<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Žarko Paspalj, spasilac 1.500 ploča Studija B sa deponije

Nekada jedan od najboljih košarkaša Evrope, danas potpredsednik Olimpijskog komiteta Srbije, legendarni Palja danas je ponosni vlasnik preko 1.500 ploča koje je odbacio novi Studio B.

08. januar 2016, 12:00

Privatizacija medija koji su bili u vlasništvu države je završena u 2015. godini i to je dobra stvar. Jedna recka na putu ka Evropskoj uniji i njenim standardima je udarena. Zapravo, to je verovatno jedina dobra stvar u procesu privatizacije, to što je urađena, pošto je veliki broj radio i TV stanica već nestao ili se pretvorio u neki komercijalni treš. Mnogo je ljudi ostalo bez posla, a još više njih je ostalo bez nekih omiljenih emisija i autora. Beograđane je najviše zabolela sudbina nekada kultne radio-stanice Studio B, sa čijeg programa su nestale neke legendarne emisije i ljudi koji su oblikovali muzički ukus mnogih generacija.

Pa dobro, pomisliće neko, ostala je arhiva i drugi dokazi da su u nekim radio i TV stanicama neki ljudi, često entuzijasti, decenijama stvarali programe i puštali muziku. Ali Srbija je zemlja u kojoj je sve moguće, pa i to da se ploče nekada najpopularnije radio/stanice u prestonici nađu u kontejneru, na đubrištu.

Srećom, ima Beograđana koji su deo tih ploča spasli. Jedan od njih je Žarko Paspalj.

Njegov dobar drug, radio-amater, koji inače živi na Novom Zelandu, došao je u Beograd. Radio -materi imaju neki prostor pored magacina koji već godinama koristi Studio B.

- Pozvao me i rekao: „Ej, Paljo, ovde, u Vinči, se nešto dešava sa arhivom Studija B. Oni su nešto privatizovani i svuda su njihove ploče, beta kasete, svašta je izbačeno iz jednog njihovog magacina. Došli neki ljudi, krenuli da tovare, kažu - nose na đubrište, ja uzeo na brzinu jedan paket sa možda 200 ploča..." - priča Paspalj.

- Ja ga pitam, čekaj bre koliko je tu ploča, a on kaže – sigurno nekoliko hiljada. I gde su sad te ploče što su izbacivali iz magacina? On kaže – ne znam, neki ljudi su tu došli, bacili sve na gomilu, ja sam uzeo tu jednu kutiju i odoše. Mislim da su iz Gradske čistoće bili momci.

-Smatram da ploče i kasete moraju da se čuvaju. Krenem da okrećem prijatelje i raspitujem se kod dosta ljudi, da vidim da li to još postoji. I dobijem informaciju da su svi ti paketi bačeni u reciklažni centar u Višnjici. Pozovem tamo, oni mi kažu - dođite slobodno.

A tamo...

Nastavak teksta pročitajte na vice.com/rs.