act), Međunarodna komisija za trgovinu (ITC) bi održavala suočavanja prije odluke o tome da li je neki sajt kriminalan i prije izdavanja naredbi koje bi onemogućile njihovo finansiranje. Bilo da se radi o ITC, sudu ili nekoj drugoj instituciji, neko mora pažljivo razmotriti sve argumente, a ne srljati sa zaključcima.

Drugo, standardi za presude o povredama moraju biti jasni i moraju biti u skladu sa postojećim zakonom o intelektualnoj svojini. Samo uporedite nejasan jezik kojim se opisuju zabrane u Sopa sa zakonom Open Act u kojem stoji da aktivnosti sajta primarno i namjerno krše zakon o intelektualnoj svojini. Štaviše, Sopa II mora uvažiti postojeće mehanizme odbrane od optužbi o povredama, kao što su princip fer upotrebe autorskih prava i zaštitnog znaka kojim se dopušta preprodaja legitimne brendirane robe.

Na kraju, ovi zakoni ne mogu prebaciti dužnost vlasnika IP adrese da štite svoja prava na nevine posrednike kao što su Google, eBay ili Facebook. Otvoreni online forumi omogućavaju dnevnu komunikaciju milionima običnih ljudi. Posrednici ne mogu pregledati svaki post tražeći linkove ka piratima. Zbog toga ih federalni zakon izuzima od odgovornosti za gotovo sve što korisnici sami postave – čak i ako se radi o prevari ili kleveti. IP već ima povlašteni tretman, jer posrednici moraju ukloniti štetni materijal ako se vlasnici prava požale.

Sopa i Pipa su otišli i korak dalje, tražeći od posrednika da pregledaju sav sadržaj koji je kreirao korisnik da ne bi slučajno bilo linkova ka kriminalnim sajtovima. To je kao da kažete da ne moraju naći sve igle u plastu sijena, samo srebrne. Teret uočavanja problema mora ostati na vlasnicima koji se koriste svojom IP adresom, ne na posrednicima koji nisu umiješani u povrede.

Sa ovim principima na umu, nastavak Sopa mogao bi imati čak i sretniji kraj, gdje je internet spašen, a pirati poraženi. Ali kladim se da će biti još preokreta u fabuli.


Tekst iz Guardiana za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić

 

 


Buka preporuka

Reportaže

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.