Zašto je Povorka ponosa važna kao javni događaj u BiH!?

Važno je istaći da su LGBTI osobe dio bh. društva i da u takvom društvu žele da imaju ravnopravan tretman, bez obzira na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

Maja Isović Dobrijević / 10. August 2020

Foto: BUKA

 

Događaj u susret Bh. povorci ponosa održan je proteklog vikenda u prostorijama i u dvorištu DKC-a Incel u Banjaluci.  Ovaj jednodnevni događaj održan je u spomen na 17. maj (IDAHOT), koji nije realizovan ove godine, zbog novonastale epidemiološke situacije i perioda izolacije, a napravljen je i osvrt na prvu Bh. povorku, koja se održala 2019. godine. Povorka ponosa koja je planirana 23. avgusta neće biti održana kao masovni događaj, već će biti obilježena nizom manjih aktivnosti.

U okviru ovog događaja muziku je puštala Tijana (ILLUMINATIONS), koja se u  slobodno vrijeme bavi  istraživanjem alternativnijih pravaca u elektronskoj muzici. U banjalučkom DKC- Incel organizuje i kreira  'Illuminations' događaje, dok projekat 'Somwhere in the City' organizuje uglavnom na tajnim lokacijama. Oba projekta su posvećena alternativnom zvuku koji istražuje, street art-u, graffitima, tj. subkulturi i umjetnosti. Organizovana je izložba fotografija sa prve Bh. povorke ponosa, kao i panel diskusija „LGBTI aktivizam u BiH i značaj održavanja Bh. povorke ponosa“, na kojoj su govorili predstavnici i predstavnice organizacionog odbora druge Bh. povorke ponosa Milica Pralica, Vanja Stokić, Dajana Bakić i Branko Ćulibrk.
Prikazan je i film "Šetamo za ljubav, bebo" (KRIVA). Film je snimljen u mjesecima pripreme za Povorku ponosa u Bosni i Hercegovini i prati članice/članove Organizacionog odbora za Povorku ponosa.

Dajana Bakić rekla je da je ovogodišnja Povorka ponosa odgođena u formi protestnog marša, okupljanja u pokretu, ali će biti organizovane različite akcije i u javnom, ali i u online prostoru, kojima će se istaći važnost javnog okupljanja.

 

„Ovim akcijama želimo iznijeti zahtjeve koji se tiču promjena uslova života LGBTI osoba u BiH i da se istaknu svakodnevni problemi sa kojima se LGBTI osobe susreću, a koji su pojačani u vrijeme epidemije. Riječ je o svakodnevnom nasilju, diskriminaciji, izolaciji, stigmatizaciji. Jako je mnogo problema sa kojima se susreću LGBTI osobe, kao i svi građani i građanke, ako na to dodamo seksualne i rodne identitete koji dodatno usložnjavaju situaciju, jer živimo u jednom hetero-patrijarhalnom homofobnom društvu“, rekla je za BUKU Bakić.

Dodaje da se Povorkom ponosa ti problemi ističu i postaju vidljiviji, čime se usmjerava pažnja na njih, što u konačnici doprinosi njihovom rješavanju.
„I dalje zahtijevamo jednako pravo i jednak tretman kada je u pitanju javno okupljanje i kroz različite akcije koje će, nažalost, biti drugačije u ovoj godini, jer smo mi kao odgovoran društveni pokret napravili takvu odluku da smo morali odgoditi Povorku ponosa, ali je važno da se održe različite aktivnosti“, ističe Dajana.

 

Branko Ćulibrk kaže da, kad se organizuju LGBTI događaji, uvijek se zahtijevaju posebne sigurnosne mjere.

„Konkretno, kad je Povorka ponosa u pitanju, tu smo dobili konkretnije i složenije zahtjeve da bi se događaj održao. Povorka ponosa je borba za osnovna ljudska prava jedne marginalizovane grupe, što ne znači da će skupovi drugih marginalizovanih grupa biti na isti način održani kao što je to Povorka ponosa. Nama je bitno da kroz našu borbu iznesemo sve probleme sa kojima se LGBTI zajednica suočava, da se identifikujemo sa drugim marginalizovanim grupama i iznesemo i njihove probleme u javni prostor i da solidarno djelujemo na sva ona prava koja se svakodnevno nama uskraćuju zbog seksualnih i rodnih identiteta, ali i sve teškoće sa kojima se i druge marginalizovane grupe suočavaju“, rekao je za BUKU Ćulibrk.

Dodaje da je pitanje osvajanja javnog prostora jako bitno, jer djelovanje u javnom prostoru ima najjači odjek i najjači utisak u borbi za ljudska prava i bitno je da se istrajno borimo za jednak položaj u našem društvu, kao što je to pravo omogućeno drugim marginalizovanim, ali i nemarginalizovanim grupama.

D. Bakić kaže da je važno da se istakne da su LGBTI osobe dio bh. društva i da u takvom društvu žele da imaju ravnopravan tretman, bez obzira na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

„To je borba koja se ne vodi samo kroz povorku. Povorka je samo još jedan od alata koji je možda najvidljiviji u toj borbi, ali se kroz različite neformalne grupe i organizacije već 15 godina radi na ovome. Mi poštujemo tradiciju, društvene norme, svako ima pravo da živi onako kako želi, samo u tome ne treba druge da ugrožava. Svako u svojim različitostima treba da bude dio ovog društva. Činjenica je da LGBTI osobe imaju drugačiji tretman zbog toga što jesu i zbog toga je borba važna. Nama se kroz ustav i zakone ove države garantuje da smo jednaki i jednake, ali u praksi to nije tako“, ističe Dajana.

 

Ćulibrk kaže da se javnim događajima jača LGBT zajednica da se zauzme za svoj položaj i za svoje živote.

„Dok god mi budemo ćutali, dok mi svoje probleme budemo držali u četiri zida, javnost neće znati sa čim se sve mi suočavamo. Tradicija našeg društva nisu nasilje i socijalna nepravda, a to je nešto sa čim se suočava 90 odsto stanovništva ove države. Potrebno je osvještavati probleme i kod običnih građana da se i oni mogu identifikovati sa našom borbom“, ističe Ćulibrk.

On dodaje da se LGBTI osobe u BiH suočavaju sa mnogo problema, a najveći problem je nasilje.

„Institucije ne odgovaraju adekvatno na sam govor mržnje i zločine iz mržnje koji se svakodnevno dešavaju. Drugo pitanje je kvalifikacija tih zločina govora mržnje. Najčešće sami napadači ne budu adekvatno procesuirani i samim tim prolaze sa manjim sankcijama. U RS postoji upitnik i zbog njega LGBTI osobe ne mogu dati krv, iako je u FBiH to pitanje na neki način riješeno. Imamo pitanje istopolnih zajednica, nasljeđivanja imovine, usvajanja djece, ukoliko neko od partnera ili partnerica ima dijete, trans pitanje. Zaista je širok spektar problema“, ističe Branko.

Dajana dodaje da se dosta LGBTI osoba suočava sa nasiljem unutar porodica prilikom autovanja.

 

„Tu je sam kompleksni proces autovanja samom sebi i u porodici. Često je izbacivanje iz porodičnih kuća, mi nemamo adekvatno riješene sigurne kuće kad se osobe nalaze na ulici. Veliko je vršnjačko nasilje, naročito u školama, a škole bi trebale biti sigurna zona. Imamo osoblje koje ne može da pruži adekvatnu pomoć, jer je generalno veliko neznanje o LGBT pitanjima, potrebama i problemima i onda društvo ne zna kako da odgovori na te probleme. Generalno smo nespremni i to utiče na LGBT osobe, koje se suočavaju sa strahom i kada je u pitanju običan odlazak u prodavnicu ili kad su obični socijalni odnosi u pitanju, naročito ako osoba izgleda drugačije u odnosu na ono što su postavljene norme“, kaže Dajana.  

Na kraju se naši sagovornici slažu da je važno da se kroz svakodnevne javne događaje priča o ovim problemima, da oni budu vidljiviji i da se traži način da se problemi LGBTI osobe riješe sistemski.

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.