ŽEĐ NA HORIZONTU Četvrtina svijeta ostaje bez vode - kako stoji BiH?

Sedamnaest zemalja, koje su dom četvrtini ukupnog svjetskog stanovništva, pogođeno je ekstremnom nestašicom vode.

Tatjana Čalić / 09. August 2019

FOTO BUKA

Pokazala je ovo  najnovija lista Svjetskog instituta za resurse kojom je obuhvaćeno 164 zemlje. 


Na vrhu spiska po ekstremnoj ugroženi nalazi se Katar, Izrael, Liban, Iran i Jordan, dok je vodni stres na najnižem nivou u Gvajani, na Islandu, Jamajci, Liberiji i Surinamu.

Kada je riječ o regiji osim Crne Gore (121), u grupi zemalja u kojima je stanovništvo najmanje pogođeno deficitom vode su Srbija (109) , Slovenija (117) i Hrvatska (140).

Nivo vodnog stresa u Bosni i Hercegovini (97)  je na nešto višem nivou, u Makedoniji (52) je srednje visok, a u Albaniji (33) visok.


Od zemalja bivše Jugoslavije „najugroženija“ je Makedonija na 52. poziciji, a potom Bosna i Hercegovina koja se našla na 97. mestu. Manje ugrožene su Srbija (109) Slovenija (117), Crna Gora (121) i Hrvatska (140).

 


Iz Svjetskog instituta za resurse pojašnjavaju da vodni stres predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskim životima, te poručuju da postoje tri načina za njegovo smanjenje – povećati efikasnost poljoprivrede, uložiti u sivu i zelenu infrastrukturu i ponovo koristiti i reciklirati otpadnu vodu.

 

 

Količine upotrebljive vode su nam i te kako ograničene

Stručna javnost u našoj zemlji odavno ističe da smo hidrološki gledano prostor koji je imao dosta sreće, ali da tu činjenicu, nažalost, uzimamo "zdravo za gotovo", umjesto da nam to bude prva stavka na listi jer  voda je gorivo budućnosti.


Takođe smo, naglašavaju, u zabludi oko toga da posjedujemo neograničene količine vode. 


Naprotiv, količine upotrebljive vode su nam i te kako ograničene.


Profesor banjalučkog Prirodno matematičkog fakulteta Čedomir Crnogorac kažu da u pogledu voda neracionalno poslujemo, neracionalno razmišljamo i jednostavno smo uletjeli u zamku toga da nam je vodno bogatstvo neuništivo, a mi ga sami uništavamo, sječom šuma, eksploatacijom šljunka i pijeska iz riječnih korita, a jedna od najvećih opasnosti je izgradnja malih hidroelektrana, koja za sobom povlači nedostatak pitke vode, a povlačiće i činjenicu da će se sve češće javljati visoke vode i poplavni talasi, koji će ugrožavati materijalna dobra i ljude koja se nalaze nizvodno.  
“Do sada nije rađena nijedna studija koja bi pokazala sa kojim to količinama upotrebljive vode raspolažemo i kako da to na najbolji način iskoristimo, što je apsurd”, rekao je ranije za Buku Crnogorac.


Dodao je i da nadležne institucije pod hitno treba da počnu raditi posao za koji su i te kako dobro plaćeni i donijeti zakon ili kakvo drugo riješenje u funkciji zaštite voda i šuma, kako bi spriječili da u skoroj budućnosti ostanemo žedni.


Brojni stručnjaci iz ove oblasti slažu se da je jedino rješenje koje bi moglo sačuvati naše rezerve vode,  podizanje akumulacija koje bi imale dvostruku funkciju – čuvale vodu u sušnom periodu, a istovremeno zadržavale velike vode, sprečavale nagle poplavne talase i samim tim davale dovoljno vremena  za eventualnu evakuaciju stanovništva i materijalnih dobara.


Možda je upravo priča o vodama najslikoviti primjer kako se bh. vlasti odnose prema prirodnom bogatstvu, domaćem proizvodu i domaćim proizvođačima.
I ne samo to, na ovom primjeru možemo vidjeti kako država koja raspolaže jednim od najtraženijih resursa na svijetu – resursom života, nije u stanju da sačuva ono što ima.


Dok Ujedinjene nacije upozoravaju da bi do 2030. godine pola svjetske populacije moglo da trpi posljedice nestašice vode, BiH bi uz ovakvu politiku, neznanje i nesnalaženje, mogla ostati bez „nafte 21. vijeka“ iako na njoj leži.
 


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.