Zehrudin Isaković (1966) po obrazovanju magistar komunikologije, po zanimanju novinar, po opredjeljenju zaljubljenik u planine. Autor je popularnog serijala Vrhovi Balkana (AJB), brojnih putopisnih filmova o planinama širom svijeta (Akonkagva, Mount Everest, Mediteranska ogrlica), te drugih djela iz oblasti publicistike (planinarsko - turističke karte).
U međuvremenu, Isaković je kao vrlo mlad ispenjao brojne alpinističke uspone (250), poput sjeverne stijene Petit Dru, skupina Mt. Blanc (sa 17 god.), što mu je bila i životna avantura. Posjetio je većinu svjetskih gorja – od Anda do Himalaja. Ipak, izdvaja planine jugoistočne Evrope, gdje se svuda osjeća kao kuće.
Kao planinarski aktivist, realizovao je velike infrastrukturne projekte, čije su aktivnosti trasiranje novih staza, ferata i planinarskih objekata. Trenutno je predsjednik Terre Dinarice – organizacije koja je osmislila, trasirala i sada, u saradnji sa UNDP, (p)održava Via Dinaricu - megatrail koji vodi od Slovenije do Albanije.
Isaković je bio predsjednik PSBiH (2014 – 2018), dobitnik je Zlatne značke za razvoj planinarstva PSBiH, a najvećim priznanjem smatra brojne prijatelje koje je upoznao tokom dugogodišnjeg aktivnog planinarenja. Pripada krugu onih koji su planinama posvetili život.
Knjigu možete naručiti na ovoj Facebook stranici
Sa Isakovićem za portal BUKA razgovaramo o knjizi Planine Bosne i Hercegovine i ljubavi prema planinama.
Autor ste knjige Planine Bosne i Hercegovine. Možete li nam reći kako je ova knjiga nastala?
Planinarski multimedijalni vodič „Planine Bosne i Hercegovine – 50 izabranih uspona“ nastao je kao plod mog višegodišnjeg bavljenja planinarstvom i ljubavi prema planinama. Vodič je nastao i kao izraz potrebe na tržištu. Svjedoci smo da se sve više ljudi želi baviti outdoor aktivnostima, a posebno planinarstvom. Prvi problem nastaje kada se trebaju odlučiti gdje i, drugi problem, na koji način to ostvariti. Ovaj vodič im nudi 50 odabranih solucija – to su najljepše planinarske staze u BiH, na ukupno 31 planini! Kada prođete sve ove staze – možete se smatrati dobrim poznavateljem bosanskohercegovačkih planina.
Koliko dugo se bavite planinarstvom i kako je došlo do odabira baš ovih uspona?
Planinarstvom se bavim praktično od rođenja – kada me je djed Bećir ubacio u ranac i odnio na planinu. Tada je krenulo, i evo – na moju radost! – sve do danas. I planinareći tako prethodnih decenija, stekao sam dobar uvid u sve ono što naše planine nude. Sa druge strane, novinar sam, magistar komunikologije, znam pisati, pa sam spojio ta dva iskustva. Rezultat je ova knjiga, pomoću koje obilazite mjesta, od kojih će vam neka oduzeti dah.
Ako biste morali izdvojiti jednu planinu u našoj zemlji, koja bi to bila i zašto?
Bez sumnje, to je Prenj. Veliki broj planinara će se složiti da je Prenj - najljepša i najraskošnija planina u Bosni i Hercegovini. Naravno, o ukusima ne treba raspravljati, ali svako ko posjeti ovu planinu uvjerit će se da prethodna tvrdnja, itekako, ima smisla.
Prenj odlikuje veliki broj vrhova preko 2000 metara nadmorske visine: Zelena glava, Otiš, Botin, Lupoglav, Erać, Kerać, Vidina kapa, Osobac, Velika kapa i Ovča. Uglavnom su to masivni i dominatni vrhovi, koji svojom elegancijom očaraju svakog ko ih vidi.
Kao i sve planine dinarskog - balkanskog regiona, Prenj ima svoja četiri lica - ovisno o godišnjem dobu. Svako od ovih lica ima različite karakteristike, svoju likovnost i izazove.
Proljeće je, možda, najzanimljivije - dok u dolini beharaju voćke, vrhovi su još pod debelim naslagama snijega! Ova čarobna kombinacija, gdje sa zelenih tepiha za nekoliko sati kročite u prostor snijega i leda, nudi kompletan mentalno - fizički i estetski doživljaj. Dramatična smjena zelenih boja olistale šume i trave, sa ledeno - bijelim bojama gornjih dijelova planine, razveselit će vas i podsjetiti na kako lijepom Planetu živimo.
Ljeto je čarobno zbog izvanrednih izlazaka i zalazaka sunca, zbog opuštenosti koju daju ljetnje temperature, zbog laganog ruksaka i veselog čavrljanja. Ljeti je planina najdostupnija - tehičke teškoće su svedene na minimum (nema leda i snijega koji otežavaju kretanje), a odjeća (obuća) je lagana i udobna.
Jesen planinu uvede u šarenilo koje uvijek i nanovo oduševljava. Svega tu ima: 50 nijansi žute, 30 nijansi smeđe, 20 nijansi zelene, pa crno i ljubičasto, plavo, bijelo, lila... Kako se uspinjemo kroz bukovu šumu, pa prolazimo kroz pojas borova, dolazimo do travnate i stjenovite površi, tako se i boje mijenjaju. Jesen karakteriziraju stabilni meteo uvjeti; posebno u vrijeme miholjskog ljeta kada su temperature relativno visoke, a vjetar minimalne brzine. Ovo nam omogućava dugi boravak na vrhovima. Dobra vidljivost dodatno nam uljepšava divan ugođaj. Tada sa prenjskih vrhova možete vidjeti sve do Jadranskog mora, te planine Crne Gore, sjever, zapad, istok i jug Bosne.
Zimi je, pak, Prenj ledena tvrđava, koja je, koliko lijepa, toliko opasna i teško dostupna. Zima zahtijeva dodatnu planinarsku opremu (dereze, cepin, često uže za osiguranje), poznavanje tehnike hodanja sa krpljama ili turnim skijama, kao i korištenje cepina i dereza. No, sva ta dodatna muka biva nagrađena ljepotom koju emaniraju zaleđeni vrhovi. Zimi je Prenj alpsko kraljevstvo, koje će vas oduševiti snježnim skulpturama, nebeskim plavetnilom, lakoćom kretanja preko tvrdog snijega... Zimi, naime, snijeg prekrije sve one okrutne kamene škrape i vrtače, uravna teren, pa je, ukoliko je snijeg tvrd, kretanje pravo zadovoljstvo.
Prenj je planina koja ima netipičnu zvjezdastu strukturu, koja nije karakteristična za dinarsko gorje. Na Prenju je gotovo svaki vrh priča za sebe.
Sve u svemu, Prenj je planina samo svoja, unikatna, planina sa karakterom.
Jesmo li svjesni ljepote koja nas okružuje kada su planine u pitanju i da li dovoljno čuvamo prirodu i planine u našoj zemlji, šta bi se trebalo popraviti po tom pitanju?
Mislim da jesmo sve više. Mislim da nedovoljno čuvamo naše prirodne resurse. Tu su dva aspekta: zakonska legislativa i naš lični odnos prema okolišu.
Na nivou legislative – potreban nam je kvalitetniji zakon i discipliniraniji režim u gospodarenju šumama. Drugo, moramo efikasnije spasiti i zaštiti naše rijeke. Treće, moramo povećati broj i površinu zaštićenog područja.
Na ličnom nivou – još uvijek ima mnogo onih koji za sobom ostavljaju smeće; u prirodi se ponašaju na način kao da su gosti u kući u koju se više nikada neće vratiti. To nije dobro.
Ističete da pravi planinar poštuje planine, šta to tačno znači kada je odnos čovjeka i planine u pitanju?
Poštovati planine znači da se odgovorno ponašamo prema njima, da ozbiljno shvatamo sve potencijalne opasnosti koje one kriju, da odabiremo realne ciljeve, primjerene vremenu i iskustvu, te da se prema planinama ponašamo na način kao da smo ih posudili od onih koji dolaze poslije nas.
Koji je po vama najteži uspon kada govorimo o planinana u BiH, možete li nam reći nešto više o tom usponu, zbog čega vam je ostao u sjećanju kao zahtjevan?
Ako se fokusiramo na rekreativni obilazak naših planina, i isključimo alpinizam, te odabiremo markirane pristupe vrhovima, onda možemo reći da glavni izazov nije tehničke prirode, nego više stvar kondicije i izdržljivosti. Usponi na naše planine nisu teški, niti komplicirani u smislu svladavanja stjenovitih prepreka, ali ponekad znaju biti kondiciono vrlo naporni. Da biste uživali u usponima, potrebna je prethodna priprema i da odaberete primjeren cilj. U svakom slučaju, što više vremena provedete na planini, to ćete više stjecati primjereno iskustvo i sve što s njime ide.
I za kraj, šta je potrebno da bi se čovjek počeo baviti planinarstvom?
Volja.
