Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, gošća nove emisije “Izvan okvira” na N1, poznata bh. redateljica Aida Begić upisala je zbog teatra. Zamišljala je sebe kako režira pozorišne predstave i kako, zapravo, živi teatar.
U međuvremenu se zaljubila u filmske vježbe kao studentica, a stiglo je i razočarenje u teatarsku produkciju. Odluka da se profilira u svijetu filma, pokazala se dobrom, što su potvrdila kasnije i brojna priznanja koje je za svoje filmove Begić dobila širom svijeta. Od “Prvog smrnot iskustva” preko “Snijega” sve do filma “Ne ostavljaj me” ova filmska redateljica etablirala se u prepoznatljivo ime unutar bh. filmske lepeze.
- Godine 1993. upisala sam Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, najgore godine tokom opsade grada. Moji roditelji su bili očajni jer sam trebala da idem na akademiju, da studiram, ali kasnije su shvatili da je to važno za moje psihičko zdravlje. Ta akademija mi je davala smisao. Koliko god je bilo čudno tokom opsade čitati sve te teorije filma tokom dana opsade, s druge strane pomoglo mi je da pronađem smisao, da opstanem u duhovnom smislu. To iskustvo je bilo posebno - kazala je Aida Begić u uvodnom dijelu razgovora s Nikolom Vučićem na N1 televiziji.
- Bilo nam je često toliko hladno da smo stajali, stojeći gledali projekciju i cupkali u mjestu. To iskustvo gledanja filma u nenormalnim uvjetima pokazalo mi je koliko je umjetnost važna, da je umjetnost primarna ljudska potreba. Tokom opsade sam shvatila da i kada nemaš ni hrane, ni vode, ni odjeće, kultura ti vraća dostojanstvo kao ljudskom biću - prisjeća se Aida postavljajući pitanje kako bi, zapravo, izgledao svijet bez umjetnosti.
Duhovni put: "Nisam se pokrila zbog trenda!"
Osim što je u svijetu filmske industrije u počecima nailazila na predrasude i stereotipe tokom rukovođenja filmskim setom zbog toga što je žena, Begić je u nekim situacijama bila “s rezervom” posmatrana i zbog svoje odluke da se pokrije, odnosno prigrli hidžab kao dio vlastitog identiteta. Njezin izbor da se pokrije naišao je na negativne reakcije i među njezinim najbližim članovima porodice. Kako tvrdi, svi su bili protiv toga:
- Izbor da se pokrijem naišao je na prilično negativne reakcije, krenuvši od najbližih, od mojih roditelja, muža... Svi su bili protiv toga. Nisam se pokrila zbog trenda buđenja vjerskih i nacionalnih osjećanja. Dapače. Tragajući za odgovorima o smislu i o blizini smrti kojoj sam svakodnevno bila izložena od svoje 15. godine, došla sam do islama kao svog izbora, premda nisam odgajana u tom duhu. Prošla sam razne druge opcije - ispričala je Begić.
- Zbog moje odluke i roditelji mojih roditelja su bili očajni. Moje nane su mi govorile: 'Mi smo se borile da skinemo feredže i marame, a ti se sad pokrila, jesi normalna?'. Pokrila sam se da bih bila slobodna, uvijek mi je bilo čudno stajalište da se ne spaja marama sa slobodom. Pokrila sam se da bih se oslobodila okova ega i materijalnog svijeta. Moj izbor i moj put ka tome bio je da bih bila što slobodnija. A i sama umjetnost je slavljenje stvaranja - kazala je Begić govoreći u emisiji 'Izvan okvira' na N1 televiziji evocirajući pritom uspomene na početke svog duhovnog puta.
Režirala je – kaže – i sa maramom i bez marame, te je u obe životne situacije nailazila na predrasude, ali i na stid drugih ljudi.
Cijeli razgovor s Aidom Begić možete pogledati u videu ispod:
